Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Zaboravljenim stazama: Manastir Podmalinsko

18834362_10212118399929663_772572908_n
Ana Dragićević
  • Autor onogost.me
  • 04.06.2017. u 12:49

 ,,Spokojno ćuti manastir i spava. Maleni toranj stražari i bdije,'' ... kraj njega mirno teče Bukovica plava... Dok tako ćuti, stari manastir širi mir, koji samo rijeka svojim žuborom remeti i upotpunjava. 

U toj dolini, rijeka i manastir su dva nerazdvojna druga. Dok se rijeka divi starom manastiru, njegovoj istoriji i pukotinama, manastir zavidi mladosti rijeke koja je svakim sekundom svježija i nova. U tom divljenju im prolaze vjekovi, samo mladost jedne rijeke i starost jednog manastira pod poljima malina, ostaje ista.

Tako ih zatekosmo jednog proljećnog dana, skrivene međ’ gustom bukovom šumom. Bukovica žuboriše kao strune violine, dok sunce nad crkvom iscrtavaše svjetlosni oreol. Spokoj se već uvukao u naše biće, dok se približavasmo kupoli crkve koja se isticala na vrhu tog  sakralnog objekta, kao kakva kruna. Najprije nas dočeka jedan crno-bijeli mačak, koji je preo i mazno trljao  glavu o naše nogavice.

Dok razgledasmo raznovrsno cvijeće koje krasi okolinu crkve i tornja, svako malo podizasmo pogled put velelepnog vodopada, koji kao da se sručivaše na manastirsku portu i brižno ga zalivaše kao seljak svoju baštu.

Kako niko nije izlazio iz konaka, odlučimo da zazvonimo na zvonce okačeno na ulaznim vratima. Začuše se koraci. Na vratima se pojavi blaženo lice mati Katarine koja nas pozva na kafu i grčke kolače, tek donesene sa putovanja. Mati nam radosno pričaše  o životu u manastiru. Kaže da je ovo skrovito mjesto idealno za monaški život. Sa lakoćom i Božjom pomoću se ona i sestra Magdalina suočavaju sa surovim minusima i poteškoćama koje zima donosi. Početak ove su upamtile po tome što su 78 dana bile bez vode.

Nisu im strani muški poslovi. Koševina sa trimerom im ide od ruke, bašta im je pod konac, redovi malinjaka uredni, dok su nekadašnji boks za psa  pretvorile u besprekorni kokošinjac. Gospodin pijetao nas pozdravi, brkajući doba dana, dok smo prolazile kraj njega na putu do ribnjaka u kome su se panično praćakale crne pastrmke. Mati kaže da pokušavaju da omoguće da manastir živi od njihovog rada, zato su zasukale rukave u namjeni da ostvare taj cilj. One su proizvele briketirani tamjan, koji tako opojno miriše, u nadi da će zamirisati i u kelijama drugih manastira.

Dok ispijasmo kafu i grickasmo keks, okružene raznobojnim orhidejama koje cvjetaju samo dobrim dušama, osvrnusmo se malo i na istoriju manastira.

Predanje kaže da je to nemanjićki manastir kojeg je podigao  kralj Uroš oko 1252. godine. Ovaj hram posvećen je Svetom Arhangelu Mihailu. U nekadašnjem manstirskom konaku je 1870. godine bila prva škola u Drobnjaku, a iguman Mihailo Ranković je bio prvi učitelj. Više puta je manastir zapuštan i obnavljan. Kaluđer Janjušević ga je obnovio 1908.godine. Za vrijeme Drugog svijetskog rata, opet je bio zapušten da bi svog konačni izgled i veliko obnavljanje doživio 2002.godine, kada je proslavio 750 godina postojanja.

Ono po čemu je čuven manastir Podmalinsko je  to što je u njemu pop Luka Žugić pričestio zavjerenike, koji su organizovali ubistvo Smail-age Čengića.

Uz njegov blagoslov su iz njega izašli Novica Cerović, Šujo Karadžić , Mirko Aleksić i ostali, prije nego su krenuli na Mljetičak . ,, Mirko Aleksić, Uskok, poznavao ga je jer je prije toga živio u Gacku. On bješe u četi koja je od Potoka jurišala na šator. Kada se popeo uz Potok, vidje da aga leži nauznak priđe mu, zapazi da je pogođen u zatiljak, a zrno mu izašlo između obrva. Jednim snažnim zamahom, on mu odsječe glavu. ‘’ Njegove kosti leže kraj crkve. Na starom spomeniku još se nazire epitaf kojeg je kralj Nikola sročio  :,,Sad pod ovom pločom nije osim jedna šaka praha, sav ostatak od junaka bez uzmaka i bez straha.Taj se Aleksić Mirko zvao, nek naraštaj pozni znade, glava silnog Smail-age pod andžar mu oštri pade…’’

Sedam stotina i pedeset godina duhovnosti i istorije stopilo se sa svakim kamenom manastira koji se bezbroj puta uzdigao kao feniks nakon naleta razarajućih sila ili ideja. Preživio je i sve ih nadživio i postao tiho mjesto za povlačenje, komunikaciju sa Bogom, prirodom i sobom. Mjesto psihološke i duhovne obnove. 

     Ana Dragićević i Jovanka Komnenić

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Osamnaestogodišnji Nikšićanin D. G. lišen je slobode zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Njega su službenici nikšićke policije zatekli da u dvorištu škole prodaje drogu, saopšteno je iz Uprave policije.