Tamo gdje je stao otac nastavili sinovi: Muzika je u venama porodice Dobrilović

Mladi bendovi ohrabreni festivalima koji se održavaju svakog ljeta, sve češće pokazuju šta znaju i trude se da  predstave svoj zvuk na najbolji mogući način. Među njima su i braća Dobrilović, Dušan i Bojan, koji svoj talenat  u sviranju gitare odvojeno demonstriraju. Bojan je dio  benda ‘Rock In Peace’, dok Dušan svira u bendu Voodo, a uporedo je u novom projektu pod nazivom ‘Štrajk mozga’.

„Pred kraj osnovne škole jedan moj drug došao jena ideju da pravimo bend, i tu nas dvojica počinjemo da idemo na časove gitare. Ubrzo potom otac mi nabavlja početničku električnu gitaru na kojoj sam učio narednih godinu i po. Uporedo sa časovima gitare, sklopili smo ekipu i počeli sa probama, nakon čega je kroz nekoliko godina nastao Voodoo“, kaže dvadesetdvogodišnji Dušan o svojim počecima sa gitarom.

Za njegovo godinu dana mlađeg brata Bojana, srednjoškolski dani bili su prava prilika da se svirkom upotpuni druženje.

„Kao srednjoškolci, imali smo vremena za sve. Međutim kada smo upisali fakultete, zaposlili se, postaje mnogo teže okupiti se u punom sastavu. Uprkos svemu, ipak odvojimo, makar dva puta po dva sata nedjeljno za svirku i druženje“, dodaje on.

A, svirka i dobra atmosfera u studiju su recept za autorsku muziku, kojoj teže i jedan i drugi sa svojim kolegama, što je, čini se, nimalo lak zadatak u ovdašnjim muzičkim prilikama.

„Imamo sedam autorskih stvari, od kojih su dvije iz stare postave benda i stilski drugačije, te njih rijetko sviramo. Takođe imamo nekoliko stvari koje su još u fazi stvaranja. Trenutnu postavu benda čine Dragan Đukić – bas gitara, Ksenija Gredić – bubanj, Marija Belada – vokal i ja za gitarom. Pjesme su većinom realistične, manje socijalne, a više psiholoske, sa filosofskim pogledom na određene teme, kao što sun npr. religija, mitovi…“, opisuje Dušan šta radi Voodoo, dok za Štrajk mozga kaže da je okupio stare članove Voodoo-a.

„U pitanju je četvorka, gdje su pored mene Novica Stanišić za bubnjem, Dušan Mijušković – bas gutara/prateći vokal i Aleksandar Nikčević sa glavnim mikrofonom u ruci. Trenutno imamo jednu završenu autorsku stvar koju izvodimo, i jednu autorsku obradu, koja je u planu da se snimi prva’’, priča on i napominje da je Štrajk mozga kao pank-rok bend totalno drugačiji stilski od Voodoo-a koji svira metal sa primjesama elektronike“, navodi ovaj mladi muzičar koji pored aktivng sviranja stiže da završi obaveze na Elektrotehničkom fakultetu.

Bojan je u školovanju odabrao Fakultet informacionih tehnologija, a pored sviranja gitare u bendu  radi u muzičkom studiju ‘D#order’, i u slobodno vrijeme, kako kaže, provjerava sebe kao muzičkog producenta.

„Nisam odlučivao da ću se baviti muzikom, jednostavno jepostala dio mog života. Svoj dan ne mogu zamisliti bez slušanja makar jednog kvalitetanog albuma ili sviranja nekog instrumenta“, kaže on na pitanje kako je odabrao bavljenje muzikom. Njegov novi bend za sada ima jednu snimljenu pjesmu “Otvori” i jedan demo snimak “Fabrike”.

„Nastupali smo na značajnijim regionalnim festivalima i bili predgrupa velikim bendovima kao što su ‘Van Gogh’, ‘Parni Valjak’, ‘S.A.R.S’, ‘Piloti’, ‘Galija’, ‘Hladno Pivo’, ‘Letu Štuke’, itd. Iza sebe imamo nagrade i priznanja… Tu je i sedam pjesama koje čekaju na snimanje i još mnogo ideja, rifova, tekstova, melodija kojima ćemo zaokružiti prvi i početi sa radom na drugom albumu“, objašnjava on planove za naredni period sastava koji pored njega čine Milena Radonjić, Andrija Vasiljević, Nemanja Jokić, Filip Bulajić, Novica Stanišić.

Dobrilovići zbog kulturne klime, za sada, muziku gledaju kao hobi, koji im pruža da rade ono što vole.  Savjete dobijaju od oca, Slobodana Boba Dobrilovića, koji je sa grupama ‘Leonardo’, ‘Osma Sila’ i ‘Mir’ bio jedan od pionira rokenrol zvuka u Crnoj Gori.

„Uglavnom nam je pomagao oko rada i organizacije probe, da bi naučili kako da vodimo probu, i kako da ispravljamo greške koje su tada bile početničke. Kako napredujemo, svirački, sve je manje sugestija oko kvaliteta svirke, a više oko aranžmana i koncepcije pjesama. Privilegija je velika, jer malo ko je imao nekog da mu pomogne u prvim koracima. U prvim koracima, bilo je dosta problema, jer se nije ‘’vadio’’ iz podruma gdje smo tada vježbali“, uz osmijeh pričaju naši sagovornici.

Nedavno su u svojoj kući osposobili muzički studio, pa će se, kako izgleda, urbani zvuk još dugo čuti iz doma Dobrilovića.