Poklonik, pasionirani obožavalac, poštovalac Tome Zdravkovića. Svi epiteti mogu se prepisati Nikoli Kankarašu.
Dvadesetpetogodišnji Nikšićanin ozbiljan je kolekcionar i poznavalac opusa legendarnog pjevača. Prepoznali su to iz izdavačke kuće „Croatia Records“, nekadašnji “Jugoton”, za koju je Toma snimio 90 odsto izdanja, kada je prije šest godina godina dobio poziv da bude stručni konsultant na Antologiji Tominih pjesama, koja je prošle godine doživjela reizdanje.
I niška produkcija filma “To je Toma”, koja okuplja brojna poznata imena, na dan se preselila u Nikšić zahvaljujući Nikoli, vjerovatno najmlađem kolekcionaru Tome Zdravkovića. Pored udovice pjevača, Gordane Zdravković, Tomih prijatelja i saradnika, Zorana Kalezića, Tanje Bošković, Danice Maksimović, nekadašnjeg urednika “Večernjih novosti”, Rada Brajovića, govorio je i mladi Nikšićanin.
“Velika je privilegija i čast naći se među svim tim ljudima javnog života. Ljudi koji su ga poznavali i družili se sa njim. Neka baš značajna imena. U pitanju je dokumentarni film, radni naziv filma je “To je Toma” u produkciji Centra za kulturu Aleksinac i City grupe iz Niša. Planirano je da premijera filma 20. novembra, na dan rođenja Tome Zdravkovića u rodnom Aleksincu. Prvi film takve vrste, ako zanemarimo dokumentarne emisije, koje su o njemu pravljene, a nastao je iz potrebe da se na adekvatan način obilježi 30 godina od njegove smrti, a opet da bude jedan opozit aktuelnom filmskom ostvarenju Dragana Bjelogrlića, koji je većinom zasnovano na fiktivnim detaljima, ali opet značajano, jer je probudilo novo interesovanje za stvaralaštvo i život Tome Zdravkovića”, priča za Onogošt Kankaraš, politikolog, novinar i zaljubljenik u pjesme Tome Zdravkovića.
Tokom snimanja filma "To je Toma", Foto: Stranica Tomislav Toma Zdravković
A kako je sve počelo?
“Kada sam prvi put sa osam godina čuo njegov glas sa jedne stare kompilacije najvećih hitova. Ne mogu reći da mi je bilo ko prenio interesovanje. Meni su mnogi u porodici bili boemi. Moj pokojni otac imao je priliku da se druži sa Tomom Zdravkovićem nekolika puta. Pričao mi je o njemu sve u superlativu, a on je vodio neki život sličan njemu, boemski. Možda je to bio motiv da se posvetim istraživanju, iako je stvarno u početku bio isključivo hobi koji je prerastao u pasiju”, objašnjava Nikola.
Svoj rad opisuje kao jedno analitičko studiozno istraživanje i traganje. Rezultat toga je da danas posjeduje mnogo foto, video i arhivskog materijala koji se, kako kaže, ne može nigdje naći. Mladi Nikšićanin vlasnik je i 17 velikih ploča, dvadesetak singlica, kaseta, isto toliko kompakt diskova...
Sve ploče imaju posebno mjesto. Izdvaja Tominu najstariju ploču iz 1964. godine. Jedan dragulj u Nikolinoj kolekciji je vrlo rijetka kaseta iz 1988. godine, na kojoj je kocert Tome Zdravkovića u restoranu “Dva jelena”.
“Sve što je Toma Zdravković radio bila je umjetnost. Lišeno svih konvencionalnih normi, malograđanštine, sa ukusom, bez patitike. Čitao sam dosta tekstova. Njegovo razmišljanje je bilo pjesničko, a njegovo pisanje u ravni poezije. Te pjesme njegove nijesu bogate repertoarom, u smislu epiteta, stilskih figura, nemaju ni raskošnu frazu, melodiju, ali izazivaju salvu emocija u slušaocu”.
Virtuelni muzej
Bogatu bazu podataka iz biografije i karijere Zdravkovića, Nikola je prije šest godine učinio vidljivom, kada je na Fejsbuku osnovao stranicu “Tomislav Toma Zdravković”.
Nikolin kutak na Fejsu, podsjeća na virtuelni muzej, sa brojnim detaljima i pojedinostima iz života ovog velikog boema.
Danas stranica ima preko 60 hiljada pratilaca i ta brojka svakim danom sve više raste. Nikola priznaje i da je za to dijelom zaslužan film Dragana Bjelogrlića koji je probudio novo interesovanje. Na stranici je preko 800 fotografija, na desetine video snimaka, radio i televizijskih gostovanja…
“Imao sam dosta informacija i podataka, samo je bilo pitanje kada će se sve to pojaviti u jednom takvom formatu. Postojale su ranije neke stranice, ali su vođene neprofesionalno. Iz nekog revolta prema svim tim kvazi stranicama, odlučio sam da budem prvi koji će to da raditi sa jednog temeljnijeg aspekta. Nikad nijesam imao neku pretenziju da to postane nešto ozbiljnije, a kamoli da okupi toliko pratilaca i ljubitelja njegove muzike…Godinama mnogi mediji i portali koriste stranicu kao relevantan izvor podataka”.
Do materijala teško dolazi, imajući u vidu da su nastajali prije 30, 40 ili 50 godina, ali to uspijeva zahvaljujući ljudima iz restorana “Tomina priča” u Pečenjevcu, koji su mu ustupili dio fotografija, kao i saradnici iz lista „Borbaˮ. Podrška od prvog dana mu je i Tomina bratanica koja je ustupila porodičnu arhivu fotografija, ali i ono najdragocjenije, sjećanje na njega. Posebno izdvaja ljude koje mu se javljaju putem stranice u želji da pošalju informacije koje posjeduju, evociraju uspomene na Tomu, ponude se da kupe i pošalju materijale...
“Iza svake objave stoji priča, mala storija. Nabavljam časopise iz tog vremena, njegove intervjue, tekstove, to skeniram, prekucavam, baš jedan istraživački novinarski posao, ali meni to pričinjava zadovoljstvo. Nije lako, meni je trebalo dosta vremena da dođem do podataka, nekad i godine. Konkretno jedan snimak su mi ustupili iz Radija Televizije Crne Gore. Taj proces ustapanja snimka trajao je tri, četiri godine. Mogu da kažem da je privilegija što sam novinar, pa imam dosta kolega u televizijama, štampanim medijima, pa mi ustupe dokumentaciju. Pogotovo mediji iz Srbije. Pomenuću samo dokumentaciju lista “Borba”, koja je na jugoslovenskim prostorima najkompleksnija. Ustupili su mi značajan dio građe, koji je ekskluzivan jer se ne može naći na internetu. Mnoge stvari su se po prvi put pojavile na mojoj stranici”, priča Nikola.
Treću knjigu o Tomi piše mladi Nikšićanin
Kruna Nikolinog desetogodišnjeg istraživanja biće knjiga o Tominom životu i radu. Sa ponosom ističe da je čitav projekat ambiciozno zamišljen, te da knjiga koju piše unazad par mjeseci neće biti nalik na prethodne dvije koje su izdate.
“Ovo će biti svojevsrna studija koja će uključivati elemente romansirane biografije, ali i faktografsko štivo koje će obilovati mnogim podacima iz karijere, diskografije, tako da će biti za svakog ponešto. Ja nastojim da pišem stilu koji je prijemčiv čitaocu. Naročito onom koji nije toliko upućen u život i djelo Tome Zdravkovića, a da ga zainteresuje. Nadam se da će ugledati svjetlo dana naredne godine. Saradnici iz Niša, koji rade na dokumentarnom filmu, izrazili su želju da finansiraju štampanje knjige”, govori Nikola.
Nada se da će knjiga naići na dobar prijem kod publike i javnosti, koja je pokazala da kult Tome Zdravkovića živi i da nije zaboravljen.
I posle Tome - Toma
“Rekli bi ljudi da je toliko priča o njemu napisano za života i kasnije, jer je bio mit na neki način još dok je bio živ. Ne bi imalo šta da se napiše i kaže, ali on je bio tolika misterija čak i za najbliže ljude, porodicu. Niko njega nije znao na pravi način. Čak i danas intrigira javnost. Toma Zdravković je kontardiktorna ličnost. I sam sebi je bio neshvatljiv i sačinjen od krajnosti. Imao je tu fatalističku crtu u sebi. Njegova žena mi je ispričala da u danima kada je umirao govorio “I posle Tome - Toma”, analogno onome “I posle Tita – Tito”. Znao je da se njegova priča neće završiti tog 30. septembra 1991. kada je preminuo”.
Marija Goranović
