OZON: Rijeke su u Nikšiću crna ekološka tačka

„To je  nekontrolisna eksploatacija riječnog materijala, ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda iz industrija i domaćinstava, nepravilno upravljanje otpadom. Sve je to vidljivo golim okom  i svakom savjesnom ljudskom biću je jasno da je riječ o pravoj ekološkoj katastrofi“, ističe direktor Ekološkog pokreta „Ozon“, Aleksandar Perović.

On napominje i da u gradu pod Trebjesom nema rijeke koja nije zagađena, ali da su najugroženije  Bistrica, Gračanica i Mrkošnica. „ U rijeci Bistrici  nema živog svijeta, rijeke Gračanica i Mrkošnica su među najugroženijim, dok se kvalitet vode rijeke Zete  može dovesti u pitanje, ako se u obzir uzme količina otpadnih voda koje neposredno ili posredno dospjevaju u njen vodotok. Tu je i nekontrolisano odlaganje različitih vrsta otpada, ugrožavanje autohtonih vrsta i krivolov“, naglašava Perović.

Odgovorni da snose sankcije

U Ozonu smatraju i da je višedecenijska pogrešna politika u oblasti životne sredine, za šta je odgovorna lokalna vlast i nadležne državne institucije,  dovele do toga da se ono čime se Nikšić nekada odlikovao, potpuno uništi i trajno devastira.

„ Više niko  i ništa ne može da popravi štetu nastalu betoniranjem korita rijeke  Bistrice, devastiranjem korita rijeke Gračanice. Najnovija namjera  prevođenja rijeke Zete u Krupačko jezero  samo je nastavak agonije i potpuno pogrešne politike u oblasti upravljanja vodama. I što je najgore niko nije odgovoran za to, a iskreno mislim da nikada i neće biti, jer tu decenijama gravitiraju isti ljudi zahvaljujući partijskim i ličnim vezama, a ne profesionalnim referencama“, izričit je Perović.

On tvrdi i da po Krivičnom zakonku odgovorni moraju da budu kažnjeni,  jer je šteta uzrokovana lošim upravljanjem nesaglediva i ekološki i ekonomski.

Održivi razvoj zakasnio u Nikšiću

Nikšić je, napominje Perović, primjer gdje se mogu osjetiti sve negativne posledice uništavanja vodotoka, rječnih ekosistema, koju su, da se sa njima pravilno upravljalo, mogli biti alternativa za posrnulu industriju, ali i izvor prihoda za značajan broj građana.

„ Održivi razvoj je zakasnio u naš grad. Pa se zato i dozvolila anarhija u koriščenju prirodih resursa, što će se tek negativno odraziti i na kvalitet životne sredine i zdravlje ljudi. Da je bilo pameti Nikšić bi se širio  ka rijekama, ne bi se dopustila stihijska i divlja gradnja neposredno uz rječna korita“, kaže Perović dodajući da ljudi nijesu znali da prepoznaju prirodno bogastvo ni kada je Nikšić bio jedan od privrednih centara  u nekadašnjoj Jugoslaviji. 

O tome kakve su rijeke sad, a kakve su bile, Perović za kraj razgovora kaže da se većina Nikšićana danas samo sa sjetom može prisjećati kupanja na Bistrici kao i poznatih takmičenja u sportskom ribolovu.