“Ministarstvo poljoprivrede nanijelo veliku nepravdu proizvođačima”

Macanović se bavi proizvodnjom krompira 25 godina, a 2008. je bio rekorder. U razgovoru za Dnevno.me ukazuje na neke od problema u proizvodnji:

„Ljudi se prijavljuju za premije, i bitno je samo da je posađeno, a kolika je količina proizvedena na određenoj površini niko ne kontroliše. Mi poljoprivrednici ne bježimo od toga da se dođe da se mjeri površina, da se odvoji rad od nerada, ali to je u našoj zemlji vrlo teško. Neću hvaliti nikoga, ni premijera, ni predjsednika, ni ministra, već iznosim ono što je problem našeg podneblja i proizvodnje ne samo krompira, nego i svih drugih proizvoda“, istakao je Macanović.

Kaže i da krompir sadi na osam hektara, jer ne želi da proizvodi na uštrb kvaliteta.

Govoreći o proizvodnji, kao problem ističe plasman i nelojalnu konkurenciju. „Krompir koji imam nikad ne može da postigne pravu cijenu. Razlog je uvozni krompir za koji se sumnja u kvalitet, a ima cijene koje su mnogo manje i koje koče našu prodaju, a samim tim i plasman“, naglasio je Macanović za Dnevno.me.

Krompir koji proizvodi Macanović je kada se kupuje na kilo euro, a na veliko 80 centi. To je, priznao je, u odnosu na prethodne godine malo veća cijena.

„To nije ništa iznenađujuće s obzirom na to da je u Tuzima, na primjer, krompir već istrunuo, a nikšićki još nije ni počeo. Jednostavno – čim fali robe dižu se cijene“,  smatra Macanović.

Ipak, prema njegovim riječima, da nije uvoza ne zna kako bi crnogorski narod preživio, iz razloga što je, kako navodi, proizvodnja domaćeg krompira 25% našeg tržišta, a sve ostalo je uvoz.

„Ne izvozim svoje proizvode. Prošle godine sam imao ponude iz okruženja gdje je slabo rodio krompir, ali nisam htio da ostavim svoje mušterije koje su tu svake godine“, naveo je Macanović.

Što se tiče zaštite i čuvanja krompira, istakao je da je ova godina „naopaka“ iz razloga što je bio kišni period, te se nada da neće istruliti.

„Klimatske promjene imaju veliki uticaj na proizvodnju. Još nisam završio sadnju upravo zbog toga što stavljam stajsko đubrivo i što taj kompir jedu i moja djeca. Malo ko se još bavi na taj način proizvodnjom, uglavnom koriste vještačko đubrivo kako bi ubrzali proizvodnju i sadnju. Ove godine ostao skoro 20 dana duže baš zbog toga što sam ostao pri prirodnim načinima proizvodnje“, naveo je Macanović.

Kako je kazao, smatra da je iz tog razloga prepoznatljiv kvalitet njegovog krompira u radnjama u Nikšiću, ali i na pijaci u Podgorici.

Naš sagovornik je dodao da je uvijek teško pronaći pravog radnika, ali da ima nekoliko radnika sa kojima je prezadovoljan.

„Održavam ih na taj način što im dajem zaradu i kada nema posla. Tako ih čuvam za sezonu i period vađenja, skladištenja i prebiranja“, objasnio je Macanović.

Govoreći o potencijalnom vraćanju mladih koji bi se bavili poljoprivredom, kazao je da ne voli davati nikome lažnu nadu, jer su odricanja velika, posebno u pogledu porodice.

„Država treba da stane iza mladih poljoprivrednika, jer ne može niko da se vrati na selo bez centa. Moraju im pomoći da malo stanu na noge, da se naprave neka udruženja. Pojedinci koji žele taj posao, nebitno da li je to proizvodnja krompira, kupusa ili će se neko baviti proizvodnjom sira, da drži stoku, ipak je potrebna podrška, a ne da se sve prepusti stihijski, da se luta. Kvalitet dolazi do izražaja, ali ga je, nažalost, sve manje i manje“, zaključio je Macanović za Dnevno.me.