Australijski ovčari su velika ljubav Nikšićanke Lidije Glušice

Već nekoliko godina posvećena je uzgoju australijskih ovčara, a nerijetko njeni psi pokupe pehare na izložbama na kojima se pojavljuju. Pamti i najranije djetinjstvo kada je, u dvorištu porodične kuće, bila okružena posavskim goničima i šarplanincima.

“Odrasla sam uz pse, pa je uvijek provijavala i misao da počnem sa izlaganjem i uzgojem. Među prvim ljubimcima su mi bili posavski goniči i šarplaninci, a danas su to australijski ovčari i jedna šarplaninka koja je veteranka od 10 godina. Sjećam se i svog prvog psa, mješanke šarplaninca Lare, koja je u moj dom stigla 2005. godine. Kao što to obično biva kada se kupuje štene u žurbi, umjesto čistokrvne šarplaninke sa papirima koji će se navodno naknadno poslati, ona je na šarplanince povukla samo boju krzna, a papire, naravno, nikad nijesam dobila”, počinje priču Lidija o prvim koracima u uzgoju pasa.

Iako je ta kupovina imala svoju lošu stranu, ona joj je pomogla da se kasnije odluči za uzgoj australijskih ovčara. Naredni korak je bio kupovina ženke australijskog ovčara, ali, ispostaviće se, nije bilo lako doći do primjerka te vrste, pa je uz mnogo truda 2011. godine iz Amerike uspjela da kupi prvog, a nakon nekoliko godina postalo je jasno da se radi o pravom šampionu koji je pokupio veliki broj pehara na izložbama.

“Prva ženka australijskog ovčara, Thornapple Twist of Fate, ili kako je mi zovemo “Fejt” stigla  je u Crnu Goru 2011. godine iz Mičigena, iz poznate američke odgajivačnice Thornapple. Sa nepune tri godine izlaganja ona je postala višestruki mladi i zreli šampion sa preko 20 šampionskih  titula, te je dvije godine u nizu bila najuspješniji pas prve FCI grupe u Crnoj Gori. Nakon toga uslijedila je registracija odgajivačnice pod nazivom “Kamerado Legacy”, a zatim je Fejt privremeno povučena iz ringa, dok su njeno mjesto zauzeli njeni potomci. Trenutno se izlažu dva mlada psa, ženka Bel, koja je mladi, zreli i grand šampion Crne Gore i mužjak Bentli koji je mladi šampion Crne Gore i koji je započeo zrele šampionate Srbije i Bosne i Hercegovine izložbama u Beogradu i Sarajevu ove godine. Planiramo da uskoro izlaganje počnu dva šteneta iz poslednjeg legla, koje će izvoditi moja mlađa sestra Ksenija, a ona je zadužena za izlaganje štenaca na izložbama”, kazala je Lidija Glušica.

Štenci australijskog ovčara počinju da se pripremaju sa šest nedjelja starosti za izložbe, da bi kasnije počeli da prolaze kroz razne faze treninga. Lidija je objasnila i koji psi mogu da se prijave na izložbu i koje kriterijume moraju da zadvolje.

“Od šeste nedjelje starosti počinje navikavanje šteneta da mirno stoji kraći vremenski period, a onda se, postepeno, kako vrijeme odmiče, navikava na gruming, odnosno sređivanje za izložbu, a to uključuje kupanje, sušenje i četkanje. Prilikom prijavljivanja na izložbu postoji sedam razreda u kojima možemo prijaviti pse, prva dva razreda rezervisana su za namlađe, a glavni cilj ovih razreda jeste socijalizacija štenaca i njihovo navikavanje na izložbe. Tek sa devet mjeseci, kada pas ulazi u razred mladih, počinje da se takmiči za titule i tada je bitno da bude dobro utreniran”, priča Lidija.

Pravila su jasna kod ocjenjivanja pasa na izložbama, a planira da u nekom narednom periodu polaže za kinološkog sudiju. Lidiju posebno brine problem pasa lutalica u Nikšiću, jer, kako kaže, zbrka oko tog pitanja teško može biti riješena.

“Da ne bi došlo do sukoba interesa nisam još uvijek polagala za kinološkog sudiju, ali planiram u budućnosti da steknem licencu. Prilikom ocjenjivanja, sudija treba da ukaže na vrline i mane pasa, te procijeni koliko su psi koji su prijavljeni toga dana blizu zamišljenom idealnom primjerku kojeg opisuje standard i da onome koji je najbliži dodijeli titulu. Nikšić ima problem sa neodgovornim vlasnicima pasa, lutalice su posljedica tog neodgovornog odnosa, i dok se ne edukuje stanovništvo sumnjam da problem moze biti riješen. Ono sto bi moglo biti dio rješenja jeste uvođenje obaveznog čipovanja pasa i formiranje jedne baze podataka na nivou države. Na taj način bi se svakom psu koji se nađe na ulici očitavanjem broja čipa došlo do podataka o vlasniku, a onda bi se isti mogao kazniti ukoliko se ispostavi da je pas zaista napušten, a ne izgubljen”, dodala je Lidija Glušica.

Svakodnevno sa psima provede po nekoliko sati, a neobično joj je kada mora po nekoliko dana, da bude odvojena od njih. Ipak, vrijeme neprovedeno sa njima, zbog obaveza, nadoknadi vrlo brzo.

“Sa psima provedem minimum po dva sata dnevno, ne računajući šetnje. Trudim se da kvalitetno provedemo to vrijeme, malo treniram sa njima, hranim ih, igram se sa njima i vodim u šetnju. Iako su uglavnom smješteni u boksovima, pojedini psi su i u kući, tako da ne mogu tačno ocijeniti koliko vremena provedem sa njima, ali svakako više od dva sata dnevno”, naglasila je Lidija i dodala da se psi i ona vrlo brzo užele zajedničkog druženja kada je odsutna nekoliko dana.

Mjesečno su joj potrebne velike količine hrane za pse, a Lidija ne zna tačno koliko iznose troškovi na mjesečnom nivou, te da uglavnom variraju od broja pasa u leglu. Sa druge strane cijena jedinke američkog ovčara takođe nije stalna i zavisi od više faktora.

“Pse uglavnom hranim granulama sa suplementima i mesom, troškovi su “jama bez dna”, ali to nije bitno, jer je ljubav ka psima ogromna. Što se tiče cijene jedinke, kao i svuda, izložbeni primjerci su skuplji od onih koji idu kao kućni ljubimci. Cijena, takođe, zavisi i od toga gdje se nalazi parnjak i troškova parenja i putovanja do mužjaka”, objašnjava Lidija, uz zaključak da cijena u rasi varira od 300 do 2500 eura.

Lidijina ljubav prema psima nema granica, a to se može vidjeti tokom igre i treninga sa njima kada ih, uz dosta strpljenja, uči novim trikovima za izložbe. Sa strane posmatrajući, čini se da je to sve lako, ali godine iskustva i prava posvećenost uzgoju australijskih ovčara odaju sliku o uzajamnoj ljubavi i poštovanju između Lidije i njenih pasa.

Dok priča o australijskim ovčarima, kod Lidije se može primjetiti posebna emocija, čini se da poznaje sve detalje vezane za ovu vrstu.

“Australijski ovčari su psi srednje veličine, veoma su inteligentni i poslušni, odlični radni psi i čuvari. Nevjerovatno su vezani za vlasnika, što znači da će vas u stopu pratiti gdje god da krenete i neće se udaljavati od vas. Miroljubivi su, ali rezervisani sa strancima, a životni vijek im je uglavnom od 13 do 15 godina. Što se dresure tiče, jako brzo uče i ne zahtjevaju mnogo vremena da savladaju komande. Još jedna karakteristika po kojoj je ova rasa poznata je bezrepost, tačnije, psi ove rase mogu se roditi bez repa”, detaljno je Lidija opisala vrstu pasa koju trenutno uzgaja.

    Slobodan Doknić – Pobjeda