Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Ugroženo pravo na čist vazduh u Nikšiću

viber_image_2021-09-12_10-33-46-653
Marija Goranović/Nikšić prekriven dimom 11. avgusta
  • Autor onogost.me
  • 12.09.2021. u 09:08

Nikšić se s jeseni popne u sam vrh zagađenosti vazduha u Crnoj Gori i tamo uglavnom ostaje do kraja sezone grijanja. No, visokom zagađenju vazduha stanovnici grada podno Trebjese bili su izloženi i u ljetnjim mjesecima.

Piše: Marija Goranović

Da bi prepoznao loš vazduh Nikšićaninu Damjanu, koji boluje od astme, nijesu potrebne aplikacije za mjerenje zagađenosti. Šetnje za njega u tim danima postaju sve rjeđe ako se i odluči za njih, tad se trudi da budu lagane i da mu je pumpica u džepu.

„Čim brže šetam počinje da me stiska, kao da imam manji kapacitet pluća nego obično“, objašnjava ovaj 26-godišjak.

Loš kvalitet vazduha astmatičarima i hroničnim bolesnicima može pogoršati njihove stanje, objašnjava pulmološkinja Vesna Marojević.

„Kada je u pitanju zagađenost vazduha najviše su pogođena pluća, stradaju i gorni disajni putevi, a pošto se pluća naslanjaju na srce, onda je tu i kardiovaskularni sistem“, ističe Marojević.

Vazduh u Nikšiću ovo ljeto ima boju i miris, i to zabrinjava stanovnike grada pod Trebjesom. Zbog toga što je grad zaronio u dim, tokom julskih i avgustvovskih dana skoro da je nemoguće bilo izaći napolje i provjetriti stanove.

Maske su poželjne i ako za tren zaboravimo na koronavirus, a razlog je požar na neuređenoj gradskoj deponiji Mislov do, koja već 18 godina predstavlja „crnu ekološku tačku grada“, kao i šumski požari na okolnim planinama i brdima.

Iz ekološkog pokreta “Ozon” upozoravali su da je ugroženo javno zdravlje i da su Nikšićani izloženi veoma visokom zagađenju vazduha, zbog čega im se u tim danima preporučivalo da izbjegavaju boravak na otvorenom. Podaci Agencije za zaštitu životne sredine pokazali su da je satna kontrecija PM10 čestica 23. avgusta iznosila  277, 4 mikrograma po metru kubnom (µg/m3). Dozvoljena vrijednost ovih čestica u vazduhu iznosi 50 µg/m3, što je maksimalna vrijednost koju Svjetska zdravstvena organizacija smatra bezbjednom za zdravlje stanovništva, objašnjavaju iz Agencije. 

Državna mreža za praćenje kvaliteta vazduha u periodu od 1. do 25. avgusta, tokom kojeg je bio veliki broj požara na teritoriji opštine Nikšić, registrovala je 165 satnih koncentracija suspendovanih PM10 čestica, iznad zakonom dozvoljene maksimalne vrijednosti, saopšteno je iz “Ozona”.

„Od toga su 53 satne vrijednosti bile u granicama od 90 do 180 µg/m3, što je visoko zagađenje vazduha, dok je 12 satnih koncentracija prelazilo 180 µg/m3 što je veoma visoko zagađenje. Najveća satna koncentracija bila je 23. avgusta u osam časova ujutru i iznosila je 277, 4 µg/m3“, kazali su iz “Ozona”.

 Nikšić, 24. avgust 2021.

Sonja živi u centru grada. Sa balkona u avgustovskim danima samo što je vidjela je dim.

„Temperature su vani visoke, a dodatno otežava dim. Kad otvorim prozore da provjetrim stan izađe čistiji vazduh od onog koji uđe“, kazala je Sonja.

Rizik od narušavanja zdravlja kao posljedice udisanja i izloženosti praškastim česticama (PM česticama) u zagađenom vazduhu nije jednak za sve kategorije stanovništva. Osobe sa bolestima srca i krvnih sudova, osobe sa hroničnim bolestima pluća i organa za disanje, starije osobe i djeca, su pod najvećim rizikom od izloženosti ovim česticama.

Visoku zagađenost vazduha životom plaćaju građani širom svijeta. Ujedinjene nacije procjenjuju da između šest i sedam miliona ljudi prerano umire svake godine od zagađenja i da oko 90 odsto svjetske populacije udiše zagađeni vazduh.

U Nikšiću podaci pokazuju da blizu 12 odsto smrti izazvanih prirodnim putem mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha, piše u studiji koju je Institut za javno zdravlje sproveo u saradnji sa ekspertima Svjetske zdravstvene organizacije krajem 2015. i početkom 2016. godine.

„Umiranje od bolesti pluća koje su vezane za zagađen vazduh je umiranje na duže staze. Imate terminalne stadijume bolesti, ne dešava se na prečas“, kaže doktorica Marojević.

U gorepomenutoj procjeni uticaja zagađenja vazduha na zdravlje Instituta za javno zdravlje i Svetske zdravstvene organizacije koja je obuhvatila gradove Pljevlja, Podgoricu i Nikšić podaci ukazuju na to da su više od 250 prijevremenih smrtnih slučajeva i 140 prijema u bolnicu na godišnjem nivou u ova tri grada, kao i niz drugih zdravstvenih posljedica direktno povezani sa izlaganjem PM česticama čije su koncentracije premašivale preporučene koncentracije od strane Svjetske zdravstvene organizacije.

Šta je loš vazduh?

Da bi se vazduh smatrao čistim, koncentracija PM10 čestica na godišnjem nivou ne treba da bude veća od 40 mikrograma po metru kubnom (µg/m3), a prekoračenja ne smiju biti duža od 35 dana godišnje. Loš vazduh je onaj koji odudara od minimalnih standarda koji su propisani direktivama koje je Crna Gora u obavezi da primjenjuje kao preuzetu pravnu tekovinu EU i međunarodne obaveze, pojašnjava Miodrag Karadžić, predsjednik Društva mladih ekologa Nikšić (DMEN) i dodaje kako u Crnoj Gori ta ograničenja godinama prelaze dozvoljene granice. 

Nikšićani su tokom 2014. godine 104 dana udisali vazduh koji se smatra štetnim. Ništa bolja statistika nije nastavljena ni narednih godina. Samo tokom 2017. godine nijesu zabilježena prekoračenja PM10 čestica, ali je te godine zbog kvara na uzorkivaču realizovano je 36,16 odsto mjerenja. Za PM2.5 propisana granična vrijednost za srednju godišnju koncentraciju iznosi 25µg/m3. Prekoračenja ovih čestica nijesu registrovana  2014. i 2017. godine, a tokom 2019. zabilježena je najveća koncentracija.

 Grafikon/Podaci Agencije za zaštitu životne sredine

I tokom 2013. godine u Nikšiću na mjernom mjestu u dvorištu Gimnazije „Stojan Cerović“, evidentirana su 104 prekoračenja graničnih vrijednosti čestica PM10. To je bio crveni alarm da Opština donese Plan kvaliteta vazduha za period od 2014. do 2017. godine. Prema Zakonu o zaštiti vazduha, Plan je sadržao spisak mjera kojima je planirano smanjenje zagađenja vazduha.

Šta su PM čestice?

Suspendovane, fine ili PM čestice su mješavina čađi, prašine, pepela i dima koje nastaju kao posljedica kombinovanog uticaja grijanja, saobraćaja i industrije, objašnjavaju iz Agencije za zaštitu životne sredine.

„PM10 je prašina manja od 10 mikrometara. Uz te PM10 čestice, uvijek idu i PM 2.5 čestice koje lakše dospijevaju u organizam jer su sitnije, i upravo one sa sobom nose teške metele i opasnije su, jer direktno ulaze u pluća.

PM 2.5 čestice su prečnika do 2.5 mikrometra i vidljive su samo pod mikroskopom, dok su od njih četiri puta veće PM10 čestice koje u određenim uslovima mogu da se vide i golim okom.

Poređenja radi, debljina dlake ljudske kose je 50-70 mikrona. Zajedičko im je to što su izuzetno lake i dugo ostaju u vazduhu, zbog čega su ‘inhalabilne’ što znači da lako dospijevaju u pluća, ali i u krvotok, i imaju i veoma štetan uticaj na zdravlje“, kažu iz Agencije.

Šta kažu pravni propisi?

Kvalitet vazduha je nesporno značajan jer utiče na naše zdravlje, potvrđuju ekolozi i zdravstveni radnici, a to prepoznaje i niz pravnih propisa u zemlji poput Ustava, Zakona o zaštiti vazduha i Strategije upravljanja kvalitetom vazduha, koja se donosi na period od četiri godine i ima za cilj očuvanje kvaliteta vazduha i izbjegavanja  štetnih posljedica po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu, pravo na blagovremeno i potpuno obavještavanje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava, piše u Ustavu Crne Gore, prve ekološke države u svijetu.

Vazduh je, kao prirodna vrijednost opšteg dobra, dio životne sredine i ima posebnu zaštitu u Crnoj Gori, kaže Zakon o zaštiti vazduha, dok Zakon o životnoj sredini propisuje da su svi subjekti dužni da obezbijede kontrolu i sprječavanje svih oblika zagađenja i degradacije životne sredine.

Pored domaćeg zakonodavstva, Crnu Goru obavezuju i međunarodni sporazumi koje je ratifikovala.

No, Ustav, kao i Zakon o zaštiti vazduha, koji se smatra krovnim u ovoj oblasti, nijesu dovoljni da građanima obezbijede pravo na čist vazduh i zdravu životnu sredinu.  

“Državne institucije, nažalost, grubo krše prava građana na zdravu i zaštićenu životnu sredinu izlažući ih višedecenijskim zagađenjima“, ističe Nataša Kovačević iz nevladine organizacije (NVO) „Green home.

Napominje da su građani nezaštićeni, bilo da je riječ o blagovremenom informisanju o prisutnosti štetnih koncentracija zagađujućih materija po zdravlje u datom periodu i savjetovanju ili dugoročnom rješavanju uzroka zagađenja. Konstatuje i da građani Nikšića nemaju realnu informaciju o kvalitetu vazduha, s obzirom na to da su mjerni instrumenti u dužem dijelu godine u kvaru.

„Tako je 2017. godine kvar trajao osam mjeseci, dok su ostala 132 dana validnih mjerenja koncentracije zagađenja prelazile propisanu graničnu vrijednost“, ističe Kovačević.

„Jasan je izostanak prioriteta, političke volje i svjesno višedecenijsko žrtvovanje života i zdravlja građana, što se ogleda i kroz izvještaje o sprovođenju akcionog plana Nacionalne strategije upravljanja kvalitetom vazduha za period 2017-2020. Prema ovom izvještaju predviđena je realizacija ukupno 43 mjere, od čega je stepen realizacije istih 72 odsto“, precizira ona.

Ekološka država koja to nije

Od Deklaracije o ekološkoj državi do kršenja prava građana na zaštićenu životnu sredinu, put je koji je Crna Gora prešla od 1991. kada je na Žabljaku proglašena za prvu ekološku državu.

„Zato, opredjeljujući se i boreći se za dostojanstvo čovjeka, pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode. Donošenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos i poziva na mudrost ljude da spriječe ekološku katastrofu koja nam prijeti“, piše u Deklaraciji.

Upitana da li to što je proglašena za ekološku državu Crna Gora ima veće obaveze građanima da osigura pravo na zdravu životnu sredinu, Kovačević odgovara da sa ovakvim kvalitetom vazduha i upravljanjem otpadom teško da se može nazvati ekološkom državom.

„Ekološka država ne podrazumijeva samo očuvane prirodne cjeline nego i odgovorno društvo koje štiti i efikasno koristi prirodne resurse, obezbjeđujući blagostanje i dobar životni standard svakog pojedinca“, odgovara Kovačević.

Za ekologa Karadžića daleko smo od istinske ekološke države.

„Moramo više da se bavimo kvalitetom vazduha, više životnom sredinom i uspostavljanjem naprednijih standarda. Dalek je put do ekološke države, ali je obaveza i građana i institucija da podrže ideju“, poručuje on.

Pravo na čist vazduh i životnu sredinu traže pred sudom

I dok građani evropskih zemalja ostvarenje prava na zdravu životnu sredinu traže pred sudovima, u Crnoj Gori i regionu praksa je drugačija.

Evropski sud pravde (ECJ) 2008. godine potvrdio je odlukom da svi građani EU imaju neposredno „pravo na čisti vazduh“.

Zahvaljujući ovoj značajnoj odluci i tužbama građana, brojne opštinske i nacionalne vlasti Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije su bile prinuđene da hitno mijenjaju i primjenjuju planove kvaliteta vazduha uz novčane kazne za nadležna Ministarstva ukoliko ne ispune sve zahtjeve u zadatim rokovima, ističe Kovačević.

Ocjenjuje da su tužbe za ugrožavanje zdravlja građana upućene protiv države rijetke, čak i u regionu, pa tako i u Crnoj Gori. Najviše se upućuju, kaže, prema privrednim subjektima zagađivačima koji su u državnom ili dijelom privatnom vlasništvu, dok su rezutati sporova skromni i ne obezbjeđuju stvarnu zaštitu ljudskih prava građana.

Naknade za pretrpljene štete su obesmišljene ili ih je nemoguće ostvariti kroz sudske procese usljed teških procesa dokazivanja, sporosti sudova i nepoštovanja sudskih odluka, objašnjava Kovačević.

„Na primjer, Osnovni sud Pljevlja 354/2012 u pravnoj stvari L. R. i DŽ. M., obojica iz sela Z, opština Pljevlja, protiv tuženog ‘EPCG’ AD Nikšić, za štetu u iznosu od 11.000,00 eura, dana 17. 10. 2012. godine donio je presudu kojom je odbio zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljenog voća za 2011. i 2012. godinu.

U tužbi i na glavnoj raspravi tužioci su istakli da žive u neposrednoj blizini ‘M. deponija pepela i šljake koja se koristi za potrebe TE ‘Pljevlja’, kao funkcionalna cjelina tuženog. Tužioci posjeduju i koriste nepokretnosti po drugim osnovama – poljima, livadama, pašnjacima, plastenicima, gdje se poljoprivrednom proizvodnjom bave kao jedinim  izvorom prihoda. Izgradnjom TE ‘Pljevlja’ formirano je odlagalište pepela i šljake na kojem je odloženo oko 11 miliona m3, klasifikovano kao opasan otpad, zbog visoke koncentracije radioaktivnih elemenata uranijuma, torijuma i radioaktivnog izotopa kalijuma. Zbog propusta u radu okrivljenog, prašina sa deponije i sa njom radioaktivne čestice koje padaju u okolinu, raznose se pod uticajem vjetra koji zagađuje tlo, vodu, biljke, životinje i ljude. Uslijedila je isplata ranije štete po namirenju u iznosu od 1075,00 eura. Tuženi je priznao osnovanost zahtjeva, ali do danas nije preduzeo mjere za saniranje štetnih efekata deponije“, navodi Kovačević.

I dok Nikšićani udišu vazduh koji se po svim standardima smatra lošim, gradske vlasti nemaju rješenje kako to stanje da riješe. Posljednji Plan kvaliteta vazduha (2014-2017), koji je usvojen u cilju „hitnih i dugoročnih mjera, da bi se u opštini Nikšić zaštitilo zdravlje ljudi i unaprijedilo stanje životne sredine, istekao je 2017. godine, a novi nije usvojen.

„Lokalni plan upravljanja kvalitetom vazduha je ostao mrtvo slovo na papiru, bez ijedne realizovane smislene konkretne aktivnosti koja bi doprinijela unapređenju stanja“, ocjenjuje predsjednik nikšićkog ekološkog pokreta „Ozon“, Aleksandar Perović.

Nedonošenje strateških dokumenata pokazatelj je da gradskim vlastima zdravlje građana nije prioritet, ocjenjuju u DMEN-u, napominjući zbog čega su nam ona bitna.

„Što se tiče ekoloških strateških dokumenata, Lokalni ekološki akcioni plan Nikšić nema. Plan očuvanja biodiverziteta isto nema, Strateški plan razvoja opštine takođe. Veliki je problem nepostojanje strateških dokumenata. Oni usmjeravaju pravac razvoja i kretanja jedne opštine. Mi smo imali Plan kvaliteta vazduha koji nam je bio parametar i pokazatelj gdje treba politika kvaliteta vazduha da se kreće u opštini“, kaže Karadžić.

Konstatuje i da su potrebna veća ulaganja, a kada ekologija postane prioritet tada se nađu i sredstva.

I dok glavni uzroci zagađenja vazduha u Nikšiću ostaju decenijama neriješeni, na površinu izbijaju stari-novi problemi.

Deponija Mislov do – povod za ekološko buđenje

„Pored emisija štetnih gasova iz automobila, ložišta tokom zime i industrije, prvenstveno mislim na ‘Željezaru’, deponiju Mislov do možemo smatrati kao problem novijeg doba iz razloga što u nekom prethodnom periodu nije bilo karakteristično da se u ovom obimu i ovolikom vremenskom intervalu dešava požar na deponiji“, objašnjava Karadžić.

U Nikšiću, u podnožju brda Budoš, na nelegalnoj deponiji Mislov do, koja je šest kilometara udaljena od centra grada, otpad se taloži od 2003. godine.

 Deponija Mislov do, Foto: onogošt.me

Deponija je počela da se formira u prirodnom udubljenju, da bi se godinama formiralo vještačko brdo otpada. Ni u danima kada je otvorena i postala privremena, prema riječima ekologa, nije zadovoljavala standarde. Na godišnjem nivou, u Mislovom dolu se deponuje oko 20 hiljada tona različite vrste otpada. Taj otpad uglavnom ne prolazi ni kroz kakav tretman prije odlaganja – ostaci hrane, organski otpad, plastika, karton, kućna hemija – nalaze se u podnožju Budoša. Prethodna lokalna vlast nije uspjela da riješi ovaj višegodišnji problem.

Da nije „samo“ riječ o divljoj deponiji komunalnog otpada, ekolozi su godinama upozoravali, što je probudilo posebno pažnju javnosti prošle godine kada su počeli, manjim ili većim intizitetom, da se javljaju požari, kao posljedica oslobađanja deponijskih gasova.

„Kako se radi o ogromnoj količini različitih vrsti otpada, nekontrolisano odlaganoj i miješanoj, što je u suprotnosti sa zakonima, moramo biti svjesni da su posljedice veoma ozbiljne jer su štetni gasovi i ocjedne vode, mnogo opasniji za javno zdravlje i kvalitet životne sredine“, objašnjava Perović.

 Deponija Mislov do, jun 2021.

Upozorova da neuređeno gradsko smetlište Mislov do zagađuje pola Crne Gore, naročito preko podzemnih i površinskih voda.

Prvi na udaru, mještani Straševine i Kličeva, već skoro 18 godina zbog ove deponije imaju probleme. Posljednji poziv kojim traže zatvaranje tog odlagališta uputili su početkom juna na protestu. Sve veća zabrinutost za to „šta udišemo“ bila je prisutna i kod građana.

„Smatramo da deponija pravi katastrofu u vazduhu. S obzirom da sagorijevaju razne vrste otpada, koje imaju karakteristike opasnog otpada i samim tim sagorijevanjem dobijaju se koncentracije gasova koje su katastrofalne“, kaže Karadžić.

„Samo za godinu 2020, deponija Mislov do je gorjela 45 dana u nizu, oslobađajući opasne i kancerogene materije u vazduh poput metana, ugljen-dioksida, azota, aromatičnih ugljovodonika, vodonik – sulfida itd“, objašnjava Kovačević.

 

 Video: Deponija Mislov do u maju

 

Da li će emisije zagađujućih materija u vazduh sa pomenute deponije uticati na kvalitet vazduha u urbanom dijelu Nikšića, u najvećoj mjeri zavisi od intenziteta, pravca i smjera vjetra, prisustva padavina i atmosferskog pritiska, objašnjavaju iz Agencije za zaštitu životne sredine.

„Na konkretnoj lokaciji (Mislov do) se ne sprovode kontinuirana mjerenja koncentracije zagađujućih materija, ali je potpuno jasno da sagorijevanje otpada na nelegalnoj deponiji ima veliki negativni uticaj na kvalitet vazduha u zoni mikrolokacije, kao i šire, pod uticajem navedenih meteoroloških parametara“, preciziraju iz Agencije.

Požar koji je izbio 31. jula na nikšićkoj deponiji osjetio se u opštini Danilovgrad, kazao je za  RTCG komandir nikšićke Službe zaštite i spašavanja Slavko Tadić.

On je tad objasnio da se u Elaboratu o Mislovom dolu navodi kako nije preporučljivo gašenje požara vodom, već ugušivanjem, ali da je deponija već prevazišla svoje gabarite, te da ni to više ne može pomoći.

„Potrovaće grad, kad se ne upravlja deponijom na pravi način, moralo je doći do eskalacije“, kazao je Tadić nakon izbijanja požara.

Da bi Nikšić mogao da se oslobodi ove „crne ekološke tačke“ stiglo je obećanje od ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratka Mitrovića, prilikom obilaska deponije sredinom juna sa čelnicima Opštine. On je tad kazao da je planirano da se deponija zatvori do kraja godine, a najavljena je izgradnja regionalnog reciklažnog centra za Nikšić i još sedam opština.

Iz Opštine su kazali da u saradnji sa Ministarstvom rade na izradi Studije o izvodljivosti reciklažnog centra.

„Prva faza je da se ugasi Mislov do, druga da se izvrši sanacija postojeće deponije i treća faza izrada po zakonskim regulativima nove deponije na prostoru Mislovog dola, gdje bi se odlagao komunalni otpad Nikšića za naredne dvije godine, dok se ne izradi reciklažni centar“, kazao je Đorđije Manojlović v.d. sekretara Sekretarijata za uređenje životne sredine Opštine Nikšić i dodao da će reciklažni centar biti po svim evropskim standardima.

Mogu li „pluća grada“ zagađenje da podnesu?

Na samo nekoliko kilometara vazdušne linije, sa jedne strane nalazi se „ekološka tempirana bomba“, kako je vide građani i ekolozi – deponija Mislov do, i „pluća grada“ – park-šuma Trebjesa.

Putnike namjernike grad podno Trebjese tokom ljetnjih mjeseci dočekivao je ne sa baš lijepom slikom. Dim je bio vidljiv odmah po ulasku u grad, dok su prilazeći gradskom jezgru nailazi na zelenu oazu Trebjesu. I dok Nikšić nastavlja dalje bez konkretnih strateških dokumenata u oblasti zaštite životne sredine i vizijom kako ovo stanje da riješi, postavlja se pitanje – mogu li pluća grada zagađenje da izdrže.

„Trebjesa je na idealnoj poziciji sa aspekta umanjenja aerozagađenja. Tako da možemo da kažemo da se ‘pluća grada’ ne kontrolišu i da su prepuštena svim mogućim rizicima od obolijevanja“, odgovara Perović iz ekopokreta „Ozon“.

A do konkretnih rješenja hronični bolesnici, poput Damjana, kada počnu PM čestice da premašuju dozvoljene granice, čist vazduh mogu potražiti izvan gradskog jezgra.

Priča je nastala u okviru projekta “Unapređenje praksi lokalnih medija za izvještavanje o ljudskim i manjinskim pravima” koji sprovodi Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Na kraju prošle godine poreska dugovanja crnogorskih opština, njihovih javnih ustanova i privrednih društava iznosila su 81,3 miliona, dok za kredite opštine duguju još 107 miliona eura, saopštio je ministar finansija Novica Vuković.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja saopštilo je da vjernici rimokatoličke vjeroispovjesti imaju pravo na plaćeno odsustvo, radi svetkovanja vjerskog praznika za Veliki petak i Uskrs i to: petak 29. mart, nedjelja 31. mart i ponedjeljak 1. april.