EPCG u brojkama(8): Cijene električne energije

U prvom tekstu smo napravili uvod u priču, u drugom smo se posvetili nekim problematičnim odlukama do 2021. godine, u trećem pregled odnosa prema Termoelektrani prije i nakon 2021. godine te stanju u HE Perućica i HE Piva, u četvrtom osvrt na realizaciju poslovne filozofije “Proizvodi tamo gdje trošiš”, u vidu uspješnih projekata “Solari 3000+/500+” i “Solari 5000+”, u petom stanje u vezi sa drugim bitnim projektima naše kompanije, u šestom smo obradili neke važne poslovne procese i odluke od vitalnog interesa za poslovanje kompanije, a u sedmom smo dali pregled bitnih aktivnosti u vezi sa Željezarom. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na cijene električne energije u minulom periodu.

Gledajući društveni interes ovo je svakako najznačajniji segment poslovanja EPCG. Građane suštinski najviše to zanima. I odmah možemo izreći sledeću konstataciju, u prethodne 4 godine nije došlo do povećanja cijena električne energije.

Iz gornje tabele je sve više nego jasno. Ubijeđeni smo da nijedna zemlja u Evropi nema ovakav odnos, da se prosječan račun za utrošenu električnu energiju za 4 godine nije povećao, a da su zarade u istom periodu povećane za 57,52%(838/532). Smatramo da je ovo nemjerljiv doprinos EPCG stabilizaciji ekonomske situacije u zemlji, a da istovremeno nije suštinski ugrožena stabilnost EPCG, već naprotiv pokrenut je snažan investicioni ciklus. Vjerovatno bi inflacija bila značajno veća da se EPCG nije odnosila veoma odgovorno prema građanima, koji su i stvarni vlasnici kompanije.

Da bi na kvalitetan način objasnili politiku cijena, važno je objasniti strukturu računa za utrošenu električnu energiju. Račun osim obračuna te energije, na čiju cijenu EPCG može da utiče, sadrži i elemente na koje EPCG ne može da utiče, kao što su gubici na prenosnoj i distributivnoj mreži, naknada za OIE, fiksne naknade i PDV. I ukoliko je dolazilo do povećanja stavki na koje EPCG ne može da utiče, EPCG je kroz politiku popusta i ta povećanja u najvećoj mjeri anulirala. Ovdje ćemo prikazati jedan model, šta bi se dešavalo sa računima za električnu energiju da smo primjenjivali model, a od 01.01.2023. godine zakonski nam je i to dozvoljeno, formiranja cijena električne energije po principu kako se formiraju cijene za naftu i naftne derivate. Ukupnu potrošnju(kWh) smo množili sa cijenama električne energije koje su u tom mjesecu bile na referentnoj HUPX berzi. Matematika je vrlo jednostavna, a rezultati zapanjujući.

Ovi brojevi dovoljno govore sami za sebe, sa njima nema polemike. Građanima je po osnovu potrošnje električne energije fakturisano za 43 mjeseca ukupno 410,255,820€, a da je fakturisano po cijenama sa HUPX berze građani bi samo po osnovu potrošene električne energije morali da plate 1.423.511.003€ (i slovima, jednu milijardu četiri stotine dvadeset tri miliona i pet stotina jedanaest hiljada i tri evra). Kada bi željeli da se bavimo demagogijom, mogli bi da kažemo da smo ukupno uštedjeli svim građanima 1.013.255.183€(preko milijardu evra), odnosno svakom pojedinačno (600.000 građana) po 1.689€, ili svakoj porodici(3 člana) po 5.066€. Da bi se realizovala ovakva politika cijena EPCG je kroz popuste u ova 43 mjeseca umanjila račune za --24.596.666€, kroz knjižna odobrenja CEDIS-u umanjila svoje prihode za -20.634.697€, i za dokapitalizaciju CEDIS-a izdvojila još 26.113.444€, što ukupno iznosi -71.344.807€, a do kraja godine će iznositi -79.866.470€.

Može da se osporava koncept analize, ali električna energija je berzanska roba, kao što su i nafta i njeni derivati, i potpuno je dozvoljen ovaj način razmišljanja. EPCG trgovinu električnom energijom (uvoz, izvoz) zasniva na kretanjima cijena na referentnim berzama, i prilikom svih analiza ova činjenica se mora uzimati u obzir.

U narednom, devetom tekstu, zaključićemo ovaj serijal kroz predstavljanje vizije za budućnost. Drugim riječima - šta nam je činiti u naredom periodu.

Promo sadržaj