Predrag Nikač – svjetski prvak u nebeskoj igri

Četrdeset godina kasnije Predrag Nikač potvrđuje ovu misao.

„Šah je moj život, moja životna priča. Svih ovih godina sam u šahu, u toj nebeskoj igri, najljepšoj priči koja može da se ispriča“, kaže Nikač, prvak svijeta za slabovide šahiste, četvorostruki prvak Crne Gore u šahu, a od nedavno i osvajač zlatne medalje na Paraolimpijadi u Beogradu…. Ostaće zapisano i da je prvi prvak Crne Gore u nezavisnoj državi u svim sportovima.

Rodnom Nikšiću i Crnoj Gori je 2019. godine iz italijanskog Kaljarija donio titulu svjetskog prvaka.

Prisjećajući se tog dana priznaje da mu prvi osjećaj nakon završenog meča „nije bio najbolji“.

„Trebalo mi je da vratim energiju, da pokupim misli, da shvatim šta sam uradio. Posle toga mi je bilo veoma prijatno, posebno kada sam se iz Kaljarija spustio na podgorički aerodrom, kada su me dočekali prijatelji. To je onda došlo pravo vrijeme slavlja. To je nevjerovatan osjećaj, nevjerovatan je osjećaj kada se svira himna u vašu čast i vi znate da su te emocije za svoju državu, svoj grad. Sve ono što ste prošli tih godina, kako ja kažem ponekad godina koje su pojeli skakavci. Šah nimalo nije zahvalan da se igra, to su strahoviti mentalni i fizički napori“, priča Nikač za Onogošt.

Imao je, kaže, sreću da se u njegovoj porodici igrao šah. Zahvaljujući tome prvo je naučio da igra šah, a zatim da čita i piše.

„Gledajući mog oca i strica kako igraju šah pratio sam, to me zanimalo, shvatio sam osnovna pravila šahovske igre i onda sam se zaljubio u tu igru“, kaže Nikač.

Prvi turnir odigrao je 1979. godine, sa 11 godina, kada je na omladinskom prvenstvu u Nikšiću zauzeo deveto mjesto u konkurenciji 30 takmičara. Godinu kasnije, sa nepunih 12 godina, pobijedio je na prvom pionirskom prvenstvu i postao prvak Nikšića.

Nikšić šahovski centar nekadašnje Jugoslavije

Sjeća se da je u to vrijeme Nikšić bio šahovski mega centar, ne samo Crne Gore, nego Jugoslavije i Evrope.

„Igrana su dva velika turnira: 1978. godine odigran je turnir u 12 kategorija gdje su igrala poznata svjetska imena, 1983. godine odigran je turnir gdje su igrala četiri svjetska prvaka. Mislim da, ne samo Nikšić, nego Crna Gora nije imala takav spektakl u bilo kojoj sferi života. Tada su rasle sjajne generacije nikšićkih šahista predvođene Borom Miljanićem, pionirskim i omladinskim prvakom Jugoslavije, a Jugoslavija u to vrijeme bila druga svjetska sila u šahu posle Sovjetskog saveza“.

Priča da je šah u to vrijeme bio toliko popularan da se Ulica Vuka Karadžića zatvarala za saobraćaj za vrijeme šahovskih turnira, karte se kupovale kao za fudbalske utakmice, a redovi ljubitelja šaha u gradu pod Trebjesom bili dugački…. Nikšić je tada imao šahovsku opštinsku ligu sa 24 ekipe.

„Čelik i Nikšić su moji matični klubovi, kasnije je bio veliki klub „Radomir Bojović“ iz Nikšića koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih klubova stare Jugoslavije. Dugo godina sam igrao za šahovski klub Elektroprivredu, trenutno najbolji klub u Crnoj Gori, igrao sam za podgoričku Budućnost, a pošto sam lice sa invaliditetom, u Crnoj Gori postoji šahovski klub „Zora“ koji okuplja osobe oštećenog vida. Imam pravo da igram na dvojnu registraciju. Najviše svoju buduću šahovsku karijeru, u ekipnom smislu, vezujem za taj klub“, kaže Nikač.

Nakon četiri decenije, kako sam kaže u nebeskoj igri, osvajač pojedinačnih i ekipnih medalja, ističe da je za njega šah sport, umjetnost i nauka.

Iako pripada najznačajnim imenima šaha u Crnoj Gori, zaljubljenik u čarobnu igru na 64 polja, priznaje da je trema i dalje prisutna.

„Pretpostavljam da je to možda i pozitivna trema, nema opuštanja i jedno veliko zadovoljstvo koje ne može da se mjeri, to je kao da čitate neku veliku knjigu, bestseler, klasiku….“

Šah se opet igra

Smatra da se nakon svih teških godina u kojima je šah izgubio svoje mjesto, ponovo vraća na prave margine.

Tome je doprinio i projekat „Šah u školi“, koje je pokrenulo rukovodstvo Šahovskog saveza, a pokazalo se da je mnogo djece zainteresovano.

„Imamo u Nikšiću dvije šahovske škole. Preporuka Evropske unije je da se šah uvede kao obavezan predmet u školama. Šah se opet igra. Smatram da smo kao nacija talentovani i da za šahovsku budućnost ne treba da brinemo. Preporučio bih svim roditeljima, našim sugrađanima, ne možemo svi biti šampioni i talentovani, da dovedu djecu u šahovski klub i da djeca nauče tu čarobnu igru“, poručuje Nikač.

Tekst je nastao u sklopu projekta “Jednakost za bolju budućnost” koji finansira Ministarstvo kulture i medija.