USSCG Spajiću: Socijalni partneri da budu uključeni u procese ili ćemo napustiti Socijalni savjet

Iz USSCG su poručili da očekuju da će Vlada preduzeti neophodne aktivnosti ka ispravljanju faktičkog stanja, stvarajući uslove za punopravno uključivanje predstavnika socijalnih partnera u sve procese, te da će u suprotnom biti prinuđeni da napuste rad Socijalnog savjeta i time ukažu našim evropskim i međunarodnim partnerima na fingirani socijalni dijalog u trenutku ključnih procesa za naše društvo i zaposlene.

Dopis prenosimo integralno:

“Gospodine Spajiću,

Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) se od svog osnivanja do danas zalaže za unapređenje socijalnog dijaloga kao ključnog mehanizma za postizanje ciljeva od interesa, ne samo za svijet rada već za sve građane/ke Crne Gore. Uprkos našim nastojanjima da uspostavimo kvalitetan i argumentovan socijalni dijalog na nacionalnom nivou, budući da smo Ustavom prepoznati kao socijalni partner Vladi Crne Gore, naši napori najčešće ostaju bez uspjeha. Razlog tome jeste nepostojanje istinske volje na strani Vlade Crne Gore i donosioca odluka da u skladu sa dobrom praksom, ali i obavezama propisanim Ustavom, Zakonom o socijalnom savjetu, Zakonom o reprezentativnosti sindikata i međunarodnim pravnim standardima, uspostave dijalog sa onima koji predstavljaju jednu od najznačajnijih struktura svakog društva, a to su predstavnici radno sposobnog stanovništva koji stvaraju novu vrijednost i grade naše društvo. U odnosu na naprijed navedeno, izuzimamo vidljive napore ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, gospođe Naide Nišić da podigne socijalni dijalog na veći nivo, te koja sa dužnom pažnjom pristupa inicijativama socijalnih partnera i zalaže se za realizaciju zaključaka i predloga dogovorenih konsezusom na nivou Socijalnog savjeta.

Brojne su inicijative USSCG u prethodnom periodu ostale bez odgovora od strane Vlade Crne Gore, a naša višegodišnja stremljenja da Socijalni savjet učinimo efikasnim uzaludna budući da su dogovori socijalnih partnera i predstavnika Vlade, koji učestvuju u radu ovog tijela, nerijetko mijenjani u Skupštini Crne Gore i to od strane parlamentarne većine. I pored nastojanja Vlade Crne Gore, da posebno na međunarodnim skupovima, predstave svoj odnos prema socijalnom dijalogu i socijalnim partnerima kao adekvatan i esencijalan u građenju demokratskog društva i punopravnom pristupu zajednici razvijenih evropskih zemalja, praksa pokazuje suprotno. Navešćemo samo neke od primjera koji potvrđuju naprijed navedeno:

• 30. aprila 2024. godine uputili smo Vam zahtjev za razgovor na temu nužnosti reforme stambene politike (nakon toga i urgenciju). Do danas nijesmo dobili čak ni odgovor na ispostavljene zahtjeve iako se radi o inicijativi koja se tiče svih građana/ki Crne Gore, a posebno budućih generacija. Umjesto toga, iz sredstva javnog informisanja upoznati smo sa namjerom Vlade Crne Gore da otpočne realizaciju projekta „Velje brdo“ koja namjera je proizašla bez inkluzivnog i transparetnog procesa koji je nužno zahtijevao uključivanje svih zainteresovanih subjekata, u prvom redu onih koji deceniju i više zagovaraju reformu stambene politike kao što to čini USSCG;

• resorno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga je Rješenjem od 29.01.2025. godine, na inicijativu USSCG, formiralo tripartitnu Radnu grupu za rad na kreiranju Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu rada. Na nivou Radne grupe sačinjen je Nacrt koji je bio predmet Javne rasprave nakon čega je bilo za očekivati da ga Vlada stavi u dalju proceduru. Ipak, na sjednici Prvog proljećnog zasijedanja Skupštine razmatran je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu rada koji je podnijela grupa poslanika. Ono što posebno zabrinjava u cjelokupnim dešavanjima vezanim za ovaj zakonski tekst jeste činjenica da je amandmanskim djelovanjem poslanika Slađane Kaluđerović i Bogdana Božovića (SNP) i poslanika Vasilija Čarapica (PES) smanjen broj članova Upravnog odbora Fonda rada na štetu socijalnih partnera (ne na štetu predstavnika Vlade Crne Gore). Ovo, uprkos tome što je na nivou Radne grupe postignut kompromis da se važeći sastav Upravnog odbora ne mijenja budući da: su socijalni partneri u ovom tijelu u prethodnom periodu dali poseban doprinos i napore, te pretrpjeli značajne žrtve pokušavajući da uvedu zakonitost u radu Fonda; da smo država sa najvećim brojem ministarstva, savjetnika, službenih vozila i izdvajanja iz budžeta za potrebe rada političkih partija, te se postavlja pitanje zašto u tom dijelu ne postoje rezovi već isključivo na štetu socijalnih partnera; što se na nivou Radne grupe za izradu Zakona o reprezentativnosti sindikata i poslodavačkih udruženja, ali i na nivou Socijalnog savjeta vode pregovori o stvaranju uslova za adekvatnu zastupljenost svih socijalnih partnera u organima odlučivanja svih tijela u kojima je, pojavom USSCG na sindikalnoj sceni, smanjen broj članova ispred socijalnih partnera (u prvom redu ispred sindikata koji su prinuđeni da vrše rotaciju svojih predstavnika u ovim tijelima na polovini mandata čime su onemogućeni da u kontinuitetu prate i učestvuju u njihovom radu). Osim što se postavlja pitanje od koga je i zašto potekla inicijativa da sami predlagači naprijed pomenutog Predloga zakona podnesu amandman na član koji se tiče broja i sastava članova Upravnog odbora (na Radnoj grupi su predstavnice Fonda rada zahtijevale ovu izmjenu), posebno zabrinjava činjenica da je poslanik Čarapić učestvovao u kreiranju i podnošenju amandmana koji u potpunosti odstupa od jedinstvenog stava Vlade i socijalnih partnera postignutog na nivou Radne grupe;

• iako su predstavnici Vlade sa socijalnim partnerima na nivou Socijalnog savjeta tokom avgusta 2024. godine postigli stoprocentni konsenzus o izmjeni i dopuni Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na vraćanje u pređašnje stanje odredbe koja se tiče prestanka radnog odnosa po sili zakona (sa 66 na 67 godina života), amandmanskim djelovanjem parlamentarne većine (!) ovaj predlog, iako rezultat socijalnog dijaloga, izbrisan je iz Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te se o njemu na plenumu nije raspravljalo. Sve naprijed navedeno uprkos protivljenju ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog staranja koja je u svojstvu predstavnice predlagača zakona učestvovala, pored ostalog, u radu sjednice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje održane 05.09.2024. godine.

Iz sredstava javnog informisanja (što je očiti primjer neadekvatnog socijalnog dijaloga) smo upoznati da je Vlada Crne Gore preko resornih ministarstava formirala radne grupe za:

• pripremu Nacrtu zakona o računovodstvu i finansijskom poslovanju neprofitnih organizacija kojim će, kako je najavljeno, biti obuhvaćeni i sindikati. Uprkos tome, USSCG (vjerujemo ni drugi socijalni partneri) nijesu pozvani da učestvuju u radu Radne grupe. Postoji realna prijetnja da će bez učešća socijalnih partnera doći do grubog kršenja konvencija Međunarodne organizacije rada koje garantuju nezavisnost djelovanja sindikalnih organizacija;
• pripremu Nacrta zakona o upravljanju privrednim društvima u državnom vlasništvu u kojoj, takođe, nijesu zastupljeni predstavnici USSCG (vjerujemo ni drugih socijalnih partnera). Naprijed navedeno uprkos činjenici da smo Vladi Crne Gore na čijem ste čelu dostavili Platformu u kojoj je, pored ostalog, sadržana naša inicijativa vezana za realizaciju kongresne Rezolucije o zaštiti privrednih subjekta od nacionalnog interesa sa akcentom na potrebi uvođenja sistema odgovornosti i depolitizaciju upravljanja istima, a u vezi sa čim već više od godinu dana vodimo opsežnju kampanju zahtijevajući upravo donošenje posebnog zakona kojim bi se zaštitio status privrednih subjekata od nacionalnog interesa i način upravljanja istim;
• pripremu Nacrta zakona o javnim ustanovama kojim će se, kako smo u saznanju, urediti ne samo osnivanje javnih ustanova na centralnom i lokalnom nivou, definisati organi upravljanja i kontrola rada već i definisati status zaposlenih zbog čega je uključivanje sindikata, odnosno socijalnih partnera, bilo nužno i podrazumijevano.

Pored navedenog, važno je pomenuti i sledeće:

• formiranje Savjeta za pravednu tranziciju koji, pored ostalog, ima ingerencije da učestvuje u izradi i praćenju sprovođenja plana pravedne tranzicije i osigura inkluzivni pristup pravednoj tranziciji. Da bi bila pravedna, tranzicija koja je pred nama mora nužno uključivati radnike u sve procese, počev od onih koji se tiču kreiranja planova i politika vezanih za unapređenje zakonodavnog i institucionalnog okvira. Izostanak socijalnih partnera u radu ovih tijela sam po sebi govori o netransparentnosti i neinkluzivnosti procesa koji će najviše posljedica ostaviti na radnike, radna mjesta i budućnost rada;

• postupak planiranja, a posebno sprovođenja sistema za centralizovani obračun zarada koji prijeti da u potpunosti izmijeni način obračuna zarada za značajan broj zaposlenih (prvenstveno u prosvjeti) naštetu istih, vršen je bez prethodnih konsultacija pa čak i bez informisanja, a posebno bez uključivanja socijalnih partnera;
• postupak planiranja i usvajanja Reformske agende kao putokaza koji bi trebalo da bude proces svih, a ne samo Vlade Crne Gore, realizovano jebez prethodnih konsultacija i učešća socijalnih partnera što je rezultiralo, pored ostalog, time da se Reformskom agendom ne prepoznaje potreba jačanja kapaciteta socijalnih partnera i socijalnog dijaloga.

Posebno zabrinjava praksa kojom poslanici/e parlamentarne većine, bez prethodne transparentne procedure i uključivanja javnosti i socijalnih partnera, procesuiraju izmjene i dopune zakonskih rješenja koja su od značaja za svijet rada, ali i za slobodu i prava svih građana/ki Crne Gore. Očiti takav primjer jeste Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim okupljanjima kojim se, na nesrazmjeran način, ograničava jedno od osnovnih sloboda i prava kakvo je pravo na mirno okupljanje.

Podsjećamo i da smo Vam se krajem 2024. godine obratili sa zahtjevom da nam (najmanje na isti period) produžite pravo korišćenja poslovnog prostora za rad i djelovanje naše organizacije do rješavanja pitanja sindikalne imovine. Kao što smo Vas u tom dopisu informisali, svi sindikati koji su u okviru USSCG 2007.g. (kada smo pokrenuli postupak reformisanja do tada jedine sindikalne centrale u Crnoj Gori) nasilno su izbačeni iz svojih sindikalnih prostorija. Tako su naši sindikati ostali bez sindikalna imovine koju su stvarale generacije njihovih članova od 1945. do pada socijalizma, a to su Sindikat prosvjete, Sindikat Univerziteta Crne Gore, te drugi sindikati (metalaca, zdravstva, telekomunikacija, trgovine…). Te 2008. godine smo pred “časnim” sudom izgubili sudski postupak za polaganje prava na dio imovine i morali smo da platimo preko 20.000 eura sudskih troškova advokatu koji je u tom postupku zastupao interese SSCG (a koji je, igrom slučaja, bio brat tadašnjeg ministra finansija). Da bude još gore, vlade su svih prethodnih godina, za svoje potrebe, kod USSCG zakupljivala 2/3 sindikalne imovine, a to radi i danas, dok smo mi iz sopstvenih sredstava (a to su sredstva koje od svojih neto zarada izdvajaju naši članovi) više od deset godina djelovali iz zakupljenih stanova, a sjednice naših oragana održavali u zakupljenim kafanskim i restoranskim salama. Konačno, po praksi koja važi za parlamentarne stranke, kao reprezentativni socijalni partner 2019. godine dobili smo od Vlade, na pet godina privremeno korišćenje (do okončanja postupka raspodjele sindikalne imovine) kancelarijski i poslovni prostor za održavanje sjednica naših 19 granskih i tri strukovna sindikata). Do danas, međutim, nije bilo odgovora, a USSCG iako reprezentativni socijalni partner u skladu Ustavom, svoju sindikalnu borbu i učešće u socijalnom dijalogu vodi sa potpunom neizvjesnošću o daljoj sudbini poslovnog prostora koji trenutno koristi. Iste godine je Vlada Crne Gore utvrdila i uputila u skupštinsku proceduru Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijskom nadzoru, bez prethodnog uključivanja socijalnih partnera i pored činjenice da se radi o jednom od rješenja za koje su socijalni partneri usko zainteresovani, te i pored činjenice da je USSCG u više navrata zahtijevala izmjene i dopune pomenutog zakona.

Iz svega navedenog, a što čini samo dio aktivnosti Vlade, odnosno resornih ministarstava, nedvosmisleno proizilazi da socijalni partneri nijesu uvaženi kao nužni i nezaobilazni činioci svih procesa kroz koje kao društvo prolazimo. Govoriti o važnosti socijalnog dijaloga pred evropskim zvaničnicama ne znači i stvarno postojanje istog.

Očekujemo da ćete tragom ovog obraćanja preduzeti neophodne aktivnosti ka ispravljanju faktičkog stanja, stvarajući uslove za punopravno uključivanje predstavnika socijalnih partnera u sve naprijed navedene procese. Takođe, vjerujemo da ćete ubuduće sopstvenim primjerom uvažavanja socijalnog dijaloga uticati da ministarstva u sastavu Vlade u kreiranju politika iz svog resora informišu, konslutuju i omoguće predstavnicima socijalnih partnera učešće u radu tripartitnih i multipartitnih tijela i radnih grupa koje formiraju.

U suprotnom, bićemo prinuđeni da napustimo rad Socijalnog savjeta i time ukažemo našim evropskim i međunarodnim partnerima na fingirani socijalni dijalog u trenutku ključnih procesa za naše društvo i zaposlene, procese koje USSCG od svog nastanka do danas podržava i za koje vjeruje da nemaju alternativu”, navodi se u dopisu.