Pokrenuta humanitarna akcija za pomoć teško bolesnom samohranom ocu Radojici Nikoliću

Ovom humanom i plemenitom gestu do sada su se odazvali Banka hrane, Nvo Naša akcija, i grupa građana Alternativa, a Sandra se nada da će se u slučaj uključiti i nadležne institucije.

Pored toga što Nikolići raspolažu sa mjesečnim budžetom od samo 64 eura , po osnovu materijalnog obezbjeđenja na Radojicinu bolest, veliki je problem što dječak godinama ne može dobiti crnogorsko državljanstvo.

 Dapčević je odmah nesebično ponudila svoju pomoć, kontaktirala relevantne državne insitucije, i kako kaže, na dobrom je putu da riješi situaciju.

„Odlučila sam da pomognem Radojici i njegovom sinu ne bi li tako pokrenula i druge ljude da budu humani. Apelujem na građane, na sve ljude dobre i humane, i pozivam da pomognu. Ovo je zaista slučaj gdje treba pomoć, i naravno poziv nadležnim insititucijama da se riješi pitanje djetetovog prava na dječiji dodatak, čovjeku na pomoć, invalidu ili penziju koju zaslužuje“, ispričala je juče Dapčević.

Prema njenim riječima, pokazatelj koliko je ko u službi građana biće kada se zaista pomogne ocu i sinu na način kako zaslužuju i ostvare svoja ljudska prava, a svi imaju pravo na život. Ona je navela da su do sada najviše pomogli „obični ljudi“ i oni od kojih je to najmanje očekivala, a vjeruje da će i nadležne insitucije izaći u susret. ‚

„ Čekam odgovore od još nekih ljudi. Biće mu ovdje za koji dan drva za zimu spremna, hrana, garderoba..“, poručila je ova humana djevojka.

Da još ima dobrih i plemenitih ljudi, koji za cilj imaju jedino pomoć drugome , pokazuje i primjer vajara Matije Radovića iz Podgorice. On će ovih dana orgnizovati humanitarnu izložbu prodajnog karaketra, a sav prihod ići će Radojici i njegovom sinu. Nikolić , inače rođeni Nikšićanin, godinama je živio i radio u Bosni i Hercegovini, a odluku da se vrati u svoj rodni grad donio je nakon što se teško razbolio. Danas , kada u svojoj državi jedva sastavlja kraj sa krajem i ne može ostvariti državljanstvo za dijete, ozbiljno preispituje svoju odluku. Sa šesdesetak eura mjesečno, i bez mogućnosti bilo kakvog zaposlenja , jasno je da Nikolići žive daleko od  normalnog života dostojnog čovjeku. Operacija i 12 hemoterapija učinile su svoje, a osim toga, Radojica ima ozbiljnih problema sa sluhom i vidom.

„ Povratnik sam iz Bosne i Hercegovine, vratio sam se u svoju domovinu, i nadao se da će biti dobro, a mnogo sam se razočarao. Ali, hvala Bogu, naišao sam na neke dobre ljude, krenuće već nekako „ tužno priča ovaj čovjek. Dok grli svoje najveće bogatstvo, sina Nenada, on se još jednom osvrće na lagodan život koji je nekada vodio.

„Radio sam tamo u Telekomu u Foči, imam dosta radnog staža, ali nažalost to se ne priznaje, sada je to druga država. Ovdje sam radio 13 godina, fali mi godina dana da ostavarim invalidnu penziju. Ja da mogu išta da radim nema tih para da bi me vidjeli na vratima Centra za socijalni rad. Kad sam god otišao nešto da tražim vrata su mi bila zatvorena jer je moje dijete samo rođeno u drugoj državi. Zašto moje dijete nema pravo, papiri postoje. Od svih predaka i po majci i po ocu korijeni su crnogorski, ja sam Crnogorac, djed mu je pokojni Crnogorac, majka, pradjed..Majka ga je ostavila i evo sedam godina ne znamo ništa o njoj “, jasan je Nikolić.

U više navrata obraćao se i lokalnim i državnim institucijama, ali odgovore nikada nije dobio. Pokušavao je i u Centru za socijalni rad, ali i pored toga što je imao potrebnu dokumentaciju koju su tražili, uvijek je dolazilo do nekih problema.

„ Tada su mi rekli da treba da idem u Bosnu i Hercegovinu da vadim pasoš malom, a ja sam samo  pitao šta će malom djetetu od pet godina pasoš. Tada sam im rekao nemam hleba da jedem, a ne da idem da vadim pasoš“, ogorčeno priča Radojica dodajući da njegovo dijete u Crnoj Gori bukvalno živi ilegalno. Krov nad glavom imaju zahvaljući dobroj volji Nikšićanina Voja Pavićevića koji im je ustupio kuću u blizini Željezare, te se njemu i svim ljudima koji su mu pomogli Radojica ponovo zahvalio.

„ Matija je obećao da će da radi izložbu za mene i mog Nenada, i po slobodi, ako mogu tako da se izrazim, hvala Sandri. Uzela je papirologiju da bi mogla da sredi mom Nenadu državljanstvu. Nadam se boljim danima, zahvaljujući dobrim ljudima“, priča on.

Njegovo zdravstveno stanje i dalje je teško , kaže da svakih šest mjeseci mora na kontrolu, ali je zbog nedostatka sredstava poslednji put otišao prije dvije godine. „ Imao sam ponovo žlijezdu 13 mm, ali mi je doktorica rekla da nije to za uzbunu, da može da se trpi. I on je uskraćen na sve, rođendani, Nove godine..Najviše me boli kad treba da ide u Školu prirode ili na izlet, svi idu on ne ide. U školi Braća Labudović je imao obrok i nije plaćao ništa, a ovoj školi nema, tako da moje dijete svako jutro ide bez oborka u školu“, jada se Radojica.

Iako teško i oskudno žive, Nikolićima zasigurno ne nedostaje međusobne ljubavi i poštovanja. Desetogodišnji Nenad kaže da bi za rođendan poželio da mu otac ozdravi. „ Najviše bih volio da mi tajo ozdravi. I da imam stan. Pa.. meni skoro ništa ne fali, tajo brine i ja oko njega, i to je to. Za rođendan mi komšinica napravi kolač i da mi. Ispunila mi se jedna želja, i vjerujem da će se i ova nova ispuniti“, skromno priča plavokosi dječak.

Svi koji žele i mogu pomoći kontakt  Radojice Nikolića će dobiti putem telefona Banke hrane na broj  069 495 680, e-maila  [email protected],  ili na Fejsbuk stranici. Pomoć se može uplatiti i na žiro račun Lovćen banke 565-0400100003102-81.