Dom starih Nikšić: Društveni život bogat, boravak udoban, a pažnje i ljubavi ne manjka

„Moj zadatak kao i svih zaposlenih je da se korisnici osjećaju kao kod kuće, da im se pruži potrebna ljubav i pažnja, ali i da se uz pomoć organizovanja raznih aktivnosti osjećaju prihvaćeno, a ne društveno izolovano i odbačeno. Svakodnevno ih obilazim, razgovaram sa njima i zajednički rješavamo probleme ukoliko ih ima. Najveća prednost doma je konstantna njega i medicinska pomoć koju prosječna porodica inače ne može pruištiti”, počinje priču za portal Onogošt Jelena Banjević, v.d. direktorice JU Dom starih “Nikšić”.

Banjević

Naime, Dom starih je ustanova socijalne i dječije zaštite, osnovana Odlukom Vlade Crne Gore od 14. juna 2020. godine. Dom  pruža institucionalnu brigu starim licima, odraslim licima sa invaliditetom, hronično – duševno oboljelim starim licima i licima koja se nađu u stanju akutne socijalne potrebe.

Ustanova je smještajnog kapaciteta 208 mjesta, od čega su 104 mjesta predviđena za stara raseljena lica.

„Korisnici su smješteni na četiri odjeljenja i to odjeljenje gerijatrije (27 korisnika), odjeljenje palijativne njege (36 korisnika), odjeljenje psihogerijatrije (10 korisnika) i odjeljenje demencije (8 korisnika). Trenutni broj zahtjeva u obradi je: 5 zahtjeva za odjeljenje gerijatrije, 2 zahtjeva za odjeljenje demencije, 2 zahtjeva za odjeljenje palijativne njege i 12 zahtjeva za odjeljenje psihogerijatrije“, navodi Banjević.

Korisnici zadovoljni

Kako je kazala, širok spektar aktivnosti – vježbe, rekreacija, putovanja, čitanje, razgovori, koje pruža Dom, može korisnicima pomoći da poboljšaju svoje psihofizičko stanje.

“Pored toga, korisnici znaju da uvijek mogu posjetiti porodicu ili primiti posjetu iste, tako da im odvojenost i ne pada toliko teško. Mnogo više bi osjećali usamljenost da žive sami ili u porodicama koje ne obraćaju pažnju na njih. Svi korisnici su zadovoljni uslugom koju imaju u Domu”, istakla je direktorica, a potvrdili nam i korisnici prilikom naše posjete toj ustanovi.

View this post on Instagram

A post shared by onogost.me (@onogost.me)

“Bio sam u Risnu četiri godine i nešto mi se tamo nije sviđalo, pobjegao sam. Sve sam čekao ovdje dok se otvori i nijesam pogriješio. Ovdje mi niko nije ružnu riječ rekao”, kazao nam je Spasoje Kilibarda, jedan od korisnika.

Dosadno mu nije, već kako kaže, izađe, nasmije se i progovori sa onima sa kojima dijeli prostor i vrijeme.

“Ovdje smo vani čak i pjevali. Ne može se reći ništa da je ružno. Svaki dan se čisti. Osoblje je dobro, uprava, direktorica. Ako mi se ne jede neko jelo, pitaju me hoću li nešto drugo da mi donesu. Potrče, donesu mi… Stvarno smo zadovoljni”, ističe on.

Slične utiske ima i Senka Guzina, a posebno joj znači pažnja, ljubav i toplina koju dobija od medicinskog osoblja, servirki, uprave…

“Prelijepo je. Nekoliko prvih dana sam bila tužna, a sad je odlično. Medicinske sestre, servirke, svi su tu kad god ih zovnemo, uvijek tu za nas, ljube, grle, osjećamo toplinu. Onda sam ja presrećna. Izvedu me kad im kažem. Fino je, čisto što je meni važno iznad svega. Ručak je kao u hotelu. Sve je na nivou”, dodala je ona.

Ambijent podsjeća na kućnu atmosferu

Direktorica kaže da korisnici uglavnom imaju dosta slobodnog vremena. Upotpunjuju ga druženjem, šetnjom po dvorištu ili raznim drugim aktivnostima, kao što su gledanje televizije, zajedničko praćenje utakmica, gledanje filma ili neke popularne emisije. Igraju se i društvene igre, uvijek popularne karte, šah i domine.

„Predloga za organizovanje slobodnog vremena ima mnogo, a ko želi može i da se osami u nekom kutku i čita. Trudimo se da ambijent podsjeća na kućnu atmosferu. Druženje i različite aktivnosti su dobre za održavanje psihofizičkog zdravlja, pa se korisnici ohrabruju da prepoznaju svoja interesovanja i da se uključe u različite aktivnosti. Stručni tim – socijalni radnik, psiholog, radno-okupacioni terapeut sa saradnicima osmišljavaju aktivnosti kojima će vrijeme provedeno u domu biti kvalitetno za sve korisnike. Trude se da u velikoj meri izađu u susret različitim interesovanjima korisnika i obezbjede im uslove da se bave različitim hobijima. Kulturno – zabavne aktivnosti i radionice usklađuju se sa individualnim mogućnostima i interesovanjima korisnika. Neki korisnici uživaju u slikanju, neki u pisanju pjesama, neki heklaju ili se bave dekupažom. S obzirom da sada nemaju nikakve obaveze u domu imaju priliku da rade ono za šta u životu nisu imali vremena – da se bave crtanjem, šivenjem i slično“, objašnjava Banjević.

Rade i na prevenciji starenja pa se tako organizuju razne tematske i kreativne radionice i na taj način se čuva koordinacija i automatizacija pokreta, povećava koncentracija i generalno čuva cjelokupno psihofizičko zdravlje.

„Život u Domu za stare i socijalizacija koje se odvija zahvaljujući boravku u njemu može imati pozitivan efekat na više dimenzija zdravlja. Naime, pozitivna socijalna podrška i druženje  utiču na emocionalnu dimenziju zdravlja. Na taj način utiče se i na smanjenje stresa, depresije i lakše prevazilaženje različitih prihičkih problema“, dodaje ona.

Zahvaljujući društvenim igrama, rešavanju ukrštenica i sl. aktivnostima stimuliše se, kaže ona, intelektualna dimenzija zdravlja. Na taj način vježba se koncentracija i ostali intelektualni procesi i smanjuje šansa za opadanje inteluktualnih kapaciteta. „Fizičke aktivnosti i vježbe utiču naravno na fizičku pokretljivost i zdravlje, ali i na oslobađanje “hormona sreće”- endorfina. Komunikacijom sa drugim korisnicima doma održava se društvena komponenta zdravlja. Ova dimenzija je bitna, jer komunikacija i povezanost sa drugim ljudskim bićima doprinosi da se ljudi osjećaju zadovoljno i svrsishodno. Puno je primjera prijateljstava koja su nastala u domu, ali i ljubavi“, kazala nam je ona.

Korisnici bili u drugom planu?

Vijesti koje su nam u proteklom periodu stizale iz ove ustanove, nijesu bile baš tako pozitivne, pa se direktorica osvrnula i na to.

“Naime, u proteklom periodu narušeni međuljudski odnosi koji su produkovani ličnim frustracijama i neprofesionalnim odnosom u radu manje grupe ljuidi, uslovili su disfunkcionalnost na gotovo svim nivoima, što je u konačnom dovelo i do nemogućnosti da pružimo kvalitetnu uslugu našim korisnicima. Ako bi trebalo da su nam u fokusu pažnje upravo oni, a u suštini se radilo suprotno, onda nas je to svakako dikfalifikovalo u smislu ozbiljnosti, profesionalizma i empatije prema tim ljudima. Zato, su kažem, bile neophodne promjene u pravcu  uspostavljanja normalnih međuljudskih odnosa i uspostavljanju procesa rada koji će biti isključivo u skladu sa stručnim kvalifikacijama i strogo definisanim radnim procedurama”, objašnjava ona.

Evidentno je, kako dodaje, da se radi sa smanjenim nivoom tenzija, ali je još uvijek dosta posla pred njima, kako bi se kreiralo optimalno stanje funkcionisanja na zadovoljstvo i korisnika i zaposlenih.

“Ranije je očito došlo do zamjene teza, kada se kreirala atmosfera da ustvari korisnici tu postoje radi nas, a ne mi radi njih. Do kad ja budem na čelu ove ustanove, radiće se suprotno, jer ako budemo išli u tom pravcu, zapravo znam da smo na pravom putu da Dom za stare postavimo u red eminentnih ustanova ovog tipa”, jasna je ona.

Za ovo kratko vrijeme uspjeli su, navodi, da se konsoliduju i okupe većinski oko glavnog cilja, a to je poboljšanje usluga koje pružaju korisnicima.

“U tom smislu u proteklih mjesec dana urađeno je sve kako bi došlo do poboljšanja  kvaliteta medicinskih usluga – angažovana je  još jedna doktorica opšte prakse, ljekar psihijatar umjesto dva puta ordinira četiri puta mjesečno, raspisan je oglas za prijem u radni odnos nedostajućeg kadra-medicinskih sestara/tehničara”, kaže Banjević.

Nabavka ambulantnog vozila u planu

Imajući u vidu činjenicu da će se u Domu smještaj naći 208 korisnika, nedostatak ambulantnog vozila im, priznaje, otežava normalno funkcionisanje procesa rada, odnosno pružanja adekvatne zdravstvene njege korisnicima.

„Svi korisnici su zdravstveno osigurana lica, a naša ustanova je u obavezi da im pruži svu neophodnu zdravstvenu zaštitu. Zbog različitih stepena samostalnog funkcionisanja korisnika kako u redovnim, tako i u vanrednim okolnostima, odlazak na specijalističke preglede van ustanove je izuzetno težak i naporan za njih. Prije svega, mislimo na naše korisnike koji su slabo pokretna lica kao i osobe oboljele od demencije koji izuzetno teško prihvataju odlazak u nepoznati prostor. Stoga nam je svakodnevni odlazak do Doma zdravlja izuzetno važan i neophodan, kako bi se proces rada u našoj ustanovi nesmetano odvijao. U vezi sa navedenim u narednom periodu imamo plan da nabavimo ambulanto vozilo“, zaključuje Banjević.