Nikšić kroz istoriju: Gradski trg

On je već u martu 1883. godine došao u Nikšić kako bi snimio postojeće stanje i u maju iste godine i uradio isti, koji je knjaz Nikola prihvatio i sljedećeg mjeseca donio u Nikšić, gdje ga je pokazao budućim graditeljima. Na taj način stvorene su osnove za izgradnju nove varoši. Planom je predviđeno da se u samom jezgru nalazi prostorni, četvorougaoni trg i još četiri manja u ostalim reonima a koji bi bili povezani širokim, pravim i radijalno usmjerenim ulicama. Sam plan je predviđao rubnu izgradnju objekata, uglavnom prizemnih i jednospratnih zgrada, kanalizacije za odvođenje površinskih voda i podizanje drvoreda i zelenih površina.

Nakon što je početkom 1884. godine izvršena podjela placeva na centralnom trgu i u glavnoj ulici, njihovi vlasnici su radili na prikupljanju materijala za izgradnju istih pa je tako kamen nabavljan od porušenih kula i kuća iz Donjeg grada ispod zidina gradske tvrđave, iz kamenoloma u Prijespi, drvena građa iz Župske planine i Duge (prerađivana je u pilani na Vidrovanu), dok su crijep nabavljali iz ciglane koja se nalazila u Glibavcu. Inače sam trg i ulice bile su postavljene na dosta neravnom terenu jer su se tu nalazile oranice, bašte, ispresijecane potocima a negdje uzdignute ruševinama kuća. Kako bi se teren izravnao, materijal se prenosio sa jednog mjesta na drugo, a cijeli prostor je bilo potrebno nabiti kamenom i utući maljem, i na kraju poravnati pijeskom.

Početkom 1885. godine šest bataljona narodne vojske i mjesni službenici dovršili su uređenje glavnog trga i ulica. Inače, same radove nadzirao je Šako Petrović koji je na samom početku gradnje donio prvi kamen i stavio ga u kaldrmu trga a isto tako je sa građanima zasadio poznate nikšićke drvorede lipa i brestova dok su same sadnice donešene iz Budoša, Duge i Vojnika.

Trg je od marta 1885. godine pa do početka Prvog svjetskog rata bio trgovački centar, pijaca i glavni pazar za sjeverni dio Crne Gore. Krajem devetnaestog vijeka na trgu je otvoren veći broj trgovačkih i zanatskih radnji a 1886. godine trg dobija i dvije kućice i to jednu za prodaju šibica, puščanog praha i fišeka, lovačke municije i oružja, soli, duvana, igračaka i drugog dok se u drugoj plaćala taksa tzv. dacija. Do pred Drugi svjetski rat pored njih se nalazila benzinska pumpa Ilije Kadovića. Kasnije su izgrađena i dva okrugla punkta sa nastrašnicama za prodaju mlijeka, bijelog mrsa i jaja. Pored svake kućice nalazio se bunar.

Nikšićki trg od 1885. godine do danas nije mnogo promijenio svoj izgled. Nekoliko puta je mijenjao svoje ime. Prije Drugog svjetskog rata zvao se Karađorđev trg, a po završetku rata trg Maršala Tita a od 1992. godine trg Slobode. 

Na istočnoj i zapadnoj strani trga bili su postavljeni stolovi za prodaju voća i povrća. Mada nikakvim propisom to nije bilo uređeno, precizno se znalo gdje, ko i koju robu prodaje. Na istočnoj strani svoje proizvode nudili su prodavci iz Ozrinića i Župe, a na zapadnoj iz Straševine, Kličeva i Studenaca. Pijaca je bila bogata naročito s jeseni kada bi zapadnu stranu trga, nasutog pijeskom, prekrile košare sa voćem i povrćem, a istočnu, stočarski i zanatski proizvodi. Ispred gradske kafane prodavao se krompir, luk i pšenica a kod kuće Čopića svoje automobile parkirali su malobrojni taksi vozači. Ponedjeljak je bio pazarni dan na trgu.

Takođe, bio je mjesto gdje su organizovane proslave povodom nekih značajnijih događaja, protesti pa čak i svadbe. 

Nakon kapitulacije aprila 1941. godine Crnu Goru su okupirale italijanske trupe a u Nikšić je ušao bataljon pješadijske divizije „Mesina”. Iz perioda kada je Nikšić bio pod okupacijom postoji mali broj fotografija a kako je on izgledao 1942. godine govore i fotografije koje sam nabavio u Italiji snimljene u režiji jednog italijanskog oficira.

Trg je aprila 1944. godine kao i sam Nikšić bombardovan od strane saveznika i tom prilikom poginulo je 168 a ranjeno više od 200 ljudi.

Njemačke jedinice su u noći između 17 i 18. septembra 1944. godine odstupile iz grada ka Danilovgradu, a u Nikšić su 18. septembra ušle jedinice Šeste crnogorske brigade. Nikšić je oslobođen nakon tri godine i pet mjeseci okupacije a stanovništvo je oslobodiocima priredilo srdačan doček na trgu.

Autor: Boško Roganović