Ivana Vavić Milić: Gradski orkestar nas je naučio da poštujemo prave vrijednosti

“ Sopran saksofon, tačnije, bio je potpuna nepozanica za mene. Medjutim, ono što tada nijesam znala jeste da će saksofon obilježiti moje odrastanje, fakultet, pa i kasnije godine. Neizostavan dio moje biografije, i moje priče o lijepom uopšte”, nastavlja Ivana svoje prisjećanje na dane kad se kao vrlo mlada priključila gradskom orkestru koji je okupio grupu entuzijasta različitih generacija koja je osvajala lijepim notama, energijom, jedinstvom i nevjerovatnim izvodjenjem kompozicija.

“Mnogi od nas koji smo ušli u orkestar kao djeca, dozvolii smo da druženje, stariji članovi na koje smo se ugledali, orkestar, muzika i duh jedne male zajednice, učine da postanemo zreli i dobri ljudi, upućeni jedni na druge, sa posebnim poštovanjem pravih vrijednosti”, navodi Ivana.

Za njene muzičke početke “kriva” je, kaže, njena majka koja je prepoznala njen talenat i upisala je u muzičku školu jer je smatrala da je to lijepa vannastavna aktivnost za djevojčicu.

“Danas sam joj neizmjerno zahvalna na toj odluci”, kaže Ivana dodajući da sve što je postigla do sada duguje upravo porodici iz koje crpi veliku snagu.

“Valjda je to ono sto pokreće svijet, porodica, nepresušan izvor ljubavi. Sada kada sam i ja roditelj, mišljenja sam da ljubav, ili afinitet prema nekoj umjetnosti, djeca uče od roditelja”, priča majka dvogodišnjeg Stefana.

U muzičkoj školi je upisala odsjek- klavir, u klasi nastavnice Ljiljane Jovović, koja je, kako navodi,  sa velikom ljubavlju i posvećenošću radila sa svim učenicima, a njoj je lično ulila veliku ljubav prema klaviru i muzici generalno.  

Kaže da je tokom posljednje godine niže muzičke škole, Profesor Bozidar Bakrač pokrenuo priču o orkestru i okupio nekadašnje članove, kao i jedan broj mladih ljudi koji su bili zainteresovani da budu dio novog- starog orkestra i da uče da sviraju duvačke instrumente. Medju njima je bila i ona.

Zbog toga joj je drago što je orkestar ponovo zaživio, pa poručuje da ovog puta neće dozvoliti da Nikšić ne sačuva svoj prepoznatljivi gradski orkestar i da će svi podržati prije svega mlade ljude koji su dio najljepše muzičke priče našeg grada.

“Vodim sekcijske probe gradskog orkestra, gdje dolazi veliki broj mladih ljudi, i zaista mi je puno srce kada vidim mlade, lijepo vaspitane ljude, koji imaju zdrava interesovanja i poštuju prave vrijednosti”, ističe Ivana.

Kaže da joj saksofon otvorio vrata brojnih festivala: Montenevizija, Evropjesma, Sunčane Skale, nastupala je i sa bendovima, pjevačima, snimala video spotove, imala i tu čast da svira sa bubnjarem EKV-a, Markom Milivojevićem na Bedem festu. Medjutim, kako kaže, od svih angažmana izdvaj bend Puzzle (članovi: Milena Gezović, Petar Šundić, Milovan Vavić, Janko Nikolić, Vasilije Savović), koji je za kratko vrijeme postao prepoznatljiv po odličnim nastupima i repertoaru, i sa kojima je imala veći  broj nastupa. 

Ali tu se  ne završavaju Ivanina interesovanja, već se usmjerava na prevodilaštvo, prema kom je kako kaže ljubav naslijedila od mame.

“Od malih nogu me je učila pravilnom i lijepom izražavanju, jer je i ona prevodilac po struci, tako da sam od četvrtog razreda osnovne škole, tj nakon prvog kontakta sa engleskim jezikom znala da ću biti prevodilac za pomenuti jezik, tako da nakon mature nije bilo dileme oko upisa fakulteta. Tokom studiranja, išla sam na brojna studijska putovanja, istakla bih put u SAD (Luizijana) sa koleginicama i profesoricom Marijom Krivokapić, zatim u Englesku, Sloveniju, i sa svakog putovanja vratila bih se bogatija za bar jedno novo prijateljstvo, nezaboravne uspomene i neprocjenjivo iskustvo”, poručila je Ivana. 

Ističe i da je svoju energiju, koja je kako kaže, uvijek tražila da bude angažovana na više polja, usmjerila i na novinarstvo gdje je i dalje ostala vjerna prevodilaštvu.

“ Na prvoj godini studija zaposlila sam se kao novinar u Televiziji Nikšić, gdje sam dobila priliku da radim kao novinar, prevodilac i urednik zabavnog programa, pa sam to iskustvo iskoristila da upoznam mnoge interesantne poznate ljude, da ih intervjuišem, postavim neka neobična pitanja i osmislim koncepte emisija koje su bile namijenjene prvenstveno mladim ljudima. Taj period predstavlja veliko životno iskustvo za mene, prije svega jer je u pitanju prvo radno iskustvo koje sobom uvijek nosi ogroman entuzijazam i želju da se napravi nešto drugačije. Nakon televizije Nikšić prešla sam u Televiziju Crne Gore, gdje sam takodje radila kao prevodilac i novinar u redakciji zabavnog programa”, priča Ivana.

Dodaje da je i da je nakon toga ljubav prema prevodilaštvu odvela u Američku kompaniju MPRI, gdje je, kako ističe,  naučila šta znači biti prevodilac u pravom smislu te riječi- “ispekla zanat prevodjenja”. Poslednjih šest godina radi kao šef kabineta izvrnošg direkora Željezare.