BIRAJMO NIKŠIĆKO: Zorica Zečević proizvodima od tijesta osvojila crnogorsko tržište

Vješte ruke ove Nikšićanke izborile su se sa svim poteškoćama.

„Prije devet godina počela sam da se bavim proizvodnjom kora za pitu. Bilo je spontano, nakon kupovine kora koje mi se nijesu svidjele. Otišla sam u Srbiju i tamo pogledala jednu proizvodnju kora, ali je trebalo da prođe dug period dok se nije našao idealan recept“, priča nam Zorica koja živi u župskom selu Jugovići, gdje se i nalazi njena prozvodnja.

Iako naizgled djeluje kao jednostavan postupak, sa samo tri sastojka, Zorica kaže da nije tako.

„U početku sam isprobavala, bacala, štetovala… To je baš bio jedan mukotrpan proces dok se nije došlo do željenog proizvoda, da bude baš kvalitet. Mjesec dana nakon početka bilo mi je došlo da sve zatvorim jer je bilo teško i uopšte nijesam znala kako treba umijesiti tijesto, kako ga ispeći, razviti. Onda sam razmišljala „hajde još malo, hajde još malo“. Zatim sam jednog dana vidjela da ide nabolje i rekla da proširujemo, i da se traži prodaja“, sjeća se vrijedna Zorica koja se prije proizvodnje kora bavila uzgojem koka nosilja, piladi, ćurki.

Nije samo idealan recept bio prepreka, već i finansije.       

“Porodica je bila uz mene od samog početka. Dosta novca smo uložili u ovaj posao. Skoro svi ukućani su morali da dižu kredite kako bi opstao, jer je naplata bila problem.  Nijesmo imali doboljno novca da nastavimo sa radom. Trebalo je obezbijediti struju, brašno, mašine… Sve smo to uspjeli  iz kredita, zatim renovirali objekat, jednom, pa drugi put, kako se tržište širilo”, navodi Zorica dodajući da su pored banaka imali podršku Investiciono-razvojnog fonda, zatim programa „Norveška za vas“ na čijem su konkursu dobili bespovratna sredstva za kupovinu mašina.

Sada je na neki način u posao uključena čitava porodica, ali pored toga „Jugopek“ ima sedam stalno zaposlenih, kao i pomoćne radnike. Obučavanja novih radnika, kako kaže, nikad ne fali, jer ne zna kada će zatrebati dodatna radna snaga s obzirom da obim proizvodnje varira. Ipak, ni to nije jednostavno, jer, kako kaže Zorica, „treba imati sluha za tijesto“.

„Ako je Nova godina, Božić, slave…, idemo na veću količinu, a ako je uobičajeno na manju. Za oko 500 kora treba četiri do pet sati rada. Sve je ručna proizvodnja, voda, so i brašno, bez ikakvih dodataka“, objašnjava ona.

Mušterije kažu „samo nemojte da pokvarite proizvod“, prepričava nam Zorica, a ona, sada već sigurna u kvalitet i umijeće,  odnedavno je i vlasnica mini pekare u Župi koja snabdijeva taj kraj i 30-ak manjih radnji po Nikšiću.

Iako je potrošila dosta vremena i novca, sada je ponosna na svoje proizvode koji su se kvalitetom izborili za mjesto u policama najvećih marketa u Crnoj Gori.