CIN-CG Mjeseci bez dijagnoze i na koncu – smrt: Da li se mogla spriječiti smrt dječaka iz Nikšića

Bila sam zaprepaštena. Rekla sam – nećeš, sine. Slagala sam ga, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Dragana Kankaraš, majka Lazara Kankaraša, dječaka koji je u decembru 2024. preminuo u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore (KCCG). Imao je svega 11 godina.

U Višem državnom tužilaštvu (VDT) u Podgorici, formiran je predmet povodom slučaja preminulog djeteta, koji se nalazi u fazi izviđaja, kazali su za CIN-CG iz VDT-a.

Samo nekoliko mjeseci pred smrt, Lazar je bio živahno, razdragano dijete. Trenirao je džudo, nikada nije imao ozbiljnih zdravstveni problema, osim povremenih tipičnih dječijih povreda, “zarađenih” u igri. Pad sa bicikla u avgustu 2024. i šivenje rane na koljenju, djelovali su kao još jedna bezazlena povreda koja će lako i brzo proći.

Međutim, nakon saniranja rane u ambulanti Urgentnog centra Opšte bolnice (OB) u Nikšiću, kreću prvi simptomi, naizgled misterioznog oboljenja, za koje ljekari nijesu uspijevali da utvrde uzrok. Cijela spirala različitih pregleda i doktora, davanja ljekova koji ne pomažu, ponovnih pregleda, trajala je od početka septembra, završila se 11. decembra – Lazarovom smrću.

CIN-CG je došao do obimne medicinske dokumentacije koja budi sumnju da je postojalo više propusta u dijagnostici i liječenju dječaka. Lazar je bio pacijent više državnih i privatnih zdravstvenih službi: Doma zdravlja Nikšić, Opšte bolnica (OB) Nikšić, Dječje bolnice u KCCG i dvije privatne klinike iz Nikšića i Podgorice.

Pa, ipak, razlog njegovih upornih simptoma, otkriven je tek pet dana prije nego što je preminuo – infektivna upala srca (endocarditis). Endokarditis je jedno od infektivnih oboljenja sa visokom prevalencom smrti, od oko 25 odsto, bez obzira na sve medicinske napredne metode.

U izvještaju o kliničkoj obdukciji, u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da je pronađena “urođena srčana mana, sa znacima infektivnog endokarditisa i širenjem zapaljenja na sve slojeve srca, uz razvoj sepse i multiorganskog popuštanja, što je dovelo do smrtnog ishoda”.

Za sada je nejasno kako je dječak, za kojeg se nije ni znalo da ima srčanu manu do nekoliko dana pred smrt, naglo preminuo od teškog oboljenja, uprkos redovnim višemjesečnim posjetama nizu ljekara zbog hronične groznice. Državne institucije u kojima se dječak liječio pokrenule su komisije za kontrolu kvalitelta: KCCG, OB Nikšić i Dom zdravlja Nikšić.

Povodom ovog slučaja zasjedala je i Komisija za kontrolu kvaliteta Kliničkog centra Crne Gore, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja (MZ).

“Zbog kompleksnosti slučaja obavijestili su nas da će zatražiti angažovanje eksternih članova iz oblasti dječije kardiologije i dječije kardiohirurgije, te će se nakon toga dostaviti nalaz Ministarstvu”, kazali su iz resora koji vodi Vojislav Šimun. “Ministarstvo će nakon toga preduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti, u pravcu daljih provjera svih aktera koji su učestvovali u pružanju zdravstvenih usluga u pomenutom slučaju”, kazali su iz MZ za CIN-CG.

Komisija za kontrolu kvaliteta OB Nikšić utvrdila je da nije došlo do nepravilnog liječenja u toj instituciji, rekli su za CIN-CG iz ove institucije. Svu dokumentaciju proslijedili su Ministarstrvu na dalje analize.

Iz Doma zdravlja Nikšić, gdje se dječak takođe liječio, za CIN-CG su kazali da je Komisija za kontrolu kvaliteta te ustanove sačinila izvještaj povodom ovog slučaja, i dostavila ga Ministarstvu zdravlja. Nijesu, međutm, precizirali nalaze Komisije.

Iz Ministarstva su objasnili da zasada nema inicijative da se kontroliše i rad privatnih ustanova u kojima je dječak liječen, jer nijesu u saznanju da je tamo liječen.

CIN-CG se obratio dvijema privatnim ustanovama u kojima je dječak liječen. Iz Pedijatrijske ordinacije “Doktorica Mica” nam je rečeno da su potrošeni slučajem, kao i da nijesu sprovodili kontrolu kvaliteta rada koleginice, imunološkinje, koja je radila sa dječakom, jer kliniku vode pedijatrice opšte prakse.

“Mi smo opšti pedijatri i ne bi bilo etički i moralno da dajemo mišljenje o pregledu koji je obavila koleginica koja sa takvim slučajevima ima više formalnog obrazovanja, iskustva i čija je to uža oblast”, rekli su iz uprave.

Iz Milmedike nijesmo dobili odgovor na pitanja u vezi sa ovim slučajem.

Više od tri mjeseca bez dijagnoze

“Lazar je jedne ljetnje večeri uzeo bicikl, provozao se, i nedaleko od kuće pao. Povrijedio je koljeno. Od tada kreće sve. Bio je kraj avgusta”, objašnjava u razgovoru za CIN-CG Vladimir Kankaraš, otac dječaka.

Dječak je odveden u ambulantu Urgentnog centra OB Nikšić, gdje su mu stavljena četiri konca. Konce je trebalo da nosi sedam dana, ali je to produženo na dvije nedjelje jer se rana nije zacijelila, objašnjavaju roditelji dječaka. Tada je primao antibiotike.

Ubrzo nakon skidanja konaca, sredinom septembra, dječak je nastavio sa normalnim aktivnostima. Krajem tog mjeseca počinju prvi bolovi u glavi i skokovi temperature.

“Vodili smo ga odmah kod ljekara. Taj prvi porast temperature pripisan je stomačnom virusu, koji je u to vrijeme bio zastupljen u komšiluku i u Lazarovoj školi. Opet su mu dati antibiotici”, objašnjava Vladimir.

Međutim, nakon kratkog oporavka, ponovo počinje temperatura.

“Ljekari kažu da je manja upala, ali da nije ništa strašno”, kaže Vladimir.

“Drugih simptoma nema preko dana. Dijete je zdravo, igra se, ide u školu. Međutim, uveče krene da drhti, da se preznojava. Temperatura nekad ide i preko 39 stepeni. Nije nam jasno šta se dešava”, priča otac.

Za Kankaraše počinje period neprekidnih Lazarovih pregleda, nalaza i lutanja oko dijagnoza.

“Uvjeravaju nas da nije ništa strašno, ali ne znaju o čemu se radi”.

Nakon što su, kako tvrde, izvadili niz nalaza u nikšićkin zdravstvenim ustanovama, čiji rezultati nijesu ukazali da postoje značajni problemi, nastavljaju liječenje i privatno u nišićkoj “Milmedika”.

“Čini mi se da smo par puta bili na nekom tragu da otkrijemo šta je Lazaru. Pitao sam doktoricu u ‘Milmedici’ zašto su dječaku batičasti prsti. Batičasti prsti blago naduti i plavkasti prsti koji se pojavljuju kod plućnih i srčanih bolesnika”, kaže za CIN-CG Lazarov otac.

Zbog toga je Lazaru izmjerena saturacija, prisustvo kiseonika u krvi, koja je bila blago snižena. Međutim, doktorica nije nastavila ispitivanje u tom pravcu.

“Više puta mi je rečeno tokom Lazarovih ispitivanja da ‘ne izigravam doktora Hausa’, da ‘se ne igram doktora’ i slično. Bolje bi bilo da jesam’’, kaže očajni otac.

Ko vas tjera da mu mjerite temperaturu

Lazara je tokom oktobra i novembra pregledao niz pedijatara u Domu zdravlja Nikšić. Slijede pregledi specijalista: hematolog, imunolog, reumatolog, oftamolog, hirurg, pulmolog, koji su obavljeni u Domu zdravlja Nikšić i Dječjoj bolnici KCCG, kao i u privatnim ustanovama. Lazaru snimaju pluća, rendgen, ultrazvuk, eho bubrega, jetra, pankreas… Čak je doktorica tražila da se ultrazvučno snimi i koljeno, pričaju roditelji.

Ništa se u ovim analizama nije alarmantno izdvajalo.

Više ljekara izrazilo je stav da je dječak zdrav.

“Ko vas tjera da mu mjerite temperaturu svaku noć”, pitala je roditelje jedna od specijalistkinja reumatologije, insistirajući da je zdrav, i da “bolesna djeca ne izgledaju tako”, riječju živahno i energetično.

Ali, Lazar je bio takav samo do tada do kad ne nastupi napad groznice.

“Dijete svake večeri klone, počne da se preznojava i odjednom ne može nikud”, objašnjava Vladimir.

Napadi groznice bi potom sami prošli.

“Počeli smo, da bi mu spustili temperaturu, da dajemo ‘paracetamol’”, kada je pedijatar odobrio.

Oprezni i zabrinuti, Kankaraši su pažljivo slušali svaki savjet doktora, i tvrde da se nisu usuđivali da daju ništa “na svoju ruku” u liječenju dječakove misteriozne bolesti.

Nešto kasniji, novembarski nalazi Lazara, u koje je CIN-CG imao uvid, pokazuju da se dječaku počinje javljati temperatura češće, i do dva puta dnevno. Još jedna od pedijatrica, specijalistkinja hematologije, izražava uvjerenje da dječaku nije ništa. Rani pubertet, kaže.

“Ona nas uvjerava da izreda dolaze djeca koja po dva-tri mjeseca imaju temperaturu, da to dođe i prođe. Uvjerava nas i da je to vjerovatno neki rani pubertet. On je zbilja živahan, ne staje, nikad se nije požalio. Samo što ima tu temperaturu”, objašnjava Vladimir.

U izvještaju te pedijatrice-hematologa, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da su sedimentacija i leukociti blago povećani (znaci infekcije), ali kako se navodi da “nema indikacija za dalje hematološko ispitivanje”.

U tom trenutku u Lazarevom tijeluje vjerovatno je već divljala bolnička bakterija – streptokoka, koju će tek u decembru, neposredno pred smrt, pronaći u bakteriološjoj analizi krvi. Prvoj koja je urađena od početka simptoma. Streptokoka je bakterija koja se obično razvija i prenosi u bolničkim uslovima.

Iako je Lazarova rana na koljenu pregledana više puta, čak ultrazvučno snimana, odstranjene su sumnje da je došlo do eventualne infekcije rane koja bi dovela do dječakovih simptoma.

“Dječija reumatološkinja vidjela je na snimku rane nešto tamnije. Hirurg je u KCCG pregledao ranu, skalpelom izvukao končić. Kazao je da temepratura ne može biti od toga”, objašnjava Vladimir.

“Nakon svih analiza, poslali su nas kući – dijete je zdravo”, kaže Vladimir.

Međutim, krajem novembra, Lazarova groznica postaje u potpunosti hronična, dječak gubi na kilaži, postaje bleđi, intenzivno se preznojava…

Opšta bolnica Nikšić – nijesu znali od čega da ga liječe

Krajem novembra, Lazar konačno dobija uput za liječenje u OB Nikšić. Međutim, istog dana vraćen je kući.

“Ljekar koji je bio na odjeljenju nije htio da ga primi jer nema dijagnozu. Kazao je da je Lazar zdrav, i da ne može da leži sa bolesnom djecom”, objašnjava Dragana.

Ovaj ljekar upućuje dječaka na imunologa.

“Pokušavamo da, što prije, nađemo imunologa privatno. Raspitujemo koji su dobri. Jasno nam je da ne bismo lako došli do njih u državnim ustanovama, i tražimo privatno, ko od preporučenih može prvi da nas primi”, objašnjav Vladimir agoniju potrage odgovarajućeg ljekara u Crnoj Gori, gdje oni koji ne mogu da plate privatne ljekare, čekaju i po više mjeseci na pregled specijaliste.

Kankaraši odlaze kod ljekarke u ordinaciji “Doktorica Mica”. U izvještaju se ističe da je dječak “do sada ekstenzivno (detaljno) ispitan”, da je “reumatološki status uredan”, te da dalje “hematološko ispitivanje nije indikovano”. Daju mu novu terapiju, koja uključuje lijek “naproksen”.

“Naproksen” je vrsta lijeka za smanjenje bolova koji spada u grupu “nesteroidnih antiinflamatornih ljekova” (NSAID).

Kankaraši kažu da su se raspitivali kod brojnih ljekara i saznali da se ljekovi iz grupe NSAID ne preporučuju pacijentima koji imaju infektivni endokarditis.

“U tom trenutku doktorica nije to znala. Svi doktori su ga detaljno pregledali. Ali nijednom nije upućen kod kardiologa”.

Lazaru te večeri skače temperature na 40,5.

“Padao je, nije mogao da se drži na nogama. Nismo znali šta da radimo, ne znamo smijemo li ‘paracetamol’ da mu damo. Zovemo Hitnu, kažu dajte ‘paracetamol’, tuširali smo ga, cijelu noć bdijeli nad njime. Ujutru spada temepratura, odmah idemo ponovo kod doktora”, priča majka.

Doktorica koja je dala “naproksen” je, kako kažu, nakon takvog razvoja događaja, kazala da se prestane sa tim lijekom.

Njegova pedijatrica ga ponovo upućuje da leži u bolnici u Nikšiću. Međutim, u Nikšiću po drugi put odbijaju da ga prime, insistirajući da je bolje da bude smješten u Dječijoj bolnici u Podgorici.

Zakašnjela dijagnoza

Lazar je u podgoričkom KCCG-u liječen od 6. do 11. decembra, kada je preminuo.

“U petak, 6. decembra, počinju doktori da ga pregledaju, svi specijalisti redom”.

Tog dana je Lazar konačno dobio dijagnozu od pedijatra-kardiologa Draška Nikčevića.

“Nakon što je preslušao Lazara, viknuo je gdje ste bili mjesec dana? Kada sam mu objasnila da se mi od septembra ne vadimo od ljekara, Nikčević je pitao da li je moguće da niko nije čuo šum srca”, objašnjava Dragana.

“Doktor Nikčević mi je pokazao tačkicu na Lazarovom srcu – tromb. Kaže, to je sigurno izazvano bakterijom, veoma moguće, tvrdio je ljekar, od šivenja rane na koljenu koja se proširila po organizmu i napala srce”, objašnjava Dragana.

Osim toga, ispostavlja se da Lazar ima srčanu manu – da ima dva umjesto tri listića na aortnom zalisku. U takvim slučajevima infekcije koje se šire putem krvi lakše dospijevaju do srca. U izvještaju se navodi da je ljekar izveo dijagnozu s obzirom na podatke o istoriji bolesti:

“Prolongirana febrilnost, gubitak težine od 2kg, intenzivno znojenje i novonastali šum srca”.

Roditelji se sada pitaju zbog čega drugi ljekari, s obzirom na dugoročnu prisutnost većine ovih simptoma, nijesu naložili pregled kardiologa.

“Kada smo čuli šta je dijagnoza, bili smo zaprepašteni. Odmah sam rekla da treba da se pakujemo i idemo za Beograd. Međutim, dr Nikčević me je razuvjerio i kazao da dijete može biti liječeno kod nas. Kazao nam je da se prvi put sreće sa infektivnim endokarditisom, te da je na vezi sa ljekarom iz Beograda, koji je ekspert bolesti srca kod djece”, objašnjava Dragana.

Tada još nije bilo jasno koju vrstu bakterije Lazar ima što je bilo bitno za liječenje, i rečeno im je da se nalazi za bakteriju čekaju nekoliko dana i da će čim saznaju o čemu je tačno riječ, primijeniti ciljanu terapiju.

“Rekli su i da ne brinemo jer su ga svakako ‘pokrili’ antibioticima”, kaže Dragana.

Kardiolog Nikćević nije htio da komentariše ovaj slučaj. Na pitanja CIN-CG rekao je da ne može ništa reći dok se ne završi rad eksterne komisije koja bi trebalo da ocijeni cijeli slučaj.

Vikend bez posjete ljekara i nalaza

“Tog petka smiještamo se na kardiologiji, Lazaru uključuju ‘longacef’ na 12 sati. Ubjeđuju me da se bakterija neće više širiti, da će stati ili će se izgubiti. Međutim, temperatura ne prolazi. Daju mu ‘paracetamol’, on se preznoji, jede, dobro je raspoložen. I onda kreće sve ispočetka”, objašnjava Dragana prve mučne sate u bolnici.

U subotu i nedjelju, tokom vikenda, nije bilo kardiologa na odjeljenju u Dječijoj bolnici KCCG, tvrdi ona.

“Bilo je dežurnih ljekara, ali ne sa kardiologije. Dežurna ljekarka je sa vrata pitala jesmo li dobro”.

Priča da je u subotu dječak bio uredu, šetao. Međutim, u nedjelju ponovo počinje groznica. Niko ne dolazi, samo sa vrata opet jedno – jeste li dobro.

“U ponedjeljak je Lazara sve boljelo, plače on, plačem i ja. Opet ga bodu, vade niz nalaza”, priča majka.

Dragana objašnjava svoje stanje očaja i panike, dok ne zna šta joj se sa djetetom dešava, a u bolnici teče dan u kojem su, kako kaže, svi oko nje smireni.

“Jedan reumatolog mi je rekao da previše dramim. U posjetu dolazi i Deda Mraz, obilježavaju se predstojeći praznici, a nama je od svega muka”.

Konačno dolazi nalaz, utvrđena je bakterija streptokoka. Mijenjaju terapiju. Medicinska evidencija pokazuje da Lazaru tada uključuju “vankomicin” na svakih šest sati.

“Ali, on je već tri dana pod ‘longacefom’, brine me sve to, zašto sad drugi lijek”, govori Dragana.

Uz to mu daju i “gentamicin”. Kaže da saznaju od druge kardiološkinje sa odjeljenja da je to prava kombinacija koju je trebalo da dobije prvog dana.

“Pitamo se da li je bilo moguće dobiti rezultate analiza brže, zar je neophodno da se čeka tri, četiri dana”.

Pogoršanje stanja i smrt

Nakon što je, kako objašnjava Dragana, Lazar primao novu terapiju 12 sati, počeo je otežano da diše, da se guši.

“Vidjela sam kako mu se grudi spuštaju gore dolje, a on mi govori da ne može da smiri srce”, priča Dragana.

“Dežurna kardiološkinja kaže da hitno moraju na intenzivnu. On plače i pita šta se dešava, meni ne daju da uđem”.

Rano ujutru dolazi doktor Nikčević da mu radi ultrazvuk.

“Uvjerava me da će sve biti uredu. Čekam sat vremena, nadam se da je sve uredu, i da će ga vratiti sa intenzivne”, kaže Dragana.

Međutim, dr Nikčević saopštava da su nalazi gori nego u petak prvog dana. On zove ljekare iz Beograda, Dragana kaže da joj ne govori detalje.

Na intenzivnoj Lazaru uključuju kiseonik.

“Ubjeđuju me da sve ide nabolje. Puls mu je 145, meni to ne djeluje uredu, ali oni mi kažu da to tako treba”, govori Dragana.

Te večeri su ga, kaže, jako boljela leđa, nije spavao uopšte. Nisu joj dali, ističe, da uđe tokom noći. Sjutradan Lazar nije više mogao bez kiseonika.

“Ujutro su me i dalje uvjeravali da će sve biti uredu”.

Dragani su u 14 sati tog dana saopštili da se dječak, ipak, mora voditi za Beograd:

“Tada mi Nikčević govori da oni tu više ništa ne mogu da urade. Kažu da Lazaru ništa nije bolje”.

Međutim, let koji je trebalo da bude toga dana, odlaže se za sjutra ujutro.

“Kada su mi rekli da je prevoz tek ujutro jer im fali sredstava da efikasno organizuju let, ja sam počela da negodujem”, priča majka.

U tom trenutku Lazar počinje da iskašljava nešto rozo, govori Vladimir. Počinju da mu daju krv.

“Pogledam na monitor – 170 otkucaja srca, pritisak 40 sa 90. Niko nam ne objašnjava šta se dešava, samo kažu – malokrvan je. Daju mu nešto za izmokravanje. Sestre su uznemirene, vidimo da se nešto dešava”, prisjeća se otac.

Nakon toga, traže saglasnost od roditerlja za intubaciju. Objašnjavaju im da je izmoren i da će tako lakše podnijeti put do Beograda.

“Objašnjavam mu – Lazo ti ćeš sada da zaspeš, da bi lakše disao, da se odmoriš, da bi lakše mogli da idemo u Beograd. Pogledao me i kazao – važi, tata. Imao je puno povjerenje u mene”, prisjeća se Vladimir.

“Pitala sam mogu li da budem sa njim. Kazali su nam da nema što da ostajemo, nego da idemo da se spremimo za put. Da budemo u pola šest narednog dana u bolnici”, kaže majka.

Dok su roditelji bili na putu za Nikšić, zazvonio je telefon. Saopštavaju iz Dječije bolnice da se Lazaru stanje pogoršalo i da se moraju vratiti. Kada su stigli na intenzivno odjeljenje, kažu im da ne mogu kod sina, da ga trenutno reanimiraju.

“Reanimirali su ga doktor Nikčević i drugi ljekari. Nakon 20 minuta pojavili su se da kažu da je Lazar umro. ‘Nažalost, nijesmo uspjeli da ga oživimo’, rekli su ljekari”, kaže Vladimir.

Roditelji se prisjećaju da su doktori slijegali ramenima na sva njihova pitanja, objašnjavali da se liječenje iskomplikovalo. Sa njima je ostao jedan od ljekara.

“Kazao nam je da je on već u ponedjeljak bio faktički mrtav, na što je ukazivao nalaz troponina, koji je bio veliki. Kod teškog infarkta troponin bude od 40 do 50, a Lazaru je bio nekoliko hiljada. Niko nam to tada nije rekao”.

I iz dokumentacije koju je CIN-CG imao na uvid vidi se da je nalaz troponina bio ekstremno visok.

Neznanje je ubilo Lazara, kaže Vladimir.

“Nije mi jasno da od kraja avgusta do sredine decembra, nakon toliko pregleda, doktori nisu mogli da otkriju o čemu je riječ”.

Sada je na potezu VDT-u, koji bi trebalo da rasvijetli sve činjenice u vezi sa tom tragedijom i da utvrdi da li se ona mogla preduprijediti.