Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Knjiga uličnom prodavcu Batu Krivokapiću kora hljeba, mir i utočište

45460970_825463670981442_5254605591430561792_n
rtcg.me
  • Autor onogost.me
  • 06.11.2018. u 09:55

Kada je prije tri godine napunio „Opel korsu“ knjigama i, kako kaže u šali, parkirao svoj štand u Ulici serdara Šćepana, pedesetpetogodišnji Bato Krivokapić, kao tehnološki višak u policiji, okrenuo je novu stranicu svog života i izabrao da baš uličnom prodajom knjiga zarađuje koru hljeba.

„Ništa nemam, nikakavo primanje, ni socijalno. Knjiga me hrani, i u materijalnom, i u duhovnom smislu“, počinje priču Bato.

Nije želio socijalu, već je u knjigama pronašao mir i utočište, dan za danom, sa puno vjere razvijajući svoj mali biznis.

„Vidio sam da mi to ide i onda sam baš počeo malo više da radim. Vidim narod se interesuje. Dosta ljudi dođe, neko ne kupi, neko kupi. Dođu mi studenti štro mi je najmilije, dođe omladina i stari“, kaže on dodajući da se na njegovom štandu mogu naći i stare knjige, ne za prodaju već kako bi ljudi mogli da pogledaju ukoliko im nešto treba.

Na Batovom improvizovanom auto štandu može se naći za svakog ponešto. Knjiga ima ni sam ne zna koliko.

„Nabavljam knjige sa svih strana. Povezan sam već sa ljudima iz Podgorice, Beograda, Novog Sada, sa primorja. Čak ima i divnih ljudi koji su mi poklonili duplikate. Uglavnom se snalazim. Ljude najviše zanima istorija Crne Gore, mada ja imam i stručne literature, pravne filosofije, knjige koje malo ko ima. Ljudi i sa strane dolaze kod mene da ih nabave, jer nijesu te knjige skupe, 3-4 eura, šta je to danas, kutija cigara. Ne mogu ja sad nešto tu da zaradim, pravo da vam kažem, ali volim ovo, strašno sam zavolio. Da mi je neko rekao ranije da je to zanimljiv posao, ne bih vjerovao. Upoznao sam mnogo ljudi, baš sam zadovoljan“, iskren je on.

Kod Bata često dolaze mnogi kad u potrazi za nekom knjigom odustanu na drugim mjestima.

Zna to dobro Ilija Mijušković, redovna Batova mušterija.

„Manje-više ovdje se nalaze mnoga značajna djela, kako savremena, tako ona iz dalje prošlosti i svak ko poželi da ima finu knjigu u rukama, interesantnu po sadržaju, trebalo bi da dođe“, kaže Ilija.

Kad odluči da se spakuje, knjige Bato čuva u autu. Hvali se ovaj neobični Nikšićanin podatkom da mu niko nikad nije uzeo niti jednu knjigu.

Ono što je počeo iz nužde, danas je preraslo u ljubav. Cijeni ovaj Nikšićanin knjigu, a ona mu vraća dobrim prijateljstvima koja svakodnevno stiče.

  RTCG

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.