Dragutin Papović: Politika ne valja bez odgovornosti

Ovaj tridesetšestodišnjak u Nikšiću je završio osnovnu školu, Gimnaziju, a potom i Odsjek za istoriju i geografiju na Filzofskom fakultetu sa prosječnom ocjenom 9,5. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2007. godine i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2013. godine.

Vrijeme magistarskih i doktorskih studija proveo je kao saradnik u nastavi upravo na nikšićkom fakultetu gdje se i sam, vrlo mlad našao u ulozi predavača.

„Profesorski posao je među najljepšim i najslobodnijim zanimanjima, i nema ljepšeg ambijenta za rad od fakulteta i akademske sredine. Baviti se ovim poslom i biti u takvoj sredini je istinska privilegija, koju je teško zaslužiti. Trudim se da sa studentima imam profesionalan odnos. Ne volim barijere, ali ni zbližavanje. Na predavanjima se bavim isključivo onim što je određeno planom i programom, s tim što volim kada su studenti aktivni“, priča on o svom profesorskom pozivu dodajući da kod studenta voli kada s entuzijazmom i inetersovanjem slobodno pitaju i komentarišu.

Papović je u međuvremenu objavio 5 knjiga i oko 20 stručnih i naučnih članaka u časopisima. Koautor je jedne knjige, 3 udžbenika i Istorijskog leksikona Crne Gore. Za jednu deceniju bogat opus tridesetšestogodišnjaka koji je od januara 2015. godine postao i generalni direktor Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.

„Mogu reću da je to jedno dobro iskustvo. Dok je rad na fakultetu i u nauci više individualan, u Ministarstvu i državnom aparatu je više timski. To mi je pružilo priliku da sarađujem s mnogo odgovornih ljudi iz različitih oblasti. Od svih se može naučiti“, smatra Papović koji se nalazi u timu za utvrđivanje Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti. Mnogi će se sjetiti nemilih scena iz Bijelog Polja i Kotora kada je i sam bio svjedok velike vjerske ostrašćenosti koja i dalje prožima dobar dio crnogorskog društva.

„Mislim da se naše društvo nalazi na pola puta od prelaska iz prethodnog u novi sistem. Vjerske zajednice su po svojoj prirodi, najkonzervativniji dio svakog društva. Teško prihvataju čak i dobre promjene i otuda veliki otpori. Zato su neke žustro i odbojno djelovale na pojavu Nacrta tog zakona. Nadam se da će uvidjeti da je taj zakon usklađen sa evropskim standardima i da je to u njihovoj koristi. Samo je važno da shvate da se i one kao i društvo moraju poboljšati“, navodi on.

U međuvremenu vjerske strasti su se slegle, a smijenile su ih političke. Tu je, Papović priznaje, nedavno stupio na poptuno nepoznat teren, kao neko ko dotad nije bio politički aktivan, niti član bilo koje partije.

No, njegove kvalitete prepoznala je vladajuća struktura u Crnoj Gori. Mladost i znanje na jednom mjestu i nužna smjena političkih generacija Papovića je dovela i do kandidata za poslaničku listu.

„Vladajuća partija je odlučila da na poslaničkoj listi bude više mladih ljudi i među njima je vidjela i mene. Poziv je bio direktan, prijateljski i bez uslova. To sam doživio kao veliku čast i priliku, ali i kao mač s dvije oštrice. Kao istoričar znam kakve izazove donosi politika i koliko je teška javna riječ koja ostane kao trajno svjedočanstvo. Politika ne valja bez odgovornosti. Zato se svaka riječ i potez moraju pažljivo odmjeriti“, smatra Papović i dodaje da je od prekreta 1997. i 2006. godine vladajuća partija najviše zaslužna za stvaranje, kako kaže, ne idealnih, ali povoljnih uslova za lični i opšti razvoj.

„Nesumnjivo je da svi uživamo benefite tih prekretničkih odluka. Ipak, nije dovoljno samo načelno podržavati dobre odluke, već je potrebno dati i konrektan doprinos da se i u narednih 10 godina stvore značajno bolji uslovi za sve“, zaključuje Papović usmjeravajući svoja razmišljanja ka mlađim generacijama koje se nalaze na životnim prekretnicama.

„Moraju vrijedno da uče, i da nakon završetka formalnog obrazovanja budu posvećeni poslu i usavršavanju. Mislim da se poboljšavaju uslovi za studiranje i posao. Šanse se otvaraju, ali to nije dovoljno. Mladi moraju pokazati da su sposobni da te šanse iskoriste“, smatra on.

Na pitanje zašto bi građani trebalo da glasaju upravo za njega, a samim tim i za DPS, Papović odgovara da DPS ima najrealniji razvojni program.

„U programu poslaničke liste “Sigurnim korakom” vidi se konkretan nastavak, poboljšanje i ubrzanje modernizacije koja traje već 20 godina. Kao istoričar znam da je 20 godina mnogo u životu jednog čovjeka, ali je u istoriji države to kratak period. U tom istorijski kratkom periodu ostvarene su krupne promjene na bolje. Budući željeni razvoj najbolje može ostvariti velika partija koja ima najveći profesionalni kadrovski potencijal i koja objedinjuje sve naše različitosti“, objašnjava on.

Fakultet, posao i politika na jednu stranu, ali za njega je porodica ispred svega.

Kako kaže porodica je smisao života, simbol pažnje, ljubavi, zajedništva, odgovornosti, poštovanja i razumijevanja.

„Važno je i da je porodica zdrava i funkcionalna, i onda je to najveća životna radost. Hvala Bogu što nam je dao tu radost. Porodica je na prvom mjestu, a ostalo usklađujem prema tome. Za sada uspijevam“, kaže za kraj razgovora naš sagovornik.