Koronavirus, mladi i imunizacija

„Sačekaću još malo. Ako baš budem morao zbog putovanja, vakcinisaću se“, kaže Petar.

Za razliku od njega, Neško Bobičić primio je obje doze vakcine i već se sprema da krene na put.

„Nedostajala su mi putovanja, druženja, izlasci…Vjerujem u nauku i medicinu“, poručuje on.

U Crnoj Gori vakcinisano je 24,7 odsto odsto stanovništa, dok je revakcinisano 22,7 odsto.

“Udio vakcinisanih u stanovništvu bolji je u odnosu na Albaniju, BiH, Sjevernu Makedoniju i Kosovo, a što se tiče zemalja EU bolji smo nego Bugarska”, kazala je nedavno na pres konferenciji epidemiološkinja Milena Popović Samardžić.

I dok dio ljudi razmišlja da li da se vakciniše, država poziva da što veći broj primi neku od dostupnih vakcina kako bi se život vratio u uobičajene tokove.

Svi penzioneri koji se vakcinišu u julu prvom dozom vakcine protiv koronavirusa dobijaju na poklon turistički vaučer u vrijednosti od 50 eura, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.

Takođe, omogućava se jedan slobodan dan nakon vakcinacije zaposlenima u državnim institucijama, a vlasti preporučuju privatnicima da slijede ovaj primjer.

I prije nego što su vakcine protiv Kovid-19 stigle u CG, pojavile su se brojne dezinformacije. Odgovarajući na pitanje koliko su dezinformacije o vakcinaciji „pokopale“ povjerenje javnosti i napore struke da se zaustavi širenje koronavirusa, psihološkinja Ivana Pejović kaže da dezinformacije i oprečni stavovi prate epidemiju od samog početka.

„Od prvih simptoma, kliničke slike, načina prenošenja virusa i drugih informacija. Generalno gledano, fenomeni koji traju jako dugo i koji proizvode različite fizičke, psihičke i socijalne efekte, mogu zaista da podjele javno mnjenje. Različite grupacije mogu da na različite načine doživljavaju ovo stanje, ne samo kad su u pitanju uzroci, nego kada su u pitanju posljedice. Sve te oprečne informacije uticale su u velikoj mjeri u  povjerenje javnosti u bezbijednost vakcina, a sa druge strane otežale zdrastvenom sistemu djelovanje“, kaže Pejović za Onogošt.

Mladi, vakcine i društvene mreže

Već od početka epidemije struka i zdravstvene vlasti upozoravale su na informacije koje dolaze sa društvenih mreža i drugih neprovjerenih izvora. Prvi na udaru bili su mladi ljudi, Pejović objašnjava da mladi u potrazi za pravim informacijama koriste raspoložive izvore, a to su prvenstveno društvene mreže.

„I mladi su zbunjeni informacijama kao i ostali. Ako se sjetite stava od početka pandemije, da se COVID-19 ne povezuje sa mladima i da je vjerovatnoća da se oni inficiraju – mala. Ova se informacija ispostavila kao netačna. Mladi (kao ni stariji) ne raspolažu sasvim pouzdanim i preciznim informacijama o samom virusu, kao i o mogućim kasnijim dejstvima raznih vakcina. Ovo takođe doprinosi neodlučnosti mladih da se vakcinišu. Osim nedostatka jasnih i preciznih informacija, na izbor i odluke mladih ljudi, utiče i njihova slika svemoći, ali i neograničenog povjerenja u funkcionisanje njihovog organizma. Mladi smatraju da im se mnogo toga ne može dogoditi, jer su njihovi organizmi zdravi, najčešće neopterećeni različitim bolestima. Dodatno kod mladih je prisutna i potreba da se opiru autoritetima i ne podlegnu pritisku. Sve u svemu, sem neprovjerenih informacija i navedeni razlozi mogu da utiču na odluke mladih da se (ne)vakcinišu“, objašnjava ona.

Prepoznajući značaj ovog problema Institut za javno zdravlje i Centar za demokratsku tranziju pokrenuo je kampanju protiv dezinformisanja javnosti o vakcinama, a u fokusu borbe protiv dezinformacija o vakcinaciji protiv koronavirusa u predstojećem periodu biće mladi u Crnoj Gori.

“Kako je iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Raskrinkavanja više puta ukazivano, izostanak još većeg odziva nego do sad je posljedica i nekontrolisanog širenja dezinformacija o vakcinama koje su starije od pandemije, a onda, posljedično, i o koronavirusu“, kazali su oni.

Kako pristupiti nevakcinisanim građanima?

Prvog dana masovne imunizacije protiv koronavirusa, koja je počela 4. maja, u Crnoj Gori vakcinu je primilo skoro deset hiljada građana. Crna Gora je tako postavila rekord u Evropi po broju datih doza u jednom danu srazmjerno broju stanovnika, saopšteno je iz Ministrastva zdravlja krajem prvog dana masovne vakcinacije.

Oni koji su planirali primili su vakcinu, sa druge strane ostali su oni neodlučni. Sada se postavlja pitanje kako pristupiti nevakcinisanim građanima. Pejović odgovora da kampanju treba usmjeriti na komunikaciji.

„Vakcinacija se dotiče jakih vrijednosti osobe, poput društvene odgovornosti i poštovanja nauke. Razgovor o vakcinaciji, u prijateljskim i porodičnim krugovima, može biti zaista težak. Najčešće ljudi koji su pristalice vakcinacije osjećaju se zbunjeno, bijesno kada ljudi odbijaju da se vakcinišu, a tek sada u doba pandemije ljutnja može biti pojačana. Antivakcinaški pokret je porastao poslednjih godina zbog neutemeljenih tvrdnji da vakcine uzrokuju autizam i druge bolesti.  Logično, pritisak pokreta je jači sa pojavom vakcina protiv Covida-19. Ovakve komunikacije su teške, međutim su neophodne komponente posla zdravstvenih radnika. Vjerujem da bi se povjerenje u nauku i struku dobro sprovedenom kampanjom moglo u velikoj mjeri povratiti i podići“, odgovara ona.

O rezultatima ankete

Portal Onogošt je u maju sproveo anketu o imunizaciji. Preko 500 građana popunilo je anketu, a rezultati su pokazali da se polovina, tačnije 236 već vakcinisalo, dok 266 nije. Od 266 građana koji se nijesu vakcinisali, 144 ima namjeru da se vakciniše, 47 ne želi, dok 75 još nije odlučilo.

Razlozi zbog kojih se nijesu vakcinisali, prema onome što su naveli, su razni, ali ipak jedan je dominantan – čekanje vakcine Fajzer/Biontek. Pored toga, anketirani su navodili da su skoro preležali koronu te da stoga nijesu još u mogućnosti da se vakcinišu, da nijesu sigurni u kvalitet vakcina…

„Podaci istraživanja pokazuju različita mišljenja o vakcinaciji. Negdje to i jeste očekivano, da se vakcinacija odlaže zbog neodlučnosti Ili nepovjerenja u vakcinaciju. Ono što građani treba da znaju da je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije da su sve vakcine dobre. Imamo veliko interesovanje kada je u pitanju Fajzer vakcina“, komentariše epidemiološkinja nikšićkog Doma zdravlja Ivona Drašković.

Govoreći na osnovu iskustva i rada sa pacijentima, navodi da su uglavnom različiti razlozi primanja ove vakcine, putovanja, zbog hroničnih oboljenja…

Anketa je pokazala da u AstraZeneku najmanji broj ispitanih vjeruje. Drašković objašnjava da AstraZeneka, pripada grupi vektorskih vakcina kao ruska vakcina Sputnjik. Nažalost, kako je kazala, loše informacije koje dolaze iz neprovjerenih izvora doprinijele su da se smanji njena upotreba.

Za Pejović rezultati ankete su očekivani.

„Ljudi su „umorni“ od krize i žele da se što prije vrate u normalu i nastave sa životom. Što se tiče različitog povjerenja u vakcine, veliki uticaj na građane imaju i mediji (društvene mreže) koji su preplavljeni vijestima, pogrešnim savjetima i teorijama zavjere. Obična, od konzumenta neprepoznata manipulacija, izabranim i vješto kombinovanim informacijama u medijima može da ostvari moćne i ubjedljive efekte. To se može dogoditi zahvaljujući upotrebi i zloupotrebi bilo koje vrste ekstremnih stavova. To je ono što se desilo upravo sa pričom o nuspojavama koje izaziva vakcina AstraZeneka“, ističe Pejović.

O posljedicama pandemije teško govoriti

Od prvih slučajeva koronavirusa život se odvijao pod posebnim mjerama. Na pitanje koliko su brojna zatvaranja uticala na mentalno zdravlje stanovništva, Pejović kaže da smo tokom pandemije bili prinuđeni da se ponašamo mimo naših prirodnih potreba.

„Mi smo socijalna bića i potreban nam je kontakt i razmjena sa drugim ljidima. Kada je došla kriza, dobili smo zadatak da se izolujemo i ne budemo u kontaktu sa ljudima. Pandemija ne samo da je ugrozila naše fizičko zdravlje već je osujetila i neke naše osnovne potrebe, što nije bilo lako prihvatiti. Korona  nas je promijenila u mnogim segmentnima… emotivnim, ljudskim, bliskim. Stekli smo uvide kako se lično nosimo sa problemom globalne prirode. Mogli smo da vidimo šta nam pomaže, šta odmaže, koji su to resursi koji su nam pomogli da preživimo. Dakle, kriza nam je pomogla da postanemo otporniji. O posljedicama ne možemo još uvjek sa sigurnošću govoriti, upravo jer je kriza pogodila mnoge aspekte života i funkcionisanja i njene posljedice i dalje osjećamo“, navodi Pejović.