Bibliotekar preporučuje – “Vladalac”

Život u Italiji u tom periodu je bio kompleksan zbog različitih političkih struja i ideologija koje su cirkulisale od strane moćnih ljudi. Ovakav kontekst i stanje u državi bili su odličan teren za razvoj političke filozofije ovog mladog mislioca. Njegovi roditelji su tada pripadali starom plemstvu Firence i bili su ugledni ljudi sa pristojnim karijerama, što je njihovom sinu obezbjedilo dobar početak. Na njega je uticao njegov otac Bernard Makijaveli koji je bio odličan advokat tog doba i koji je dobar dio svoga znanja prenio svom sinu. Makijaveli je u svojoj mladosti učio retoriku, gramatiku i latinski jezik sa kojim je ubrzo sebi osigurao mjesto kao oficijelni vladin službenik. Njegova misija je bila putovanje po gradovima Italije, Njemačke i Francuske gdje je usvajao znanja i dijelio svoja zapažanja. Međutim, nedugo nakon ove funkcije biva proganjan i jedan dio života provodi u izgnanstvu gdje je napisao svoju knjigu “Vladalac”. Po povratku bankarske porodice Mediči, Makijaveli se nadao da će ponovo zadobiti visoku poziciju koju je nekad imao, ali to se nikada nije ostvarilo.

Umire 21. juna 1527. godine i za sobom ostavlja svoj glavni spis “Vladalac” koji je bio poslednja nada da ce se vratiti na političku poziciju tako što će pomoći Lorenzu Medičiju kako da održi vlast ako je ikad zadobije.

“Vladalac” predstavlja kompilaciju psiholoških i političkih ideja kojima se vladar služi kako bi sebi održao vlast i uvećao je što više. Istraživanjem ljudske prirode Makijaveli zapisuje manipulacije koje su neophodne u određenim situacijama u kojima može da se nađe vladar neke države. Problemi poput: monarhija, nasleđivanja vlasti, kontrola teritorije i vojske bivaju riješeni kontrolom moći i svijesti da je suveren (vladar) iznad svakog zakona i kao takav ima moć da ga promjeni. Ovo korišćenje moći se kasnije pretvorilo u poznatu krilaticu da “cilj opravdava sredstvo” što autor nikada nije zvanično napisao ali se crte te rečenice odkrivaju kroz želju da je bolje da se narod plaši vladara nego da ga voli. Vladar treba da ima apsolutnu moć nad svojim narodom i treba da se koristi prljavim trikovima ako je to neophodno. On treba da zna kome može da vjeruje i kako da postupa u određenim situacijama. Da bi se to dogodilo, piše Makijaveli, treba znati kako upotrebljavati silu. Ako se ona nikad ne koristi, narod će posumnjati u njegovu moć, a ako se koristi previše, onda će se narod pobuniti protiv tiranina. Prema nekim misliocima njegova filozofija u ovom djelu nije toliko surova koliko se čini jer se ona koristi samo kad je neophodno i kada treba da se zavede red. 

Ako se neko odluči za političku poziciju on treba da bude svijestan da etika i religioznost ne mogu da postoje, političar je onaj koji uzima stvari u svoje ruke i radi za dobrobit većine, a kad je neophodno treba da bude i tiranin. Makijaveli ovu knjigu ostavlja Lorenzu Medičiju kao najvrijedniji poklon, kao spis kojem može da se okrene kada mu zatreba pomoć oko vladavine jer se nekada zlu treba suprotstaviti zlom.

Odlomak

,,Svakome je jasno koliko je pohvalno kada je vladalac tvrde vere i iskren, a ne prepreden. No, iskustvo nam pokazuje da su u naše doba velika dela činili oni vladaoci koji su malo marili za data obećanja i dobro znali da lukavstvom smute pamet ljudima, te bi na kraju uvek prešli one koji su se uzdali u njihovu reč. Stoga, treba da znate da postoje dva načina borbe: jedan je zakonima, drugi je silom; prvim se koriste ljudi a drugim zveri. Međutim pošto prvi često nije dovoljan, valja pribeći drugom načinu. Tako vladalac treba da zna, da se služi i onim životinjskim i onim ljudskim u sebi. Ovome su, kroz priče, još stari pisci podučavali svoje vladare. Tako kažu da je Ahil, kao i mnogi drugi stari vladari, dat kentauru Hironu na odgoj da bi ga on podigao i vaspitao. Budući da im je i sám učitelj bio polu zver- polu čovek, to je značilo samo da su ovi vladaoci morali da znaju da se služe i jednom i drugom prirodom: Jedna bez druge ne bi dugo opstale.”

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković