Zapošljavanje roditelja i podrška porodici ključni za borbu protiv siromaštva

Kako smanjiti siromaštvo djece u Crnoj Gori? – pitanje je koje su mladi reporteri UNICEF-a postavili Ombudsmanu i predstavnicima akademske zajednice i civilnog sektora kako bi podstakli pružanje veće podrške djeci pogođenoj siromaštvom.

Pored kvalitetnog obrazovanja za svako dijete, kao neophodnog uslova za prekidanje međugeneracijskog ciklusa siromaštva, sagovornici su, kao ključne intervencije, prepoznali zapošljavanje roditelja i pružanje veće podrške roditeljima za brigu o djeci.

“Kada je u pitanju borba protiv siromaštva djece, ja vidim tu dva moguća pravca djelovanja.
Prvi pravac je da se osnaže roditelji djece koja su u riziku od siromaštva, da se uključe aktivno na tržište rada i da im se obezbijede što bolje plaćeni poslovi, a drugi vid borbe koji vidim protiv dječjeg siromaštva jeste da se ovoj djeci daju određene prestacije u vidu finansijskih naknada ili stipendija”, poručio je prof. Mehmed Đečević sa Fakulteta političkih nauka u Podgorici.

Ovaj stav dijeli i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković.

“Rekao bih da taj proces treba da se vodi na dva nivoa. Jedan je neposredno za djecu i tu nalazim da treba obezbijediti dostupnost obrazovanja pod jednakim uslovima. Drugi nivo rekao bih da se tiče same porodice u kojoj dijete prebiva, a to znači da se mora i u socijalnom i u ekonomskom smislu osnažiti porodica tako što će se pospiješiti proces zapošljavanja, odnosno spriječiti dalje nezapošljavanje”, istakao je Bjeković.

Za Sava Kneževića, predsjednika Nacionalne asocijacije roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore ‒ NARDOS, jedan od ključnih problema je zapošljavanje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju. Zbog 24-satne njege koju roditelji pružaju ovoj djeci, izuzetno im je teško da nađu adekvatan posao da bi mogli istovremeno da rade, brinu o djeci i povećaju prihode porodice. Stoga je socijalna pomoć ovim porodicama izuzetno bitna, kao i servisi podrške roditeljima da adekvatno brinu o djeci sa smetnjama u razvoju.

“Ta socijalna primanja mogla bi da budu još bolja i mnogo veća jer su veliki troškovi, pogotovo kad se njeguje dijete sa smetnjama u razvoju. Takođe, neophodno je dalje razvijanje socijalnih usluga, poput dnevnih centara, koji su razvijeni u Crnoj Gori, i mnogobrojnih usluga koje pruža nevladin sektor kad su u pitanju djeca i mladi sa smetnjama u razvoju. Potrebno je da se na još kvalitetniji način uključe državne institucije”, poručuje Knežević.

Svako treće dijete u Crnoj Gori u riziku je od siromaštva, a očekuje se da će se ovaj broj povećati usljed krize izazvane koronavirusom. Iako je ova kriza značajno uticala na svu djecu, najviše su pogođena upravo ona djeca koja su i prije nje rasla u siromaštvu, što znači da im treba dati prioritet kada su u pitanju mjere podrške.