Autor: onogost.me
Foto: Dado Petrić
15:06
8.8.2021.

Portret u gradu N - Družina Smogovci

Postoji družina koju čini šest veselih dječaka, a koji svoje dječaštvo pretvaraju u zbirku magičnih trenutaka, uz pucketanje logorske vatre, blatnjavih cipela, razvučenih osmijeha... Dok njihovi vršnjaci provode beskrajno vrijeme u virtuelnom svijetu, oni stvaraju  uspomene, tumarajući prirodom, verući se uz drveće, pecajući, kampujući, maštajući... Ono što je nekada bilo normalno odrastanje, danas je rjetkost, zato je ova družina, koja raste u Ćemencima, rastrčana kroz tovićke glavice, kraj vijugave Zete savim drugačija od drugih. Upoznajte Smogovce.


Jakov Petrić, Novak Dubljević, Pavle Živković, Marko Perović, Ognjen i Miljan Stanjević čine ovu družinu, a jedna družina nikada ne bi bila potpuna bez psa, zato je njihov sedmi član, vučijak Ajša, koja ih vjerno prati na svim njihovim pustolovinama. Njihov tvorac ili kako oni kažu "poglavica našeg plemena" je Dado Petrić, koji ih vodi, čuva, usmjerava i opet proživljava sa njima djetinjstvo.

Najmlađi ima osam godina, dok najstariji ima dvanaest i već su prošla četiri ljeta kako se ova ekipa ne razdvaja. Dado kaže da je naziv nastao spontano:"Dok sam ih jednom prilikom fotografisao, moja supruga je rekla "evo ih ko Smogovci" jer su je podsjetili na kultnu seriju iz 80-tih i tako je nastalo i ostalo njihovo ime."

Portal OnogostSmogovci pjevaju za vas

Kako kaže, njihov logistički centar se nalazi u dvorištu Dadovog oca Baja, koji u šali zovu Bajina bašta i tu se okupljaju, kampuju, druže, ali njihov Logor ili Baza se nalazi u Toviću gjde su izgradili kamp i fudbalsko igralište i sa ponosom ističu da su ga pošumili sa 80 sadnica.

"Provodimo vrijeme u logoru, koji smo napravili od lišća i grana i tamo se igramo rata sa puškama, koje sami napravimo, a pravili smo i praćke sa kamenjem. Igramo se ponekad žmurke, Indijanaca, fudbala, palimo logorsku vatru na kojoj pečemo kobasice, slaninu, klasove, a jednom smo pekli i riječne rakove koje smo lovili i baš su ukusni. Imaju ukus kao piletina", pričaju Smogovci.

Jaki, Nolkan, Pajo, Masha, Ogaš i Mikaš, kako se između sebe zovu, su veliki ljubitelji biciklizma. Nedavno su učestvovali na grupnom takmičenju u planinskom biciklizmu i osvojili pehar na koji su jako ponosni i nigdje ne idu bez njihovih gvozdenih ljubimaca. Jednom prilikom su se igrali kuglanja sa biciklima, tako što su zadnjim točkovima obaljivali kante.

Vrelo ljeto provode kraj Zete gdje se kupaju, pecaju, mažu blatom, dok se zimi griju kraj toplog šporeta: čitajući stripove, krckajući lješnike, igrajući razne društvene igre kao što su: karte, domine, riziko, šah, monopol, bingo. Priznaju i Smogovci da imaju pristup telefonima, kompjuterima, televiziji, ali da ih to ne privlači i ne ispunjava kao što to čine razne avanture u prirodi. Postoji izreka koja kaže da djeca ne pamte svoj najbolji dan gledanja televizije.

 

Portal OnogostKako su Smogovci spašavali kuce

"Onako kako sam ja odrastao želim da i oni odrastaju jer smatram da je mnogo bitno da upamte djetinjstvo pošto je ono osnova i temelj svega. Često me pitaju kako imam živaca, ali meni je super sa njima. Vidim da dosta očeva kažu da nemaju vremena za duženje sa djecom i onda im plaćaju ovu i onu školicu, a njih je zvao kum ili drug na kafu. Meni je milije da provodim s njima svo slobodno vrijeme. Ne znam, možda ja kradem neke njihove momente, možda proživljavam ponovo neke svoje, možda kada im krenu bubuljice neće im biti zabavno da se okupljaju kao sada, možda budu neki drugi Smogovci poslije njih. Oni su mi super i sve me slušaju. Pored zabave, ima tu i društveno-korisnog rada. Na proljeće nam je stigao kamion stajskog đubriva za baštu, svi su obuli čizme i rasturli ga za kratko vrijeme, a onda su ih majke ubacale u veš mašine da ih operu", kaže kroz smijeh Dado.

Dadov sin Jakov je slavio rođendan u logoru gdje su imali šumsku tortu, a nakon čega je organizovano, kako kažu dubinsko čišćenje kampa, jer ne dozvoljavju da smeće bude oko njih, pogotovo ne na mjestu gdje se oni igraju.

Veliki su ljubitelji ribolova, pa često provode vrijeme na Krupačkom, Slanom i Liverovićkom jezeru, ali tek kada pokažu svjedočanstva njihovom tvorcu. Dovoljna je kanta puna malih koprcavih ribica da zacakle oči i zaigraju dječačka srca.

Druženje sa Smogovcima me vratilo do jednog odlomka iz knjige, u kojem će se možda jednog dana i oni pronaći: "Razmilšjam o djetinjstvu sa željom i radoznalošću. Mašta i čula dobijaju hranu i ne mogu da se sjetim da mi je ikada bilo dosadno. Kasnije su dani i sati eksplodirali od čudnovatosti, neočekivanih scena, magičnih trenutaka. Još uvijek mogu da lutam po krajoliku svoga djetinjstva i nanovo doživim svijetlo, mirise, ljude, prostore, trenutke, gestove, tonove i predmete..."

Djeca u kontaktu sa prirodom otkrivaju svoju pravu snagu. Smogovci se u njoj čeliče, istražuju je i svojim maštarijama stvaraju čarobne momente, koji će od njih satkati velike ljude. Njima nijesu potrebne nove igračke, već nove avanture koje će upisati u knjigu sjećanja čiji će možda naziv biti "Pustolovine družine Smogovaca“.

Ana Vojinović Dragićević

Ostale vijesti iz kategorije

  • 15:02
    29.5.2022.

    Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

  • 14:36
    13.2.2022.

    Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

  • 15:00
    21.11.2021.

    Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.

  • 14:00
    17.10.2021.

    "Planine me zovu, ja moram poći’", napisao je čuveni prirodnjak Džon Muir. Taj zov ne čuju svi, ne osjećaju ga, dok kroz nju prostruji kao vjetar koji huči sa planinskih vrhova, gore joj tabani i nagoni je da se popne do tog čudesnog svijeta, čiju magiju vide samo oni posebni, kao što je ona, Svetlana Golović, dama koja na planinskim vrhovima vidi nešto više, dalje i dublje.