Nikšićanka Milica Jakšić pletenjem stvara porodične uspomene

„Svaki komad nastaje polako, petlju po petlju. To nijesu serijski proizvodi, već ručno rađeni sa velikim strpljenjem, pażnjom i ljubavlju, kao da ih pravim za sebe i svoju djecu. Upravo je u tome njihova posebnost“, kaže Milica, koja je svoj talenat pretvorila u brend Handmade Maša.

U vremenu kada je sve dostupno brzo i masovno, ona je izabrala ono što ima priču, trud i emociju iza sebe i naglašava da ručno pletenje nije najlakši put.

„Ali, ima svoju vrijednost – i ta vrijednost postaje sve prepoznatljivija. Sve više ljudi počinje da se bavi ručnim pletenjem upravo zato što se prepoznaje njegova istinska vrijednost i autentičnost, koje mašina ne može zamijeniti. Smatram da ova djelatnost ne nestaje, već se razvija i dobija novu snagu“, uvjerena je Jakšić.

A, sve je počelo gotovo slučajno, kada je njeno mlađe dijete dobilo na poklon ćebence koje je  oduševilo nježnošću, mekanošću i toplinom i zapitalo je da li ona može da napravi isto.

„Tada se javila prva pomisao o mom stvaranju. Međutim, ta ideja nije odmah postala stvarnost. Gotovo godinu dana sam razmišljala, vagala, računala, pitala se da li sam spremna, da li ću znati, da li ću uspjeti… I, onda sam jednostavno krenula. Prva izrada bila je puna učenja, pokušaja i grešaka, ali i ogromne radosti“, prisjeća se kako je zakoračila u svijet ručne radinosti.

Od znatiželje i oduševljenja jednim poklonom do cijelog asortimana proizvoda Milica je prešla put hrabrosti, učenja i otkrivanja.

„Nakon ćebenceta za bebe, po želji kupaca nastaju ćebad za jedan krevet i za francuski ležaj. Ljudi su tražili veću dimenziju iste te topline, i tako se ponuda prirodno širila. Na sličan način su nastale i torbe – prvo kao ideja, a zatim kao odgovor na interesovanje kupaca. Sa dolaskom zime, kao majka, razmišljala sam samo o jednom – da mojoj djeci bude toplo i udobno. Tako su nastale kape, šalovi i trake. Sve je krenulo iz potrebe i brige, a onda je ta toplina postala dio ponude i za druge. Nedugo zatim, sasvim slučajno, naišla sam na fotografiju jednog džempera na Internetu i tako sam došla na ideju da i to probam. Svaki novi proizvod dolazio je spontano i sa mnogo želje da naučim i stvorim nešto novo“, priča dalje o počecima.

Prvi kupci su bili ljudi koje poznaje i koji su željeli da podrže njen rad – porodica, prijatelji i poznanici, a oduševljenje kupaca brzo se širilo.

„Međutim, vrlo brzo su počele da stižu preporuke. Zadovoljni kupci su pričali dalje, i tako su dolazili novi. Danas veliku ulogu imaju društvene mreže, gdje redovno objavljujem svoje rukotvorine. Upravo tu me pronalazi sve više ljudi koji prepoznaju toplinu i autentičnost ručnog rada. Povratne reakcije mi zaista mnogo znače. Posebno kada dobijem fotografije beba umotanih u moja ćebenca. U tim trenucima znam da radim pravu stvar. Jer, moj rad postaje dio nečijeg doma i nečijih prvih uspomena“, otkriva šta je čini srećnom u poslu kojim se, kako kaže, bavi između obaveza, igre sa djecom i svakodnevice.

Uz svakodnevne obaveze Milica Jakšić uspijeva da stvara i  uspomene, zahvaljujući podršci najbližih članova porodice, koji nerijetko priskaču da pomognu.

„Vrijeme izrade zavisi od dimenzija i složenosti proizvoda. Na primjer, za jedno bebi-ćebence potrebno je minimum dva i po sata samog pletenja. Ali kao mama dvoje male djece, to vrijeme rijetko bude u kontinuitetu. Najčešće nastaje iz više manjih trenutaka, uhvaćenih između obaveza, igre i svakodnevice. Iako je pletenje moj lični dio stvaranja i ono što radim svojim rukama, iza svega stoji podrška porodice. Imam pomoć onoliko koliko ko i šta može – i to mi mnogo znači. Neko pomogne oko pakovanja, neko oko fotografisanja, neko preuzme dio kućnih obaveza kada imam više narudžbi. To možda djeluje kao sitnice, ali u malom porodičnom brendu takve stvari prave veliku razliku“, dodaje Jakšić.

Posvećena svakom detalju tokom pletenja, Milica pažljivo bira i materijal koji koristi, uvjerena da se njene stvari ne kupuju samo zbog korišćenja.

„Materijal sa kojim radim pažljivo biram, jer znam da je udobnost najvažnija – posebno kada su u pitanju bebe i djeca. Vunica koju koristim izuzetno je mekana i prijatna za kožu. Nježna je na dodir, ne iritira i pruža osjećaj topline bez težine. U svakom ručno izrađenom komadu nalazi se vrijeme, strpljenje, pažnja i emocija. To je ono što ga čini drugačijim. Takve stvari se ne kupuju samo da bi se koristile – one se čuvaju, pamte i često prenose dalje. Za mene je pletenje način da stvorim nešto što će nekome značiti. Nešto što će grijati dijete, biti poklon iz ljubavi ili dio nečijeg doma“, opisuje kako doživljava svoj posao i šta joj najviše znači.

Kada su u pitanju planovi, Milica insistira na tome da zadrži originalnost i jedinstvenost ponude, pa oprezno najavljuje ideje za unapređenje djelatnosti.

„Ne sanjam o masovnoj proizvodnji, već o prepoznatljivosti – da brend zadrži svoju toplinu i autentičnost, ali da raste. Da se širi ponuda, možda uvedu novi materijali i novi modeli, ali da suština ostane ista – ručni rad, kvalitet i emocija. Želim da Handmade Maša postane sinonim za nešto domaće, iskreno i napravljeno s ljubavlju. Brend koji će trajati, baš kao i proizvodi koji iz njega nastaju“, poručuje ona.