Orbović: Medalja ne bi bila moguća bez energije koju smo dijelile

”I nakon nekoliko dana od prvenstva, utisci se i dalje nijesu u potpunosti slegli, i čini se kao da još nijesam svjesna koliki smo uspjeh ostvarile. Trenutak kada je sudija odsvirao kraj utakmice protiv Španije, kada je bilo jasno da je medalja u našim rukama, izgledao je kao san. Emocije koje su nas tada preplavile, ovacije cijele dvorane pune, ljudi koji su došli zbog nas…”, kaže za Portal Onogošt Anđelina i dodaje da nikada neće zaboraviti atmosferu u Bemax areni tokom utakmice sa Španijom, ali i kada je slavlje počelo.

Igračica je domaće Trebjese Bemax, koja je dala još šest imena na spisku kadetske ženske rukometne reprezentacije – Ivana Savić, Maša Dubljevic, Ksenija Nikčević, Ksenija Petrušić, Andrea Jovanović, Anđela Vujović, a sa Andreom Dragnić (Levalea), Nikšić je imao čak osam reprezentativki.

Put do uspjeha, koji je obradovao navijače posle dosta vremena, bio je težak i samo igračice i stručni štab, priča Anđelina, znaju koliko je bilo teško tokom priprema, i na turniru, koji je od igračica tražio maksimalno zalaganje.

”Imale smo veliki motiv, pa smo lakše prolazile kroz te zahtjevne dane do početka takmičenja. Tokom prvenstva, koje je bilo fizički izuzetno naporno zbog velikog broja utakmica i malo vremena za odmor, bila je potrebna i jaka psihička priprema. Na tome je sa nama radio psiholog Radiša Šćekić. Treneri i stručni štab detaljno su analizirali i naše i protivničke utakmice, pa smo i u tom segmentu bile maksimalno spremne. Na kraju mogu reći da je naš rezultat plod svih ovih faktora zajedno”, kaže mlada Nikšićanka, uvjerena da medalja ne bi bila moguća bez energije koju su dijelile međusobno i podsjećale jedna drugu na zacrtani cilj.

Orbović je predvodila ekipu golovima sa pozicije lijevog beka, ali i sa kapitenskom trakom, što je predstavljalo posebnu odgovornost.

”Kaosve drugo, i to ima svoje prednosti i mane. Veća je odgovornost, dodatni je pritisak i obaveze koje dolaze sa kapitenskom trakom ne predstavljaju mi problem kada vidim ekipu koja stoji ispred mene. Trudim se da budem tu za svaku djevojku, da se međusobno motivišemo i da u ekipi uvijek vlada dobra atmosfera. Sve to nije teško, jer svaka od nas dolazi sa istim ciljem”, kapitenski dijeli jednake zasluge svojim saigračicama na terenu.

Rukomet je zavoljela prije sedam godina, kada je počela da trenira, objašnjava, spletom okolnosti.

”Jednog dana me je trener iz kluba primijetio u školi i pozvao na probni trening. Naravno, pristala sam i već nakon tog prvog treninga shvatila da je rukomet sport kojim želim da se bavim”, kaže ona, ali i naglašava da je odmalena bila aktivno dijete koje je voljelo sport.

Danas sa 17 godina ova Nikšićanka ponosi se medaljom sa Evropskog prvenstva, ali i slobodnije sanja nove velike stvari u sportu.

”Cilj mi je da budem dio svih reprezentativnih okupljanja i aktivnosti, da radim na slabijim segmentima i usavršavam one dobre, što se najbolje uočava nakon ovako jakog prvenstva. Ukoliko dobijem ponudu iz inostranstva koja bi bila dobra za moju dalju karijeru, rado bih je prihvatila”, samouvjerena je igračica Trebjese Bemax.