Rabrenović: Ako Vlada ne preduzme ništa za spas fabrike, radikalizovaćemo proteste

Željko Rabrenović, predstavnik radnika Željezare poručio je da, iako su se obraćali više puta, nikakve odgovore na pitanja od menadžmenta kompanije i nadležnog ministarstva nisu dobili.

“Na pitanje šta je sa radnicima poslije 5. oktobra rečeno mi je da su uputili zahtjev turskom vlasniku za produžetak narednih mjesec ovog plaćenog odsustva, ali da odgovor nisu dobili. To me i ne čudi, jer svi mi dobro znamo za ovih devet godina da su informacije od strane vlasnika davane u zadnjem minutu. Sve što nas je do sad snašlo i što smo preživjeli to mi najbolje znamo. Šta smo sve istrpljeli i na koji način i šta nam je sve rađeno od menadžmenta ove fabrike. Zato je ovaj skup danas tu sa prostim pitanjima za svakoga u ovoj državi, šta mislite sa radnicima Željezare i jedni i drugi, kakav je naš status, dokle ćemo iz mjeseca u mjesec da strepimo da li ćemo toga šestoga narednoga mjeseca završiti na birou rada. Ako neko misli da ćutke radnike Željezare preko noći prebaci na biro rada, grdno se vara. To slobodno nek zaboravi, od toga nema ništa, jer mi to niti zaslužujemo niti ćemo da dozvolimo”, rekao je Rabrenović, te poručio da radnici samo traže pravo na rad koji im pripada po zakonu. Naglasio je i da će predstavnici nadležnog ministarstva, prema informacijama koje posjeduje, naredne sedmice otići u posjetu Turskoj, te razgovarati o statusu Željezare sa nadležnim turskim vlastima. Ukoliko dođe do otpuštanja, Rabrenović je najavio i radikalizaciju protesta.

“Od ishoda pregovora, već pet mjeseci pregovaraju, a mi nemamo nikakve informacije, da li će se desiti neki pomak sredinom oktobra prilikom ove posjete ostaje da se vidi. U svakom slučaju, ako ova Vlada ne preduzme ništa za spas radnika i ove fabrike u Nikšiću, nekad velike Željezare, mi ćemo se organizovat i radikalizovati svoje proteste. To neka imaju u vidu”, jasan je bio Rabrenović.

Predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, poručio je okupljenima da će lokalna samouprava dati punu moralnu podršku radnicima u rješavanju njihovih problema.

“Znamo jeste da Željezara treba da radi, da vi trebate Željezari, a da tržišta za proizvode Željezare ima. I da je ona u našem vlasništvu, u državnom vlasništvu mogla bi ona vrlo brzo da se osposobi, stavi u pogon. Međutim, mi smo došli u jednu situaciju da je ono što s naši djedovi radili dospjelo nekome u ruke i da mi sada zavisimo od neke njihove dobre volje i raspoloženja hoće li oni dozvoliti da vi radite, hoće li nastaviti proizvodnju ili neće, a da pri tom zbog  svega što se u privrednom sudu dešava”, istakao je Kovačević.

Predsjednik Opštine je dodao da Vlada Crne Gore ne zna, jer nema pristup ugovoru sa investitorom, ni koja su prava i obaveze države u ovom slučaj, ni šta ona tačno može d uradi.

“To je ono što trba da promijenimo, što treba da se riješi. U svakom slučaju, fizički nećemo dati Željezaru, ja ću biti tu sa vama svakoga dana, sa svakim od vas ako se odlučite na bilo koji radikalniji protest, jer nama željezara kao gradu, kao opštini treba, a treba bogami i Crnoj Gori. Tako ćemo se boriti za nju onako kako znamo i umijemo svi zajedno. Ovo nije bilo kakvo političko, ideološko, ni drugo pitanje, ovo je pitanje egzistencije svih naših građana i naših porodica, od ova zavisi i budućnost Nikšića. Imate našu podršlku, ljudsku, institucionalnu u mjeri u kojoj je to moguće. Bićemo zajedno do kraja”, poručio je Kovačević okupljenima.

Radnicima Željezare podršku su pružili i zaposleni u Boksitima, Metalcu i HTP Boka, koji su u sličnoj situaciji kao i njihove kolege iz nekada velikog industrijskog giganta. Predstavnik radnika Metalca, Radisav Bulatović, kazao je da su zaposleni u ovoj kompaniji u jako lošem položaju, te da fabrika od kraja 2019. godine ne radi.

“Tamo su ostale hale koje su, kažu, i opustošene, pokradene, nama se niko obraćao nije. Teška je situaija, zato razumijemo radnike Željezare, jedan dio radnika Boksita, HTP Boka. Imaju punu našu podršku, mi ćemo sa njima zajedno, pošto je to slična branša, na koju niko glave nije okrenuo, nije ni pokušao da pomogne. Radne knjižice više od 30 radnika zarobljene u Metalcu, ne mogu da se snađu, ne mogu ni socijalno dobiti, ništa. Znači, isti apel prema Vladi, pogledajte i nas i mi smo nečija djeca i sinovi, i apel gradskim vlastima koliko mogu da pokušaju zajedno da se izvučemo iz ove agonije”, rekao je Bulatović.

Okupljenima se obratio i Slavko Lončar, predstavnik radnika Boksita, te poručio da Boksitaši nikada neće zaboraviti podršku u teškim danima, koju su imali od Željezaraca. Rekao je i da će, ukoliko radnici Željezare odluče da radikalizuju proteste, biti uz njih.

Ispred radnika HTP Boka, Đorđe Rajak, je istakao da su hiljade porodica ostale bez hljeba i na ulici, ali da će istrajati u borbi za radnička prava.

“Zakoni su svi na našoj strani, ali ih pojedinci koji zloupotrebljavaju, ne poštuju. Jedan od takvih je predsjednik Privrednog suda, inače stečajni sudija po svim ovim kompanijama moćnim, Blažo Jovanić koji sam ne poštuje svoje odluke, ne poštuje ustavnu odluku, niti prije stečaja donesene sudske odluke. Za sve imamo argumente. Tražili smo i sad sugerišemo da se izuzme takav čovjek i takvi ljudi iz svih budućih radnji, svih privatizacija dosadašnjih koje su evidentno promašene. Borićemo se do zadnjeg daha da ostarimo naša prava u dijel tadničkih prava i da neko svečano plati ono što nam je oteto i šzo nam duguje”, rekao je Rajak.

Aleksa Marojević, iz Unije slobodnih sindikata označio je dan privatizacij Željezare, kao početni dan stanja u kojem se fabrika danas nalazi.

“Uvijek sam bio skeptičan prema tim investitorima iz Turske, da su oni spremni da odrade i ulože ono što je bila opšta priča sa strane turskog investitora, a pogotovo sa strane ljudi iz Vlade Crne Gore. I ako nekome treba da se ispostavi faktura za ovo današnje stanje onda je to država, bila to ova ili ona Vlada, jer ta Vlada je bila garant da će se ispoštovati odredbe kupoprodajnog ugovora i obaveze u obimu proizvodnje, broju zaposlenih, zaradama. Ništa od toga nije bilo od prvog dana, ali državu to nije zanimalo”, kazao je Marojević.

Radnik postrojenja kovačnice u Željezari, Radoje Mišković, jasno je naglasio da radnici zahtjevaju da se utvrdi odgovornost nadležnih za proces privatizacije.

“Zahtijevamo od premijera, resornog ministarstava da se ispita i utvrdi odgovornost ko je poklonio fabriku Tosčeliku, jer ova fabrika je poklonjena. Mi smo kao ovce pred klanje iz mjeseca u mjesec, ne znamo šta nas čeka svakog peta, produžavaju nam plaćeno odsustvo a ne radimo. Neće dovijeka niko da nas plaća da ne radimo mi smo toga svjesni. Treba svi da razmišljamo hoćemo li idućeg petog u mjesecu imati platu. Ovu fabriku nije pravio ni Tosčelik, ni Erkut Alkaja, nego naši djedovi, očevi i mi. Zato pozovam premijera i Vladu da se pod hitno uljkuče u rješavanje pitanja Tosčelika da ne bi mi preuzimali fabriku koju su nam ostavili djedovi i očevi. Ako bude moralo, mi ćemo je preuzeti”, poručio je Mišković.

Okupljene radnike pozdravio je poslanik i predsjednik Radničke partije, Maksim Vučinić, koji je rekao da ima saznanja da je bivša vlast postigla ugovor o investiciji.

“Poručujem bivšoj vlasti da ćemo mi do toga ugovora doći. Pa ćemo vidjeti ko je i kako predao Željezaru, ko je i kako poklonio Željezaru kotlokrpima iz Turske. Ova fabrika je nekad bila akademija tehnike i znanja. Danas vidite ovu oronulu zgradu, a sami ste najbolji svjedoci šta se i kako radilo 2012. godine, kada su ovi stručnjaci preuzeli fabriku, pa do danas… Znam da ova fabrika može da radi, to nek pričaj nekom drugom da ne može. Kao poslanik, i u ime skupštine i komisije pokušaću da vam kroz sve dozvoljene načine pomognem da riješite vaše probleme. Moram da spomenem Igora Lukšića kao državnika, koji je silom na sramotu doveo neke tamo kotlokrpe i one koji prave sulundare i vljaju neke limove u fabriku koja se bavi proizvodnjom specijalnih čelika. Doći ćemo do tog ugovora o investcijama i doći ćemo do toga na koji način su oni dali fabriku i preko kojih veza. Sama fabrika mnogo više vrijedi nego što je prodata, sama peć vrijedi 30 miliona, koliko samo vrijede ostali pogoni koji su naslijeđeni, koliko vrijedi zemljište”, kazao je Vučinić.