Radnici Tosčelika upozoravaju: 4. avgust je blizu, nećemo ćutati ako ostanemo bez posla

„Situacija u Željezari je i dalje neizvjesna, kao i sva ostala pitanja vezana za njen opstanak i status radnika. Nikakvih novih informacija nema ni od poslovodstva fabrike, kao ni od nadležnih instutucija. Što se tiče poslovodstva ovakav njihov stav i ignorisanje Sindikata nama nije ništa novo i nepoznato, ali smo od nadležnih očekivali da do sada dobijemo neke konkretne informacije vezano za već sada nepodnošljivu i neizvjesnu situaciju u fabrici. 4. avgust je tu, na vratima, a još niko ništa nije uradio da već 5. avgusta ne završimo na ulici. U kontaktima koje sam imao sa predstavnicima Ministarstva ekonomije saznao sam da oni rade na platformi u pregovorima o zahtjevima vlasnika koji traži na desetine miliona eura za pokretanje proizvodnje i pokrivanje dosadašnjih gubitaka. Dokle se došlo u tim pregovorima nije mi rečeno, osim da imaju kontakte sa poslovodstvom i da se traži rješenje. Dok ova agonija i dalje traje radnici opravdano izražavaju nezadovoljstvo i zabrinutost za egzistenciju”, kazao je Željko Rabrenović, predsjednik Sindikata Tosčelika.

Podsjetio je da su 5.maja imali sastanak sa ministrom ekonomskog razvoja, Jakovom Milatovićem, i skupštinskom Komisijom za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, da je tom sastanku prisustvovala i uprava fabrike i da je rečeno da će novi sastanak biti organizovan najkasnije za mjesec, ali da do istog nije došlo.

Na tom sastanku je predloženo da radnicima Željezare, tokom plaćenog odsustva zbog obustavljene proizvodnje, zarade budu isplaćivane u iznosu od 90 odsto, umjesto 70 odsto koliko je prvobitno predlagalo poslovodstvo.

U Tosčeliku, kojim od 2012.godine gazduje turski holding Tosjali, je oko 270 zaposlenih, a prosjek radničke plate, kako su više puta iz Sindikata isticali, je oko 350–400 eura.

„Pitamo se zašto Vlada do sada nije zauzela stav po ovom pitanju. Zašto se čeka minut do 12 i da li će taj minut donijeti išta dobro. Svjjedoci smo, nažalost, u poslednje vrijeme turbulencija u Vladi, Skupštini i ostalim institucijama, gdje se još uvijek raspravlja o 90-tim, a da o narodu niko ne misli. Svjedoci smo sve većeg nezadovoljstva radnika iz gotovo svih struktura privrede, naročito privrede koja izdiše, kao što je metalurško-rudarski sektor. Radnici neće mirno ćutati ako Željezara ne bude radila, a radnici ne budu primali plate. Radnicima neće biti prvi put da izađu na ulice, samo se postavlja pitanje koliko će dugo na njima biti. Jedno je jasno – sa tih ulica nemamo gdje i nećemo se vratiti poraženi. Poraz nije opcija, a radnička prava, dostojanstvo i život, nemaju alternativu. Još jednom se obraćam nadležnima sa molbom da što hitnije reaguju, dok ne bude kasno”, poručio je Rabrenović.

Izvor: Vijesti.me