Nebrigići i dalje bez krova nad glavom: Od Opštine samo obećanja

“Baraka je izgorjela 21. marta, prije skoro pet mjeseci. Tu baraku sam dobila 1. maja 2007. godine. Tu sam živjela sa četvoro djece i pokojnim suprugom koji je tu i preminuo. Znači tog 21. marta desio se požar, spašen je život mog sina. Tog dana došao je predsjednik, njegovi savjetnici tu ispred barake sa obećanjem da će mi pomoći. Nijesam tražila ništa. Tražila sam sobu, dvije godinama jer imam zdravstvene probleme u porodici. Čvrsto su obećali, 15, 20 dana, mjesec, možda i dva. Peti mjesec ide, ja sam s njima tu gdje jesam, privatno”, kaže Tanja.

Pokušala je kaže, da se bori, da uđe kod predsjednika opštine.

“Pisala sam zahtjeve, javljala mi se sekretarica “zauzet je”. Tražila sam sobu, dvije. Nije da sam tražila previše, samo da zbrinem djecu. Međutim kod predsjednika se ne može ući”, ističe ona.

Dodaje da je jednom primio Kovačevićev savjetnik ponudivši joj kontejner za stanovanje, međutim, Tanja naglašava da on nije uslovan za njenog sina koji ima zdravstvene probleme.

“Ja u kontejner moje dijete bolesno sigurno neću smjestiti i neću leći na sunđer. I odje dok sam živjela držala sam čisto i uredno”, dodaje.

Posle toga je, kaže, probala da posjeti Kovačevića dva puta ali je sve ostalo na tome da će je “oni nazvati”.

“Ja sam djecu smjestila, ja od sjutra neću niđe da odem. Ovdje je moj dom, ovdje je bila moja kuća. Postoji rješenje da sam ja ovo imala, na moje ime, 75 kvadrati ne trajno nego na korišćenje”, podjeća ona.

Takođe naglašava da joj je nakon požara Opština ponudila “Evropsku kuću”, ali da ni to nije bilo prihvatljivo rješenje.

“Tu je već živjela porodica i oni su tu trebali da smjeste nas i još dvije porodice. Kako da ja tu smjestim dijete, 80 kvadrata za četiri porodice”, pitala je ona.

Navodi da od Opštine nije dobila ništa.

“Opština mi ništa nije pomogla osim smještaj i tri vaučera za kupovinu hrane. Kod mene je sve otvoreno, priznanice su tu. Obratila sam se i Ministarstvu, iz Ministarstva još nemam odgovor”, kaže Tanja koja živi od lične invalidnine i tuđe njege za njenog sina što je ukupno 430 eura.

Ovom prilikom se zahvalila sugrađanima i Ratku Draškoviću koje je radio emisiju “Dnevnica” i humanitarni meč za porodicu Nebrigić kojim prilikama je skupljeno 12.000 eura.

Do danas, kaže, živi od onoga što su joj oni pomogli.