Farma „Miljanić“: Porodičnim radom do najboljeg sira u regionu

O kakvom se kvalitetu radi najbolje govore brojne nagrade najprestižnijih poljoprivrednih sajmova u regionu.

Vlasnik firme, koja obuhvata porodičnu farmu koza u Podbožuru, i pogon za proizvodnju kozjeg sira, jogurta, i surutke, Radivoje Miljanić ističe da je za taj posao bilo potrebno veliko znanje, vizija i detaljan plan. U biznis je uključena cijela porodica, što je, prema Miljaniću, formula za uspjeh. Zajedničkim snagama i zahvaljujući međusobnoj podršci postavili su ’’na noge’’ savršeno organizovan posao, a svoje proizvode uspjeli su da predstave kupcima na najbolji mogući način.

„U posao je uključena cijela porodica, supruga i ja, moje dvije sestre, majka… Djeca su mala, ali i oni, koliko je to moguće, učestvuju. Naravno, imamo određen broj zaspolenih. Prvo smo nabavili petnaestak jarica. Potom smo proširivali posao, uvezli smo 50 grla iz Srbije, i to je bilo sve što smo uvozili. Kasnije smo sve radili kroz najveći nivo struke i nauke iz oblasti veterine, taj pripust iz ruke, ove godine smo čak uradili i vještačku oplodnju. Tako smo proširivali stado i sada imamo oko 300 grla. Osim koza imamo goveda, a prošle godine smo uvezli prvi hereford u Crnoj Gori. To je tovno pašno goveče sa ciljem da uradimo sertifikaciju organskog i telećeg i junećeg mesa“, priča Miljanić, dodajući da su svi ostali proizvodi iz oblasti mlijeka i sira sertfikovani. Kao dijete sa sela, navodi da je od malena ljubitelj koza i konja, pa nije čudno što je odlučio da se upravo bavi kozarstvom. Radeći za jednu američku korporaciju često je putovao, a kada je 2006. godine na Alpima, na 1.862 metra nadmorske visine ugledao farmu koza, sinula mu je ideja.

„Godinama sam se pripremao, jako puno znanja sam stekao. Kada smo nabavili prve jarice, već smo znali kako to treba da izgeda. Imali smo kompletnu viziju, detaljne planove, a finansije smo posložili u tom pravcu. Jer, u agraru postoji jedan problem, a to je da se novac jako sporo okreće. Ja sam nekoliko godina radio u banci, znam kako izgleda iz tog ugla… Agrar je nešto što ima najslabiji obrt kapitala, i ako toga nijeste svjesni, što kaže jedan moj prijatelj koji se bavi naukom, ništa novac ne pojede brže nego agrar. Ako imate samo novac, a nemate znanje i viziju, novac se potroši“, objašnjava on. Naš sagovornik kaže da je porodični biznis, ne samo u agraru, jedina održiva stvar.

„Jako teško je u našem menatlitetu stvoriti kompaniju koja može da se posmatra iz menadžerskog ugla. Mnoge su propale, i kada uđete u srž vidite da su propale zbog menadžmenta, jer moraju postojati ključni faktori, ključni ljudi u čitavom tom procesu proizvodnje. Nijedan posao nije propao zbog gazde, nego kako su Amerikanci davno rekli, zbog organizacije menadžmenta. Mi nemamo taj problem, a sve jednostavnije funkcioniše kada je to porodica. Nemamo fiksno radno vrijeme, formu koja često puta isključuje operativu. Mi se prosto dogovaramo ko će šta da radi danas, sjutra, preksjutra…“, kaže on.

FOTO:Milovan Danilović

Farma podignuta u Podbožuru, na oko 20 kiliometara od Nikšića, opremljena je po svim standardima. Tu se nalaze grla, kompletna operativa, veliko izmuzište, mašinska muža, laktofiz, agregati, sve što je potrebno da se dobije vrhunski kvalitet mlijeka. Mlijeko sa farme prevozi se u posebnom vozilu koje ima termo king. Ohlađeno je na četiri stepena, i prerađuje se u pogonu u Gornjem Polju. Za sada Miljanići imaju pet proizvoda na tržištu – tri vrste sira, jogurt i surutku. Polako pripremaju i šesti proizvod – stari, autohtoni crnogorski sir iz mješine.

„Imamo polutvrdi sir „Lider“ koji je u posljednje dvije godine dobio zlatne medalje na Sajmu u Novom Sadu, i proglašen najboljim u regionu, u konkurenciji velikih srpskih i hrvatskih sireva, sa brendovima koji postoje više od 20 godina. Imamo mladi, meki sir, i sir u maslinovom ulju. Proizvodi se nalaze samo na crnogorskom tržištu, jer nemamo velike kapacitete koje ne možemo prodati ovdje, mi smo jedini organski proizvođači i zato možemo sve ovdje da prodamo. Potom, nemamo regulisanu regulativu izvoza, još uvijek smo u pregovorima sa Evropskom unijom (EU), i proces izvoza je komplikovan, težak i puno košta, pa sistemi mnogo veći od nas nijesu probili taj led. Promijeniće se to vremenom kako budemo prilazili EU. Siguran sam da će se naši proizvodi naći na evrospkom tržištu“, zaključuje Miljanić.