Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Matijin med za zlatne medalje

132501415_389483788984282_2675669147277383358_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 23.12.2020. u 07:20

Iako ima 15 godina i tri godine iskustva u pčelarstvu, Matijin med zna samo za medalje. I to zlatne. To je nedavno potvrdio i na dva takmičenja van granica naše zemlje.

Ni to što se nikšićki pčelar, kao najmlađi učesnik na oba sajma, našao među dosta iskusnijim i starijim kolegama, nije ga spriječilo da osvoji tri zlatne medalje za kvalitet meda.

Sa međunarodnog sajma „Medena Tuzla“, u Bosni i Hergovini Matija Vučinić vratio se sa dva zlatna priznanja, a kao najmlađi učesnik nagrađen je i ručnim satom.

Med koji je vrcao na đedovini, u naselju Orlina na obodu Budoša, stigao je i do Tetova u Sjevernoj Makedoniji, gdje je poslati uzorak nagrađen još jednim zlatnim odličjem.

Matija je član Udruženje pčelara Nikšića, a nedavno je postao i počasni član pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle.

„Dosta mi znači što sam učestvovao na međunarodnim takmičenjima. Ovo su moje prve medalje. Dobijene diplome, medalje, sat, kao i to što sam pored učlanjenja u Udruženju pčelara Nikšić postao i počasni član pčelarskog društva “Nektar” iz Tuzle. Sve ovo je za mene nešto veoma dragocjeno i ima posebno obilježje za početak moje pčelarske karijere“, priča za Onogošt mladi pčelar.

Pčelarstvo u porodici Vučinić ima dugu tradiciju, otac i djed pčelare decenijama, a ovaj mali istraživač objašnjava kako je postao njihov kolega, ali i najmlađi pčelar u porodici.

 „Kada sam pronašao prvu pčelu na drvetu otac i djed su mi poklonili po jedno pčelinje društvo. Zainteresovalo me šta sve mogu da napravim sa njim. Sljedeće godine od svojih para što sam dobio za rođendan kupio sam pet pčelinjih društava“, priča on.

Ubrzo je broj pčelinjih društava porastao na 15. Priznaje, kad zapne, tu su stariji članovi porodice da priskoče u pomoć.

 „Dok ja nisam držao pčele sa ocem i djedom sam išao da gledam kako oni rade u pčelinjaku. Mnogo su mi značili njihovi savjeti za početak moga rada u pčelarstvu, jer bez njihove pomoći, savjeta za učenje, teže bih uspio za ove tri godine da se sam bavim pčelarstvom. Dva puta nedeljno posjetim pčeljinjak i ostanem oko sat vremena i po potrebi više. Sada već osnovne stvari u pčeljinjaku radim sam dok za neke veće stvari tražim savjet od oca i djeda kao i preko interneta, jer da bi postao veliki pčelar treba dosta znanja i učenja, a ja sam još mali i  početnik u pčelarstvu“, skromno ističe najmlađi pčelar u porodici.

Mladi pčelar zadovoljan je ovogodišnjim prinosima meda. Da napreduje u poslu dokazuju i količine prinosa.

„Ove godine sam imao oko 100 kilograma meda, što je veliki napredak u odnosu na prošlu godinu, kada sam imao samo sedam kilograma meda“.

Podrška za to što radi dolazi i od drugara.

„U našim godinama baviti se bilo kojim poslom je veliko i vrijedno. Takođe, mi je drago što sam uspio da dokažem mojim drugovima moj rad, moje lično ulaganje kao i ljubav prema pčelarstvu, koji sam im predstavio prošle godine kao moj mali biznis“, kaže Matija.

Ovaj petnaestogodišnjak, ističe, jednako uživa u pčelinjaku i na košarkaškom terenu. Košarkom se bavi od malih nogu, a profesionalno je angažovan u KK Sutjeska.

O daljoj budućnosti mladi pčelar, košarkaš i energetičar ne razmišlja, već, kako kaže, sebe vidi u budućnosti na što boljem mjestu u trenutnim zanimanjima.

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Upletene pletenice vire ispod crne marame, koja kao da uokviruje njen široki osmijeh. Crna bluza, suknja, buce i opasana cvijetna traveza krase poslednju pravu planinku, čuvenu tužilicu od osamdesetšest ljeta, na čijem licu su se urezale bore kao duboki kanjoni, niz koje su tekle rijeke suza za sinom kojeg joj je planina uzela, iako njome još ponosito gazi.
Jesen je vrijeme kada u Župi pomodre šljive, zamirišu džemovi i potekne čuvena župska šljiva. Jedne jeseni prije trideset godina, ne vidjevši crnu kantu punu tropa u mračnoj seoskoj noći, padoh na kamen i slomih ruku. Đed i otac su pogledali iskrivljenu ruku i rekli odlučno: ,,Vodimo je kod Mrkoja da je dlaži.”