Političari i javne ličnosti moraju imati veći stepen odgovornosti za javno izgovorenu riječ

Konstatuje da je, nažalost, govor mržnje sve više zastupljen u javnom diskursu posebno na društvenim mrežama.

U Crnoj Gori je pitanje govora mržnje tretirano kroz nekoliko zakonskih rješenja. Krivičnim zakonikom Crne Gore propisano je krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Propisana kazna zatvora je od šest mjeseci do pet godina.

Posljednjih godina, naglašava Rajković Nenadić, raste broj prijava za ovo krivično djelo.

Kroz istraživanja koje je sproveo IMCG u etabliranim crnogorskim medijima u uredničkom sadržaju nijesu prepoznali govor mržnje.

Sa druge strane, Rajković Nenadić kaže da govora mržnje ima u “desno orjentisanim portalima, često neevidentiranim, koji imaju veliki doseg, a čiji se sporan sadržan dodatno širi putem društvenih mreža na nalozima samog portala, ali i putem raznih grupa koje preuzimaju taj sadržaj.”

Ukazuje da su problem komentari na portalima, iako, prema njenim riječima, spornog govora ima manje nego ranije.

“Posebno etablirani mediji vode računa i uklanjaju sporne komentare, a sve više se opredjeljuju za predmoderaciju. Problem su upravo neevidentirani portali koji objavljuju sadržaj koji često generiše govor mržnje u komentarima, iako su po Zakonu o medijima dužni da ih obrišu u roku od 60 minuta od trenutka saznanja ili će biti kažnjeni i do 2.000 eura”, kaže Rajković Nenadić.

U toku je rad na izradi novih medijskih zakona, jedan od predloga je da se državni organi ne smiju oglašavati u neregistrovanim portalima i da oni nemaju pristup Fondu za medijski pluralizam.

Programska direktorica IMCG i novinarka mišljenja je da su to nedovoljna rješenja, iako naglašava da je ovo pitanje na koje ni Savjet Evrope trenutno nema odgovor.

Nalozi medija na društvenim mrežama platfome za širenje govora mržnje

Rajković Nenadić ukazuje i da su nalozi medija na društvenim mrežama prepoznati kao platforme za širenje govora mržnje, zapaljivog govora, teških uvreda.

Zbog toga poručuje mediji moraju imati odgovornost i interna pravila samoregulacije kako ne bi bili generator širenje nezakonitog sadržaja.

“Poznati slučaj zabilježen je u Australiji, koja godinama pokušava da reguliše društvene mreže iz medijskog aspekta: naime, 2021. godine australijski sud je donio odluku da je medij odgovoran za komentare čitalaca na objavu tog medija na Fejsbuku. Mislim da ozbiljni mediji moraju imati unutrašnje Pravilnike i regulisati ovo pitanje. Nedavno sam bila gošća u najposjećenijem portalu u Sloveniji i na pitanje da li moderirate komentare na nalozima na društvenim mrežama, urednik je odgovorio: “Pa naravno, to je naša odgovornost”. Dakle, treba slijediti dobre prakse”, poručuje ona.

Od malena stvoriti otpornost na govor mržnje

Upitana kako se boriti protiv govora mržnje u medijima, Rajković Nenadić kaže da je važno koristiti zakonske mehanizme koji su na raspolaganju.

“Za početak važno je prijaviti govor mržnje, važno je da nosioci pravosudnih vlasti prepoznaju da se radi o govoru mržnje, a ne da sve tretiraju kao prekršaj, kao recimo u slučaju kolumniste Rosandića o tragediji na Cetinju, kada su ocijenili da nema krivičnog djela. Dakle, treba raditi sa predstavnicima pravosuđa, treba da prođu dodatne obuke”, smatra Rajković Nenadić.

Takođe, ne manje važna je medijska pismenost.

Naglaša da se IMCG godinama zalaže da to bude izborni predmet u svim srednjim školama, a ne samo u Gimnazijama i da se izučava i u osnovnim školama.

“Od malena se mora raditi na medijskoj pismenosti jer je to dugoročno nabolji način da se stvori otpornost na sporan govor vrste dezinformacija, širenja lažnih vijesti i na govor mržnje”, poručuje novinarka i programska direktorica IMCG Vesna Rajković Nenadić.

Tekst je dio projekta “Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja”, koji portal Onogošt realizuje u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija.