Foto istorija Nikšića u kolekciji Boška Roganovića

Ovaj mladi hroničar već više od deceniju skuplja stare razglednice grada pod Trebjesom i na svojoj facebook stranici “Ja volim Nikšić”, gotovo svakodnevno, otkriva dio po dio, po mnogo čemu jedinstvenog  Nikšića.

„U grupi “Ja volim Nikšić” izbacim s vremena na vrijeme razglednice-fotografije Nikšića sa opisom iz kog su perioda, a sve sa željom da i sa drugim podijelim ono što posjedujem u svojoj kolekciji. Grupa je otvorena za sve i svako može da podijeli za koju misli da će biti interesantna i ostalima. Reakcije ljudi su pozitivne a posebno onih koji sada žive u inostranstvu i koji se dobro sjećaju perioda iz kojeg su nastale pojedine fotografije. Takođe, uvijek me obraduju kontakti za saradnju a na pitanja gdje treba da pojasnim nešto vrlo rado dajem odgovore” jasan je Boško i dodaje da ga posebno raduju pozitivne reakcije ljudi koji su bili u prilici da vide njegovu kolekciju starih razglednica Nikšića i okoline, jer mu upravo one daju dodatni „vjetar u leđa” da nastavi da se još predanije bavi istorijom svoga grada kroz sakupljanje svega onoga što je vezano za stari Nikšić.

Boško iz kolekcije izdvaja i sliku nekadašnje škole koja se nalazila na mjestu današnjeg Doma revolucije. Snimak škole navjerovatnije je napravljen sa krova stare zgrade hotela Onogošt, a pored škole, kako kaže Boško, vidi se i zgrada nekadašnjeg Kina kulture i starog pozorišta koja se nalazila preko puta opštine.

„Ta zgrada je 1949. godine i u njoj su bile smještene Narodna osnovna škola i Učiteljska škola. Kasnije su se u tu zgradu uselili: Vježbaonica učiteljske škole, radnička gimnazija, Pedagoška akademija i osnovna škola "Olga Golović. Gimnazija "Stojan Cerović"  tu je bila sve do 1979. godine kada je srušena zbog izgradnje Dom revolucije”, kaže Boško.

Razglednica ima na stotine. Najskuplja koju posjeduje u kolekciji, a čiju cijenu naravno ne želi da orkriva je razglednica dvorca kralja Nikole koju je uradio Branko Šobajić. Zato je i pitanje da li bi neku posebno izdvojio spremno dočekao.

“Odgovor na ovo pitanje me uvijek baca u dilemu jer se teško odlučiti za neku posebno. Ima više njih, a uvijek krenem od one najstarije koja predstavlja panoramski snimak grada. Naime radi se o dvije razglednice panoramskog snimka grada koje su putovale 1903. i 1908. godine. Jedna je rađena u crno bijeloj tehnici a druga je u boji. Ono što je interesantno za njih je to da i pored toga što su putovale tih godina na njima je prikazana fotografija/slika najstarijeg panoramskog snimka grada. Kao dokaz za ovu tvrdnju navešću samo to da se na razglednici jasno vidi Petrova glavica ali ne i Saborna crkva. za one koji ne znaju Petrova glavica je mjesto na kome se danas nalazi Saborna crkva. Pošto je sama crkva građena 5 godina i završena 18. avgusta 1900. godine to jasno upućuje na zaključak da se radi o snimku iz 1895/96. godine.

Pored ovih razglednica Boško izdvaja i dvije tzv. anker razglednice čuvenog fotografa Rudolfa Mosingera koji je 1910. godine iz Hrvatske došao u Crnu Goru na poziv kralja Nikole. Na tim razglednicama prikazan je Carev most kao i dvorac i crkva Svetog Vasilija Ostroškog.

„Kako je te godine Crna Gora proglašena kraljevinom njegov zadatak je bio da proputuje Crnom Gorom i prikaže je kroz fotografije u albumu kojeg inače i imam u svojoj kolekciji. Od 32 fotografije, koliko ih ima u tom albumu, Nikšiću su “pripala” tri mjesta - Carev most, Saborna crkva i dvorac”, objašnjava Boško.

Zatim tu su i dvije razglednice u boji trga iz 1910. godine koje je izdala knjižara Laković, a o čijem radu se vrlo malo zna. Pored ovih razglednica u svojoj kolekciji posjeduje i brojne razglednice koje su izdale knjižara Luke Mijuškovića, zatim knjižara braće Kavaja kao i knjižara „Progres” Radoičića. On napominje da je veliki broj tih fotografija prikazanih na razglednicama nastao u umjetničkom ateljeu poznatog nikšićkog fotografa Milića Obrenovića koji je sarađivao sa tada čuvenim i poznatim knjižarama Kavaja i Progres.

„Posebno je lijepa serija od trinaest crno bijelih razglednica izdavača Knaus iz Zagreba, koje se odlikuju jasnošću fotografije kao i kvalitetnim papirom na kojem su izrađene. Interesantne su takođe i dvije trostruke panoramske razglednice gradaod kojih je jedna crno bijela a druga u boji, koje sam nabavio u Zagrebu i Italiji a koje prikazuju pogled na grad sa Bedema iz perioda tridesetih godina XX vijeka. Tu su i tzv. “harmonike” koje se sastoje od 12 mini fotografija a koje su se nekada prodavale kao suveniri i one mi danas predstavljaju kao neku vrstu kataloga, jer svi ti motivi grada koji se pojavljuju na njima su i trag da su urađeni i kao razglednice”, kaže on.

Mladi nikšićki hroničar objašnjava da se, kako je vremenom njegova kolekcija bivala sve bogatija, javila potreba da uporedo sa sakupljanjem starih razglednica Nikšića sakuplja sve drugo što je vezano za Nikšić, prije svega stare knjige o Nikšiću, akcije, fotografije i drugo. Upravo mu literatura od oko 100 knjiga o Nikšiću, te novine, časopisi i dr. u najvećoj mjeri i pomažu da, što je moguće preciznije, odredi iz kog perioda je koja razglednica.

„U svojoj kolekciji posebno bih izdvojio akciju parne pivare „Trebjesa” kao i Statut industrijskog udruženja čiji je osnovni zadatak bio da pokrenu rad ove pivare, zatim akciju nikšićke štamparije iz 1923. godine kao i seriju fotografija jednog italijanskog oficira koje prikazuju kako je izgledao trg 1942. godine. Pored razglednica starog Nikšića u svojoj kolekciji posjedujem i dvadesetak razglednica manastira Ostrog, zatim preko pedeset razglednica Žabljaka, razglednice Šavnika, Grahova, Velimlja i to sve iz perioda prije Drugog svjetskog rata”, sitiče Boško.

Boško sve svoje razglednice ljubomorno čuva, ali samo do trenutka kada se nada da će crnogrosku i nikšićku javnost upoznati sa jedinstvenom kolekcijom starih razglednica Nikšića.

„ Moj neki plan je da u skoroj budućnosti uz pomoć i drugih ljudi koji vole Nikšić napravim i jednu izložbu starih razglednica Nikšića, a iskreno se nadam da će ovaj moj hobi naići i na razumijevanje ne samo ljudi koji se u Nikšiću bave kulturom nego i svih onih koji mogu na neki način da pomognu kako bi jednog dana ova moja kolekcija ugledala svjetlost dana kroz jednu bogato ilustrovanu knjigu o tome kakav nam je Nikšić nekada bio, a to Nikšić svakako zaslužuje”, zaključuje Boško.