Crnom Gorom na dva točka: Nikšićanin Zoran Tepavčević strastveni je biciklista

Već više od deset godina ovaj strastveni biciklista uživa u vožnjama, ne samo kod nas, već i u regionu, a ljubav prema biciklizmu počela je, prisjeća se, krajem osnovne škole. Od tada, gotovo svakog dana na dvotočkašu prođe između 30 i 100 kilometara.

„Kao dijete dugo godina sam trenirao fudbal, ali kada se trebalo odlučiti sa 14 godina da li ću nastaviti, sasvim slučajno sam otkrio ljubav prema biciklu. Živim u neposrednoj blizini puta od Nikšića ka Krupcu, pa sam, te prve vožnje, upravo imao ka jezeru i oko njega. Ukućane sam polako, na samim počecima, navikavao na činjenicu da me kući neće biti, ponekad i po cijeli dan kada se uputim negdje na biciklu“, objašnjava Zoran u jednom dahu kako je počeo kao osnovac da vozi na duže relacije.

Nedugo nakon prvih obilazaka Nikšića i i okoline, učlanio se u Biciklistički klub „Perun“ i počeo da vozi prve brdske trke. Uspjesi su počeli da se nižu, a nedugo zatim dobio je poziv da nastupa i za reprezentaciju.

„Prvu trku vozio sam na Trebjesi, imao sam jedan stari bicikl bez amortizera, koji su neophodni za brdske trke, jer su staze po neravnom i kamenitom terenu. Nekoliko dana prije same trke, zamolio sam prijatelje iz Podgorice da mi nađu amortizer koji bih mogao da ugradim iznad točka, što sam i uradio prije takmičenja. Ipak, na samoj trci, morao sam posle svakog odvezenog kruga da siđem sa bicikla i zategnem taj isti amortizer, pa sam na kraju završio kao četvrti. Nakon toga na red je stiglo i bolje biciklo pa sam u gotovo svim narednim trkama bio prvi ili drugi, a ti rezultati preporučili su me za reprezentaciju“, kazao je Zoran.

Učestvovao je na Balkanskim prvenstvima, učio nove vještine na biciklu, ali i stekao dosta iskustva. Ipak, nikada neće zaboraviti prvu trku van Crne Gore, gdje mu se desio manji peh.

„Na Fruškoj gori teren je dosta drugačiji u odnosu na crnogorski, prije svega jer ima dosta blata, a manje kamena. Na blatu je jako nezgodno uhvatiti krivinu, pogotovo kada vozite niz brdo, pa ni kočnice ne pomažu. Pošto nikada nijesam vozio na takvoj stazi, nijesam znao da ravnotežu moram pomjeriti iza sjedišta, pa sam pao u blato na kraju nizbrdice“,  kroz smijeh se prisjeća Zoran anegdote sa Balkanskog prvenstva.

Posle nekoliko učešća na međunarodnim trkama, ali i ostvarenih odličnih rezultata u Crnoj Gori, Zoran se odlučuje da izađe iz reprezentacije. I dalje je bicikl bio prvi izbor, ali ovog puta, neka druga priča.

„Nijesam dobijao nikakvu stipendiju za rezultate koje sam postigao, pa sam odlučio da trke vozim sve manje i manje, a na duže vrijeme da sam nastavio da treniram i takmičim, ne bih pronašao odgovarajuću stimulaciju u finansijskom smislu. Okrenuo sam se ka vođenju turističkih tura biciklom, a već 2009. godine sam imao prvu grupu koju sam vodio od Vučja do Kolašina, preko Lukavice, Kapetanovog jezera, kanjona Mrtvice i Liješnja“, kazao je Zoran.

U međuvremenu počeo je da radi na markaciji planinskih staza za bicikliste na Bjelasici, Mokroj planini, Hajli…

„Nakon što sam položio kurseve za markiranje i obilježavanje planinarskih i biciklističkih staza počeo sam da radim na markiranju staze u dužini od preko 300 kilometara na sjeveru Crne Gore. Veliki broj tih staza mogu proći pješaci, ali i automobili. Upravo zbog prirodnih ljepota koje ima sjever, više preferiram biciklom da obilazim taj dio naše države u odnosu na južni. Lično, najljepša biciklistička tura je preko Hajle, Mokre planine, pa dalje put vodi do Hridskog jezera, ali i nekoliko tura preko Bjelasice, gdje ima, takođe, lijepih jezera. Sa druge strane fizički dosta zahtjevna tura je od Kolašina do Žabljaka, preko Sinjajevine, jer je uspon od 940 metara nadmorske visine pa do 1800 na Sinjajevinu dosta zahtjevan. Radio sam na markaciji velikog broja staza širom Crne Gore nakon toga, a ljetnje sezone sam koristio i da počnem aktivnije da se bavim vođenjem biciklističkih tura za turiste“, pojasnio je Zoran.

Turističke ture nijesu previše zahtjevne fizički, ali kako je kazao Zoran, najbitnije je da se turista osjeća bezbjedno. Napominje i da u Crnoj Gori nema mnogo vodiča za biciklističke ture, ali i da se često dešava da na putu sretne i vodiče iz drugih država.

„Najveći broj turističkih tura, u poslednjih nekoliko godina, radio sam na primorju. Uglavnom su asfaltne biciklističke staze, ali ima i planinskih. Od Cetinja, Njeguša do Kotora su najčešće ture, ali dosta veliko interosovanje je i za kompletno primorje i Skadarsko jezero. Dešavalo se, pogotovo tokom ljetnje turističke sezone, da na putu naiđem na grupu turista koju vodi biciklistički vodič iz Hrvatske „, podsjeća Zoran na problem koji već odavno postoji za ovu vrstu turističkih tura.

Zoran ima i planove da sam pokrene određene projekte vezane za biciklističke ture po Crnoj Gori, ali je ostao tajnovit za detalje. Ističe da su turisti oduševljeni prirodnim ljepotama kada prođu kroz našu državu, te da mali broj biciklističkih vodiča predstavlja problem za bolju organizaciju tura.

Bicikla, oprema, prva pomoć…

Zoran je već dugo godina u biciklizmu, a za trening i turističke ture koristi profesionalna bicikla, čija cijena može biti i po nekoliko hiljada eura.

„Kod nas vlada malo interesovanje za bicikla, ali za nas koji smo već dugo u tome to nije tako. Trenutno vozim bicikl čija cijena je cijena oko dvije i po hiljade eura. Samo cijena novog točka od takvog bicikla kreće se od sto eura pa na više. Najbolje opremljena bicikla koštaju i po 15, a neka čak i 20 hiljada eura. Takođe, postoji i velika razlika između dvotočkaša koji se upotrebljavaju za planinske staze i za one koje vozimo po asfaltu“,objasnio je Zoran Tepavčević.

Licencu za biciklističkog vodiča nije teško dobiti ističe Zoran, prije svega jer zahtjeva sertifikat za poznavanje pružanja prve pomoći i sertifikat za poznavanje popravke bicikla.

„Uprkos tome kod nas nema vodiča za biciklističke ture, dok kod turista vlada veliko interesovanje za obilazak Crne Gore. Svakog dana u toku sezone obiđe se po nekoliko desetina kilometara, a na turama moramo posjedovati opremu za prvu pomoć, rezervne djelove za bicikla, ali i kacige zbog bezbjednosti turista“, kazao je Zoran.

   Pobjeda – Slobodan Doknić