Nikšić kroz istoriju: Knjižara “Progres” Milutina J. Radoičića

Knjižara Jova Radoičića i njegovih sinova otvorena je nakon završetka Prvog svjetskog rata, što je u to vrijeme bio zaista hrabar potez posebno ako se ima u vidu činjenica da je narod na ovim našim prostorima generalno loše živio i kada je malo ko mislio na novinu i knjigu.

U ondašnjim vrlo teškim prilikama novootvorena knjižara Radoičića borila se sa gotovo nesavladivim teškoćama i često su njeni vlasnici, umjesto zarade koju je donosila druga vrsta trgovine, doživljavali dane kada su se suočavali sa nestašicama i gubicima. Međutim, Radoičići koji su bili istinski idealisti i ljubitelji knjige, nisu gubili nadu i nastavili su sa mukotrpnim i nezahvalnim knjižarskim poslom.

Da nesreća bude veća, baš u tim godinama krize, porodicu Radoičić pogodila je nesreća jer umire njihov otac Jovo (aprila 1922. godine) i tešku ulogu roditelja i šefa knjižare preuzeo je najstariji sin Milutin koji je tada pohađao gimnaziju. 

Poslije završene gimnazije Milutin je završio dva semestra pravnog fakulteta ali je studije morao prekinuti kako bi zarađivao za sebe i porodicu. On se u tom poslu dobro snašao pa je tako ne samo da je uspio da održi knjižaru, nego je uspio da je i razvije u jednu od najvećih knjižara u zemlji i da dobije priznanje i pohvale gotovo svih knjižara i izdavača.

Knjižaru koju je naslijedio od svoga oca Jova počeo je samostalno da vodi od 28. aprila 1922. godine a u njoj su sem njega bili zaposleni članovi njegove porodice (braća i sestre) i jedan do dva radnika (u školskoj sezoni tri do četiri radnika). 

Uporedo sa knjižarom, od 1930. godine, Milutin Mića Radoičić posjedovao je i svoju štampariju koja mu je omogućavala štampanje knjiga i drugog grafičkog materijala. Sem toga, u Beranama je imao knjižaru i štamparsku radnju koje su radile od 1930. godine do julskog ustanka 1941. godine. Upravo zahvaljujući tim štamparijama, Radoičić je imao bogatu izdavačku djelatnost a u svojoj knjižarskoj mreži prodavao je knjige, školski i kancelarijski materijal, udžbenike za osnovnu i srednju školu, o od ostale robe galanterijsku i bižuterijsku robu, igračke, radio-aparate i djelove i drugo.

Za vrijeme kraljevine knjižara Milutina J. Radoičića imala je status povlašćene knjižare. Pored knjižare i štamparije imala je vrlo solidnu knjigoveznicu i pečatoreznicu,     stovarište knjiga, školskog i kancelarijskog materijala. Reklamirala je da štambilje i pečate radi “u najkraćem roku u najpreciznijoj izradi po nacrtu, uz najniže cijene, te je konkurencija (bila) isključena”.

Knjižara “Progres” se inače nalazila u kući Muja Vujovića na trgu, gdje je ranije bila knjižara Špira Lakovića (Krađorđev trg. br. 1), dok je filijalu imao isto na trgu u kući Đurice Đuričića.

Od tada knjižara “Progres” ne zadržava se samo na prodaji i distribuciji knjiga i časopisa, već se opredjeljuje za izdavačku djelatnost. Za deset godina izdavačke djelatnosti knjižara “Progres” izdala je mnoge knjige zaslužne pažnje iz naše kulturne istorije. Izdavačka djelatnost knjižare Milutina i braće Radoičić, zajedno sa izdavačkom djelatnošću Stojana Cerovića i braće Kavaja, doprinijeli su da Nikšić postane jedan od priznatih i poznatih kulturnih i književnih centara u Jugoslaviji između dva rata.

Ono što je krasilo ovu knjižaru u to vrijeme je što je između Milutina kao vlasnika i radnika vladalo puno razumijevanje i uvažavanje. U danima teške eksploatacije radnika, u knjižarsko-štamparskom preduzeću Radoičića nikada nije došlo do sukoba, protesta ili štrajka radnika. U prilog toj činjenici treba dodati da su i štamparskom pogonu Radoičića radili mnogi mladi komunisti (Kole Roćenović, Dušan Čanović, Musa Đukanović i Radovan Popović), pa je zbog toga Milutin često doživljavao pretrese štamparije, ali uvijek je bio spreman da ih zaštiti i stane u njihovu odbranu.

Štamparija “Progres” Milutina Radoičića primala je na izradu sve štamparske poslove: koverte, papire, tužbe, izvještaje, protste, razne formulare, račune, potvrde, vizit karte i sve što spada u štamparsku struku.

Braća Radoičić vršili su grafičke usluge raznim izdavačima, najviše školama iz Bara, Berana, Bijelog Polja, Bileće, Budve, Danilovgrada, Kolašina, Nikšića, Pljevalja, Trebinja i drugih centara, štampajući im godišnje izvještaje. Kada je u pitanju njihova izdavačka djelatnost za dvije decenije izdali su više od 200 naslova, što je, nesumnjivo, impresivan podatak kada se posmatra jedan privatni izdavač iz ondašnje, i današnje perspektive. U pogonu u Beranama štampao je i objavio više od 60 naslova.

O djelatnosti njegove centrale u Nikšiću i filijale u Beranama može se vidjeti se iz kataloga koje je objavljivao maltene svake godine (1928, 1932, 1933, 1934, 1936, 1941), zatim čestih novinsko-reklamnih oglasa u kojima je decidno naznačen prodajni asortiman i zastupništva. Tako na primjer, u jednom reklamnom oglasu iz 1940. godine ističe da, pored knjiga, prodaje muzičke instrumente, bižuteriju, tašne, pojaseve, rukavice, novčanike, ogledala i ramove. Knjižara je bila zastupnik firmi poput “Besta” (bicikla) i “Junghansa” (švajcarski satovi).

U knjižari “Progres” u Nikšiću bio je u ponudi veliki izbor knjiga iz književnosti, filozofije, pedagogike, narodne književnosti, zatim školski udžbenici i pravilnici kao i specijalna izdanja knjiga svoje biblioteke “Naš život”. Štamparija je bila snabdijevena sa svim materijalima i mogla je da primi na izradu sve štamparske poslove kao što su: razne knjige, izvještaji, bilansi, papiri, koverte, priznanice, formulare, tužbe, proteste, vizit-karte, priznanice i sve što spada u štamparsku branšu. Kada je u pitanju knjigoveznica u njoj su mogli da se povezuju sve vrste knjiga kao što su knjige za knjižnice i biblioteke, trgovačke knjige i sve knjige za kancelarije, mape, blokove, brošure i sve što spada u knjigovezačku struku. Pored toga u ponudi se nalazio i papir, monopolski obrasci i knjige kao i svi mogući formulari, najveći izbor igračaka i pribora za uniformisanje, srećke državne klasne lutrije, poštanske i taksene marke.

U ratu Milutin Radoičić je potvrdio svoje poštenje i patriotizam tako što pomagao siromašne građane, partizanske porodice i dostavljao pisaći i drugi materijal partizanima na slobodnoj teritoriji. Svoje patriotske postupke platio je hapšenjem i neljudskim zlostavljanjem od strane okupatora i domaćih izdajnika koji nijesu imali obzira prema njegovom oronulom zdravlju. Ulazak partizana u Nikšić i oslobođenje, Milutin Mića Radoičić je dočekao sa oduševljenjem i kao preporođen prihvatio se poslova na izgradnji i obnovi našeg porušenog grada. Njegova stručnost i neumorni rad donijeli su odmah vidljive rezultate u obnovljenoj knjižarskoj i štamparskoj djelatnosti.

Smrću Mića Radoičića (12. decembra 1969. godine) knjižarska i štamparska struka u našem gradu izgubila je jednog od svojih pionira, neumornog radnika i stručnjaka čije će ime zauvijek zapisano u istoriji kulturno-prosvjetnog razvoja Nikšića i Crne Gore.

Autor: Boško Roganović