Medicinska sestra iz Nikšića u slobodno vrijeme osvaja svjetske planinske vrhove

Iako su brojne obaveze koje ima, prvenstveno u kući kao majka troje djece, ali i na poslu kao medicinska sestra u opštoj Bolnici u Nikšiću uspjela je da „ukrade“ sedam slobodnih dana i da sa planinarima iz zemalja regiona krene u osvajanje jedne od najpoznatijih svijetskih planina. Maja koja nam se javila nakon osvojenog vrha Toubkalkaže da je iskustvo neprocijenjivo, te da je još jednom osjetila sve čari planinarenja.

„ Moja majka Milanka godinama se bavi planinarenjem i pozvala me je da sa njenim klubom „ Blakan“ iz Beograda pođem u osvajanje Atlasa.  Znajući da ne smijem propuštiti takvu priliku odmah sam pristala. Spakovala se i već i za par dana sam bila na putu za Maroko“, kaže Maja.

U podnožju planine Atlas nalazi se grad Imil na 1 800 metara nadmorske visine, a Maja kaže da ih je tamošnje stanovništvo srdačno dočekalo.

„ Oduševljena sam njihovom predusretljivošću i uživanjem u cijenkanju prilikom kupovine svake sitnice. U svakom smještaju smo imali potpunu uslugu. Malo me je to iznenadilo je sam se prije puta informisala i nijesam naišla na pozitivne komentare . Na moju radost sve je bilo potpuno drugačije od noga što sam čitala. Njihova ljubaznost je zaista za svaku pohvalu“, objašnjava Maja kakav je bio susret sa tamošnjim stanovništvom.

Poslije kratkog odmora u Imilu planinari su krenuli u osvajanje Atlasa.  I tu iznenađenjima nije bio kraj. Visoke temperature vazduha njesu očekivali.

„  Prvog dana pješačenja bilo je veoma vruće. Temperatura se kretala oko 35 stepeni što je jako neobično za toliku nadmorsku visinu, ali i za ovo doba godine.  Sve nam je to otežavalo kretanje, ali iskusni planinari koji su pripremljeni na sve uslove odolijevali su i ovakvim vrmenskim neprilikama“, kaže Maja.

Prvi dan pješačenja do vrha završio se u Domu na visini od 3 207 m iz kojeg se penje vrh Toublak. Maja kaže da je odmaor dobro došao svima nakon velike vrućine, ali da uzbuđenje do uspona nije dalo previše prostora za odmaranje.

„ Sjutradan duvao je jak vjetar. Planinare su predvodili moja majka i Vuk Tubić, planinar takođe iz Beograda.  Uspon do vrha trajao je šest sati i bilo je jako uzbudljivo. Jedine teškoće smo imali sa vjetrom koji je jako duvao i otežavao kretanje. Kada smo popeli vrh osjećaj je neopisiv. Sigurna sam da svaki planinar zna o čemu pričam.  Ljepota koja se pruža sa te  tačke je beskrajno lijepa. Vidite preksrasne vrhove i planinu Atlas koja je zaista bogastvo prirode. Sa druge strane planine nalazi se pustinja Sahara  koju vidite sa vrha i to je nešto neopisivo“, ponosna kaže Maja.

 Od 28 planinara vrh Toubkal popelo je  27, što je ističe Maja veliki uspjeh obzirom na brojnost ekipe. Kratak predah na vrhu, fotografisanje, zagrljaji i ushićenje zbog uspjeha zauvijek će pamtiti.  Nakon odmora i proslave u Domu  Maja je sa svojom ekipom krenula  nazad, Imil, Maroko, Beograd, a dalje sama, do Podgorice i Nikšića.

Rođena u Beogradu Maja je baveći se planinarenjem upoznala svog supruga Vlatka Kontića, takođe iskusnog planinara koji je bio član prve crnogorske ekspedicije u osvajanju Mont Everesta 1996 godine.  Nakon zajedničkih planinarskih avantura po Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Crnoj Gori 1999 godine preselila se u Nikšić. Maja i Vlatko ljubav prema planini prenijeli su i na svoje troje djece Luku, Minu i Lanu koji od malih nogu posjećuju sa njima sve prirodne ljepte Crne Gore i regiona.