Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – “Blago cara Radovana”

image1_1
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 10.05.2020. u 06:09

Jovan Dučić (1872-1943) se rodio u Trebinju. U Trebinju je završio osnovnu školu. Kasniije prelazi u Mostar, nastanjuje se kod polubrata Rista Govedarice, trgovca, i završava trgovačku školu (gimnazije još tamo nije bilo).

Želja za daljim školovanjem goni ga da opet mijenja mjesto. Započinje školovanje u učiteljskoj školi u Sarajevu, a završava je u Somboru. Godine 1896. učestvuje u pokretanju mostarske “Zore“ ,čiji će biti urednik 1898. zajedno sa Šantićem, a 1899. sam.

Već u Mostaru javljaju se neke crte kasnijeg Dučića: živo patriotsko osjećanje, estetizam, inostranstvo, prožimanje poezije refleksijom. Dučić je kasnije pisao s oduševljenjem i melanholijom u onoj mostarskoj “idili po događajima i dobrim ljudima“ kakvih navodi, nigdje nije sreo. Ali – opet po njegovim riječima – “Mostar je onda bio malen za jednu ambiciju koja nije imala granice“.

On odlazi na Zapad, na studije u Ženevu. Tamo završava filozofsko-sociološki fakultet. Kasnije on se javlja iz Pariza najavljući svoju prvu knjigu pjesama. Između Ženeve i Pariza Dučić provodi sedam srećnih i plodnih godina. Godine 1907. Dučić ide u Beograd u službu Ministarstva inostranih djela. Od 1910. on je opet u inostranstvu i penje se uz stepenice diplomatskog poziva. Službuje kao ataše u Carigradu pa u Sofiji, pa od 1912. u Rimu. Zatim slijede Atina, Madrid, Ženeva, Kairo… Godine 1932. on je poslanik u Budimpešti, pa poslije ambasador u Bukureštu. Drugi svjetski rat zatekao ga je u Lisabonu, odakle se 1941. preselio u Ameriku. U Americi umire 7. aprila 1943.     

Blago cara Radovana

Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srećni.

Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima nesreće i produžili da vole druge ljude. Naročito onaj kome su drugi učinili nesreću omrzne i nedužne.

Čovek po jednoj slabosti i sujeti, sve svoje sreće pripisuje samo sebi, a svoje nesreće pripisuje samo drugom.

Bogataš je plemenit iz sujete i iz straha, a siromah je dobar iz pobožnosti i iz častoljublja. Bogataš je duhovno hrabriji, a siromah je hrabriji fizički. Bogataš nema intezivnih radosti kao siromah, jer živi bez velikih očekivanja i snova; nema iznenađenja, živi bez dovoljno idealizma, često blaziran i pasivan. Bogataš je perverzniji, a siromah čedniji, jer perverzija dolazi od presićenosti i lenosti, a čednost dolazi od rada koji je veliki moralizator života. Ima siromaha zaljubljenih u poštenje većma nego drugi u zlato, a mnogi čak izgledaju manijaci častoljublja. Poštenju se uče bogataši od siromaha, jer se samo na siromahu može da vidi kako poštenje i sreća stoje nezavisno od zlata.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

 

Ivan Lješković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Nakon proglašenja Nikšića za evropsku prestonicu kulture 2030. godine, koordinator projekta Mato Uljarević rekao je da će taj projekat biti platforma za transformaciju kulturnog sektora ne samo Nikšića, nego ljudi u kulturi čitave zemlje.
-->