“Kao što je to već poznato, Željezara već duži vremenski period, tačnije od trenutka kupovine od strane Turaka 2012. u izvještajima poslovodstva konstantno pravi gubitke, tako da se oni iz godine u godinu stalno povećavaju dok proizvodnja ide normalno, čelik i dalje teče. Veći problemi radnika su počeli krajem 2018. godine kada je sprovedena sistematizacija koja je bukvalno napravila haos. Između ostalog za 50 ljudi je smanjena beneficija sa tri na dva mjeseca, a za 38 potpuno ukinuta”, kazao je Željko Rabrenović ispred Sindikata.
Po tom pitanju je Sindikat, kako je istakao, imao više sastanaka i razgovora u Ministarstvu ekonomije sa ministarkom Dragicom Sekulić i u Fondu PIO za zamjenicom direktora Milkom Vraneš, ali nije došlo do bilo kakvog pomaka u pravcu vraćanja oduzete beneficije.
To pitanje i dalje ostaje otvoreno tako da će, kako je najavio, sa Unijom slobodnih sindikata u narednom periodu pokrenuti ga i tražiti rješavanje istog.
Takođe je podsjetio da je uprava fabrike, pozivajući se na svjetsku krizu, od septembra pa do kraja prošle godine smanjila zarade za 10 odsto. Iste su, prema njegovim riječima, već prog dana ove godine vraćene na prethodni novo uz obećanje da će doći do njihovog porasta u aprilu. Međutim, pandemija koronavirusa je poremetila planove, a, kako kaže, poslodavac ignoriše dato obećanje.
Posebno je, ističe, teško u pogonu Čeličane, gdje su radnici, uprkos velikom riziku i napornom radu, dobili preraspodjelu radnog vremena u trajanju od tri mjeseca počevši od 7. aprila.
“Dobili smo rad od po 12 časova gdje se prekovremeni rad ne plaća. Dobili smo od Vlade na sopstvene račune uplatu od po 111 eura koja nije naša, već poslodavca, pa se opravdano pitamo zašto. Poslodavac je radio u tom vremenu više nego ikad. Opterećenje radnika je više nego ikad zbog malog broja zaposlenih a i odsutnosti jednog broja radnika na plaćenom odsustvu u skladu sa uredbom Vlade. Imajući prethodno u vidu, a i skok cijene čelika u tom trenutku, pitamo se ko je ugrožen – poslodavac čiji izvršni direktor nije u fabrici još od prije korone i ne zna se kada će doći, poslodavac koji kvalitetni čelik prodaje po povoljnim cijenama i u uvećanom obimu ili radnici koji su na svojim plećima iznijeli proizvodnju, rizikovali svoje živote i živote svojih porodica zbog korone”, naveo je on.
Sindikat je, prema njegovim riječima, poslao zvanični dopis u Tursku izvršnom direktoru gdje traže da uplaćena sredstva ostavi radnicima kao vid zahvalnosti za rad u vrijeme korone. Takođe su u poslednjih mjesec dana na istu adresu poslali još dva zvanična dopisa gdje su tražili zapošljavanje još radnika i pitali šta je sa povećanjem za april, ali odgovor su dobili usmeno od menadžera koji, prema njegovim riječima, glasi da nema ni povećanja zarada ni primanja radnika.
Isto vjeruje da će biti i sa uplaćenim sredstvima.
“Sindikat ovim putem želi da saopšti da sva dešavanja koja se budu u budućem periodu dešavala, isključiva su odgovornost poslodavca. Još jednom pozivamo sve nadležne da se uključe u rješavanje problema u fabrici dok ne bude kasno”, poručio je on.
Slobodni sati umjesto naknade za prekovremeni rad
Takođe je podsjetio da je na žalbu Sindikata Inspekcija rada 20. maja posjetila Tosčelik te da se čeka njihov izvještaj povodom toga. Ipak, izražava bojazan da neće imati efekta.
“Inspekciju smo zvali zbog preraspodjele radnog vremena koje je uvedeno u vremenu korone, a apsolutno nije bilo potrebe za tim. Možemo da radimo duže ili kraće od predviđenog, a sav onaj rad koji budemo radili duže od predviđenoga neće nam biti plaćen već će nam poslodavac u nekom narednom periodu omogućiti korišćenje slobodnih sati. Postavlja se pitanje kako će i na koji način on to da uradi jer mi nemamo mogućnosti da koristimo te slobodne sate jer ljudi ne mogu da iskoriste ni dan godišnjeg odmora, nema ko da radi, nema ko da ih zamijeni. To je neko obećanje koje se neće ispoštovati, a i na kraju krajeva, kakvo je to obećanje da radiš, a da ti neko daje slobodne sate za to? Valjda bi trebalo to da se plati”, zaključio je on.
