Proizvodi od ljekovitog bilja kao porodični posao

”Počela sam sa majkom, koja je dobar poznavalac biljaka od djetinjstva. Priključila nam se snaha. Uz majku sam naučila dosta toga svake godine. Počela i učila nazive biljaka, gdje rastu, tražila, istraživala… Brali smo u početku naveliko i prodavali velike količine otkupcima, koji imaju svoje firme za prodaju čajeva”, priča Sandra kako je upoznala svijet ljekovitog bilja.

Vremenom taj posao je sve više privlačio, a posebno zadovoljstvo počeo da predstavlja odlazak u planinu.

”Volim da odem uvijek, da prošetam i obiđem i kada ne idemo u sakupljanje… I u planinu idem, prije nego bilo gdje drugo. To je odmor i uživanje”, opisuje ona prednosti boravka u prirodi.

Danas je za nju sakupljanje ljekovitog bila porodični biznis, a raznovrsnu ponudu čine domaći čajevi, sokovi, likeri i kreme.

”Odlučili smo da radimo za sebe, koliko-toliko. To je mnogo bolje nego da prodajemo pošto-zašto. Cijene su baš slabe i ne isplati se. Beremo redom kako šta dospijeva – kopriva, cvijet gloga, majčina dušica, podbijel, kantarion, sporiš, cikorija, devizma… Beremo kantarion i sporiš, zatim islamski lišaj od kojeg se pravi odličan čaj za disajne organe, pogotovo pluća. Ima dosta čajeva. Pravimo sok od sporiša, borovnice, višnje, zove, likere od sporiša, borovnice, višnjak… Kantarionovo ulje služi za rane, opekotine, preventivno za sunčanje. Pravimo mast od nevena kao hidrantnu kremu za kožu i stari melem za opekotine. Riječ je o zdravim proizvodima, iz planine”, nabraja dio palete proizvoda koje nude tržištu.

A, proizvodnja je smještena u velikom podrumu kuće, gdje se prikupljene biljke prvo suše, a zatim po posebnim receptima spravljaju nabrojani proivodi.

”Tu sve pripremamo. Ima posla. Uberemo, sasiječemo i sušimo. Tokom branja prebiramo i još jednom kad dođemo kući. Pakujemo u papirne kese ili vreće. Nešto u bukete spremamo. Dosta ljudi voli da kupi tako. Kada je u pitanju kantarionovo ulje, ono se sipa u tegle, zatim se dodaje maslinovo ulje. Pravimo i meleme npr. mast od nevena, tako što se u svinjsku domaću mast  ostavlja cvijet nevena i onda odstoji. Potom se cijedi i steriliše kroz sterilne gaze. Bitno je imati dobar neven i domaću svinjsku mast, koja se pere u devet voda”, navodi Sandra kako izgleda pravljenje jednog od preparata.

Naglašava da svaki proizvod ima čiste lokalne sastojke i da je to najbolja preporuka kupcima, koji žele da dođu do ljekovitih biljaka sa ovdašnjih planina.

”Uglavnom proizvode prodajemo u Nikšiću. Imamo dosta kontakata. Na Primorju je dobra prodaja, takođe domaćinstvima. I tamo smo stekli redovne mušterije. Kupci se vraćaju i preporučuju proizvode”, zadovoljna je ona.

Ono što nude planine u Crnoj Gori danas je skriveno, jer sve manje ljudi se odlučuje da krene tim putem, a upravo tamo, kaže naša sagovornica, nalazi se pravo bogatstvo.

”Naravno, ima ljudi koji se bave sakupljanjem ljekovitog bilja. Trebalo bi mnogo više iskorišćavati. Nekad nas je bilo više, ali i taj je broj opao… Ne isplati se ići u planinu i donijeti dvije vreće. To je fizički posao, tamo je hladnije, troši se gorivo… Potrebno je znati teren dobro. Znali smo sa Lukavice da sat i po hodamo do automobila sa 10 zavezanih vreća. Obiđemo, napravimo plan, beremo ”, kaže uz opasku da je prava šteta što ne ne postoji državna otkupna stanica, već to rade isključivo privatne firme.

Sandra vjeruje u posao koji je započela i koji dobro poznaje i  ne planira da odustane, a razmišlja o unapređenju, kako bi povećala količinu i smanjila troškove.

”Planiramo da vidimo kakvi su kredite za žene – preduzetnice. Potrebno je više sredstava. Treba nam terensko vozilo jer idemo svuda – po Lukavici, Krnovu, Sinjajevini, Moračkoj kapi… Voljela bih da imam mašinu za mljevenje čaja, mašinu za pakovanje… To ručno radimo sve sada.  Planirala sam da idem na obuku za pravljenje sapuna. Nadam se da će biti i u Crnoj Gori”, otkriva planove.

Kao sada i ubuduće će najbolja reklama biti čist vazduh i priroda planinskih pašnjaka na kojima raste ljekovito bilje, a na društvenim mrežama cijela proizvodnja stala je u ime EUS Planinsko blago.

”Smatram da rad, a ne nerad treba podržati. Sad smo krenuli na sajmove. Imali smo već poziva. Otvorili smo i stranice na društvenim mrežama. Tražićemo i od države neku podršku”, poručuje ova preduzetnica.