Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević je za Dan kazala da među predmetima koje zastupaju njihovi advokati trećina spada u predmete za neplaćanje alimentacije.
“Bilo bi značajno da sudovi posebno prate ovu vrstu statistike i o tome redovnb informišu Savjet za prava djeteta, jer je u pitanju krivično djelo počinjeno na štetu djece. Uporno zastupamo stav da je neefikasno izvršavanje sudskih odluka za alimentaciju i nesposobnost institucija da garantuju redovno izdržavanje djece jedan od ključnih faktora koji djecu i roditelja koji o njima brine, najčešće majku, dovode u rizik od siromaštva. To je veliki društveni problem koji je prepoznat i u Izvještaju zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2016. godinu, ali koji nekako uvijek ostaje u sjenci “važnijih tema, iako smo svi skloni da tvrdimo da je briga o djeci najvažnija”, kaže Raičević.
Ona ističe da je ranije istraživanje pokazalo su čak u 94,59 odsto slučajeva osuđena lica za nedavanje izdržavanja očevi maloljetne djece, te da 60 procenata njih nije davalo izdržavanje duže od godinu, a trećina čak duže od dvije godine.
“Zalagali smo se da u prvu Strategiju za prevenciju i zaštitu djece od nasilja, koju je Crna Gora usvojila 2017. godine, uđe i obaveza države da formira svojevrsni garantni fond iz kojeg će se isplaćivati obaveze za izdržavanje djece, kako bi alimentacija bila redovna, a njena naplata odgovornost države, a ne teret za samohrane roditelje koji često nemaju mogućnosti da se upuštaju u sudski postupak. Nedavanje izdržavanja predstavlja ekonomsko nasilje nad djecom i prisutno je u slučajevima porodičnog nasilja, kao jedan od mehanizama prinude kojim se koriste nasilni roditelji. Nažalost, i pored prvobitne saglasnosti članova Radne grupe iz državnih institucija, koja je radila na ovom dokumnetu, ovaj naš predlog iz nama nepoznatih razloga nije ušao u konačnu verziju strategije koju je usvojila Vlada, zbog čega ova strategija nije dobila podršku nevladinog sektora”, kaže Raičević.
Prema riječima Milke Šćepanović iz NVO “Naše sunce, neki roditelji, svjesni da će se razvesti, prije nego što su tuženi za alimentaciju idu do te mjere da sakriju imovinu kako ne bi na sudu “iskrsla kao novčana osnovica za određivanje alimentacije. Ona navodi da je pitanje zbog čega sud i centri za socijalni rad, koji su po nalogu suda dužni da brinu o uslovima, materijalnim i svim drugim u kojima dijete živi, ne rade svoj posao sa naredbama suda, već svoje procjene koje treba po nalogu istog da odrađuju, rade iz fotelja svojih kancelarija.
“Moramo se zapitati do kada ćemo da trpimo torturu institucija, a da zbog njihovog nerada i neodgovornosti ne ispaštaju nevina djeca. Kada govorimo o alimentaciji i izdržavanju napuštene djece, ne mislimo samo na očeve, ovdje govorimo i o majkama koje napuštaju svoju djecu. Isto tako smatramo da niko, pa ni majka, ne smije biti pošteđen davanja izdržavanja djeci koju ostave. Ipak, ovo je Crna Gora, ovdje se samo obaziremo na opasku na sudu “alimentaciju bivši supružnik ili supruga troše na sebe. Konstatacije na sudu ne smiju biti relevantne i prihvatljive”, ističe Šćepanović.
Upozorava da sudski sporovi oko alimentacije traju godinama, što je nedopustivo jer dijete svakog dana mora da se izdržava.
“Jako bitno i goruće pitanje, a koje roditelje i te kako interesuje, zašto sud ne vrši detaljan uvid u materiJalno stanje onoga koji treba da daje izdržavanje, već je na sudu validna jedna jedina “potvrda od poslodavca da je pomenuti napustio posao i da se nalazi na birou rada, a da pritom taj isti sud ne traži potvrdu od Zavoda za zapošljavanje da li je on na listi čekanja za posao. Dakle, smatramo da i sud i centar za socijalni rad ne obavljaju svoj posao u skladu sa zakonom, kao što smatramo i da bi se detaljnim uvidom suda i centara došlo do tačnih informacija o onome koji treba da daje izdržavanje za svoje dijete”, navodi Šćepanović.
Smatra da bi Vlada morala da obezbijedi izvjesnu sumu novca za dobrobit najmlađe populacije i zaštiti ih od bahatih i neodgovornih roditelja.
“Sredstva se mogu obezbjeđivati od zaplena nelegalno stečene imovine i nagodbi sa počiniocima krivičnih djela. Tako se može puniti alimentacioni fond. Dakle, moramo pokrenuti priču o djeci kako bismo izbjegli da siromaštvo zavlada u 21. vijeku u Crnoj Gori, što je nedopustivo”, ističe Šćepanović.
Sud da obrati pažnju na OSI
Milka Špepanović navodi da sud mora voditi posebnu pažnju o djeci sa invaliditetom kada određuje alimentaciju za njih.
“Podaci govore da su presude apsolutno identične i za dijete sa posebnim potrebama i za dijete koje nema problema, alimentacija je skoro pa istog iznosa, a potrebe su drugačije. Moramo da znamo da alimentacija mora da se određuje prema potrebama samog djeteta uzimajući u obzir i radni odnos onog koji treba da izdržava svoje dijete, a ukoliko nije u radnom odnosu da se donese zakonska odredba kako bi dijete dobilo svoje zakonom zagarantovano pravo alimentaciju”, ističe Šćepanović.
Izvor: Dan
