Nikšićanin Nenad Todorović strastveni kolekcionar gramofonskih ploča

Gramofonska ploča, poznata i kao LP ili vinil ploča, velikom broju ljubitelja muzike predstavlja mnogo više od običnog medija. Tako šarm vinila svaki put iznova osvaja i ovog muzičkog zanesenjaka. 

Ploče se danas teško nalaze, posebno rariteti, pa kolekcionari kupuju i polovne, dok svoje primjerke dobro čuvaju u svojim kolekcijama. Potraga za njima je više od hobija, to je prava avantura, satisfakcija koja predstavlja vid lifestyle-a.

“Ljubav prema Long Play pločama se pojavila sa prvim akordima koje sam počeo “hvatati”. Od malih nogu sam zaljubljen u stare stvari, jugonostalgičan, kolekcionar male kolekcije knjiga o Jugoslaviji, jedne izuzetno stare gitare koja je u procesu restauracije, Glazbala Zagreb, izuzetno velikog kućišta posebnog zvuka, ubrzo će dati svoj lični pečat mom malom kutku rariteta”, kaže za portal CdM Nenad.

Sve to ne bi bilo upotpunjeno, da se u jednom malom kutku ponosno ne ističe preko 50 Long Play albuma, različitih rok grupa, izvođača.

“Tu su Bijelo Dugme, Azra, Riblja Čorba, Animatori, Bajaga, Vatreni Poljubac, Rani mraz, ali i Hendrix, Bob Marley… Tu su i dva albuma našeg sugrađanina Miladina Šobića. Ne bih mogao izdvojiti šta najvise volim. Ali, jedna svakako zauzima posebno mjesto – Toma Zdravković “Umoran sam od života”. Nekad, za neke posebne dane, kad odmaram dušu, i kad sam sam, često zavrtim nju. A onda, za sve druge trenutke, dnevna soba vrvi od rokenrola… Imaju one svoju draž. Pucketanje, i ono čišćenje, kad je kiša, tmuran dan, malo alkohola, i kružno čišćenje, kao kazaljka na satu, il’ suprotno njoj”, dodaje Todorović.

Nenad smatra da je u Crnoj Gori mali broj kolekcionara LP-ja, ali da on pokušava da stupi u kontakt sa svima njima, kako bi razmjenjivali mišljenja i iskustva. Marko Otašević sa kojim je razmjenjivao iskustva vezana za vinil, strastveni je ljubitelj i kolekcionar gramofonskih ploča.

Iako savremeni prenosioci zvuka daju bolji kvalitet i lakši su za korišćenje, pucketanje koje se čuje nakon što stavimo gramofonsku iglu na ploču ostaje nezamjenljivo.

A možda je Rodžer Daltri, frontmen legendarne britanske grupe The Who, dao najbolju definiciju vinila:

“Ploča, to umjetničko djelo koje godinama slušaš, obrćeš, stalno ga gledaš, vadiš iz omota kome su uglovi okrnjeni i na kome vidiš otiske prstiju, to ti nakon nekoliko godina postane dio tvoje ličnosti.“