Muzej porodičnih sjećanja: „Niko neće ni taknut moju unučad“

Jako volim svoju djecu, ali što su me znali izluđeti, to niko nije znao. Sin, koji je dijete sa smetnjama u razvoju, posebno me izluđivao.

Nakon što sam hiljaditi put ponovila da ne baca viljušku na pod nakon ručka, koju je on s osmijehom bacio kao da je to igra, izgubila sam strpljenje.

U trenutku mog bijesa on se samo još više skupio u svoja kolica, a mlađa kćerka je sve to gledala šuteći. Priznajem, dizala sam ruku na njega i vikala sam mnogo.

Moja kćerka će uskoro dobti svoju djecu.

Na moje unuke niko ne smije da digne ruku – jer to je jednostavno pogrešno.

Sada to znam, a onda, onda nijesam umjela, nijesam znala kako.

Zbog toga se i danas grizem i nadam se da ću s unucima dobiti priliku da to ispravim. Djeco moja, žao mi je!

Građani su proteklih dana u Tehnopolisu imali priliku da vide nesvakidašnju izložbu, nastalu od porodičnih sjećanja. Lični predmeti pričaju priče o različitim porodičnim iskustvima djece, roditelja, baki i đedova, podsjećajući na važnost porodice u životu svake osobe, bila ona dijete ili odrasli čovjek.

Za sve one koji nijesu stigli, ili znali za postavku, naš portal prenijeće narednih dana svaku priču pojedinačno, kao znak podrške kampanji „Zaustavimo nasilje“ koju zajedno sprovode UNICEF i Vlada Crne Gore, uz podšku Evropske unije i Telenor fondacije.

Ispred svake priče nalazi se neki predmet, koji govori o sreći, bolu ili povredama s kojima saosjećamo.

Svoju priču možete poslati poštom na UNICEF Crna Gora, Eko zgrada Ujedninjenih nacija, Stanka Dragojevića bb, 81000 Podgorica.