Zaboravljenim stazama: Velimlje

Ne tako davno u Velimlju je sve vrvilo od života. Škola je brojala čak 450 đaka, bolnica „Niko Miljanić“ je imala lijek za cijeli banjsko – rudinski kraj, a danas svega tridesetak stanovnika i tridesetak đaka čini cijeli život  Velimlja.

Kada smo došle na Velimlje, svratismo kod gostioničara Erakovića  u krčmu zvanu „Odmor“. Uz toplu dobrodošlicu, dobru kafu, koju nije htio naplatiti, ponudi nam i težak matematički zadatak (koji ni dan danas ne riješismo).

Ako vas put tamo nanese, nadamo se da ćete vi biti bolje sreće.

Šetajući varošicom, naišli smo na zgradu nekadašnje Narodne biblioteke i čitaonice „Milo Kilibarda“. Tu je i spomenik palim borcima, a obišli smo i čuvene Vladičine vode, koja puno znači za ovaj bezvodni kraj.

Uputismo se dalje, u selo Miljanići, gdje nas dočekaše vedri mještani i ponudiše  toplim hljebom i starim skorupom. Pored vozača , dodijeliše nam i tri lokalna ”vodiča”, koji nam pokazaše fascinantnu Boreninu pećinu koja je samo jedna od znamenitosti ovoga kraja.

 Ako naiđete na gomile kamenja, nemojte se začuditi, to nisu čuvene drevne grobnice, već  djelo lokalnog čobanina koji se zanimao čuvajući ovce, sve dok nije zavladao Facebook.

Nekada je Velimlje bilo poznato po brojnim stadima, krompirištima, a danas, kao da je sat stao. Posjetite ovo divno mjesto i učinite da ponovo kuca.

Htjeli smo da podjelimo ovu priču sa vama i da vas zainteresujemo za ovo lijepo mjesto, gostoprimne, umne ljude jer zapamtite da „cijeli cilj putovanja nije da stupite na stranu zemlju, nego da stupite na svoju, kao da je strana“.

Autori: Ana Dragićević i Jovanka Komnenić