Dragan Radulović – utočište krilate mašte
- Autor Goran Radojičić
- 07.02.2024. u 21:41
Bio je to trenutak u kom smo shvatili da je život okrutan i da je moguće da čak i neko poput Dragana Radulovića zauvijek ode. Tada nisam znao ono što sada znam – Dragan Radulović, zapravo, nikada nije umro. On je otišao sa ovog svijeta, rekao mi je Dušan, a ja mu vjerujem, preselio se u vječnost iz koje neprekidno pjeva. Život se u jednom trenutku pokazao surovim, a onda me je i naučio da je ta surovost pobjediva – kroz umjetnost, kroz vjeru, kroz rađanje, kroz osmijeh…
Dvadeset dvije je godine otkako nas je napustio vječiti sjedokosi dječak. I te dvije decenije plus dvije godine djeluju kao vječnost zbog svega što je nestalo s njim, a što nam fali – naročito djeci. One su i tren, jer njegov dobri duh još živi među nama. Poezija Dragana Radulovića nosi djecu na krilima mašte do ljepših i humanijih svjetova, do prvih ljubavi, odrastanja, nestašluka i sanjarenja. Emisije za djecu su i dalje voljene i gledane, a to što danas u ponudi nemamo ništa slično, problem je cijelog obrazovnog, kulturnog i uopšte društvenog sistema, koji ne baštini potrebu da se djeci pruži utočište kad žele (i moraju) da pobjegnu od sivila svakodnevice. On je i uzor, jer je davno pokazao kako treba, šta je pravi put i da na djeci treba da bude fokus.
Sjećamo se Dragana kroz festivale, kroz ulice koje nose njegovo ime, kroz knjige, kroz čitanke, kroz časopis „Osmijeh“ u kom smo prošle godine objavili temat njemu u čast. Sjećamo ga se prepoznajući u svakom oblaku njegovu kosu i dušu. I vjerujem da mu se duša raduje kad ka nebu krenu hiljade dječjih glasova koji govore njegove stihove u vrtićima, školama, na priredbama, konkursima, takmičenjima…
Dragan nas primjerom uči da djecu volimo, da ih pitamo, da se radujemo odgovarajući na stotine pitanja, jer se iz svakog od tih odgovora rađa novi svijet. Živimo u vrijeme populizma, iskrivljenog sistema vrijednosti, lažne slike koju za pojedinca i o pojedincu grade mediji i društvene mreže. I kad god, svjesno ili nesvjesno, nevinost i naivnost djeteta iskoristimo za reklamu, Dragan treba da bude zid o koji će se razbiti naše opake namjere.
On im nije okrenuo leđa kad se ugase kamere!
Radimo, stvarajmo, živimo i borimo se za njih! Kao vukovi! Kao lavice! Jer u Crnoj Gori ne smije biti važnije teme od djece. A malo ko je radio i uradio za djecu koliko čika Dragan. Zato, on ne smije biti zaboravljen, on je dobroćudni srebrnokosi div koji se s neba osmjehuje i čuva one koji su nam svima dragocjeni, opominjući nas i vraćajući na početak, na djetinjstvo, na dječju ljubav i osmijehe.
I zato, Dragan živi i živjeće, u nama i bez nas, zbog svakog osmijeha, mirnog sna ili spokoja kojima je darivao djecu.
Pjesma "Nagrada za dobrotu" koju je Radojičić napisao povodom 18 godina od odlaska Dragana Radulovića
,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”
Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.
Povezani članci
- Društvo
- u
- 0
- Društvo
- u
- 0
- Društvo
- u
- 0