Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Zorka, Luka i Stefan s ponosom nose uniformu: Vojnički poziv je mnogo više od profesije

75241288_1145537708984286_1589382437777965056_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 16.11.2019. u 13:25

Ustajanje u cik zore, jutarnja smotra, rukovanje oružjem, vježbe gađanja, boravak u kontaminiranom prostoru sa zaštitnim maskama, reagovanje u specifičnim situacijama samo je dio svakodnevnih aktivnosti koje obavljaju troje mladih vojnika po ugovoru, koji borave u kasarni „Milovan Šaranović“ u Danilovgradu.

Red, rad i disciplina opisuju ambicije mladih Nikšićana koji su se odlučili da profesionalni i lični uspjeh ostvare u Vojsci Crne Gore.

Rame uz rame sa ostalim kolegama, razvodnica Zorka Zečević jednako uspješno obavlja naredbe pretpostavljenih i priznaje da nesebična podrška kolega ne izostaje.

U redovnim okolnostima civilnog života, izvan kapije kasarne, kako saznajemo od Zorke, ljudi pokazuju poštovanje za ženu vojnika.

„Ljudi mi čestitaju na izboru i daju mi podršku“, priča za naš portal razvodnica Zečević.

Ističe da je pronašla posao koji voli, te da je dolazak u vojsku značajno promijenio njene navike.

„U početku mi je bilo teško naviknuti se na ustajanje u ranim jutarnjim satima, sve ostalo mi pričinjava zadovoljstvo. Red, rad i disciplina su sastavni dio našeg profesionalnog života i sigurna sam da će nas to dodatno nadograditi. Imam želju i volju da se dokažem, a znam da u Vojsci Crne Gore ima mnogo prostora za to”, priznaje ona.

Želju da nastavi porodičnu tradiciju i spremnost da pomogne državi u nevolji bili su dovolji razlozi da se Luka Cicmil opredijeli  za služenje vojnog roka.

„Jako sam zadovoljan postignutim do sada. Život vojnika svodi se na red, rad i disciplinu. Svoje navike mijenjam nabolje u smislu organizacije. Mnogo truda je potrebno uložiti da bi se zadovoljili kriterijumi odgovornog vojnika”, objašnjava mladi razvodnik Cicmil.

Kako kaže, za njega je vojska ogledalo države, nešto čime treba da se ponosi svaki građanin i teži da jednog dana postane dio Vojske Crne Gore.

“Biti vojnik nije samo profesija”

U početku, prvih dana, je bilo teško, a sada je to svakodnevica. Svaki dan je toliko ispunjen aktivnostima da nam se čini da je prošlo puno više vremena u vojsci. Biti vojnik nije samo profesija, nego i način učenja kako biti disciplinovan, odgovoran, istrajan i raditi timski. Kroz vježbe prolazimo svi zajedno, svi smo kao jedan i onda možemo sve. Osjećam se izvanredno, dajem maksimum, jer vojna profesija je kompleksna i zahtijeva spremnost, stalno učenje i vježbanje – ovako razvodnik Stefan Vujović opisuje koliko je vojni poziv promijenio njegove životne navike.

Želja mu je da stečena iskustva u dosadašnjem školovanju primijeni u novom okruženju i da dobije priliku da stiče nove vještine što bi mu omogućilo, kako kaže, profesionalni napredak.

„Smatram da služenje domovini i očuvanju njenih interesa kroz vojnu službu jedan je od najtežih, ali i najčasnijih i najcjenjenijih poziva. Zaposlenjem u Vojsci Crne Gore ostvarila mi se želja za usavršavanjem, sigurnim poslom i putem napredovanja”, zaključuje Vujović.

 

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Nikada se nijesu razdvajali otkad ih je majka uzela u naručje prije 70 godina. Jednojajčani blizanci Mijodrag-Mikan i Milorad-Mićko Mijušković bratski su dijelili majčino mlijeko, igračke, snove, imanje i ljubav prema sportu i planini.
Tvrdi spolja, ali sa mekanim jezgrom iznutra, malo Orašana što je ostalo da kroz prozor kamenih kuća gleda na grad sa najljepšeg vidikovca, čuvaju one prave seoske običaje koji polako nestaju. Izjutra se ispijaju komšijske kafe, uveče igraju karte, pomažu se i u bolesti i u zdravlju. Među tim kamenim kućicama izdvaja se jedna koju je proljeće ukraslo cvijetnim bokorima, a koje je zasadila plemenita duša Radana Gojkovića.