Bibliotekar preporučuje – „Ako knjige nestanu“

Rođena je u Njujorku, odrasla je u Tusonu u Arizoni, a  pohađala je srednju školu u Los Anđelesu. Diplomirala je na Univerzitetu u Čikagu, a studije je nastavila na Harvardu, gdje je predavala i doktorirala iz filozofije kod Paula Tiliha.

Predavala je i na koledžu Sv. Ana u Oksfordu, a zatim i na Sorboni.

Njene priče i eseji su objavljivani u novinama, časopisima i književnim publikacijama širom svijeta, uključujući „The New York Review of Books“, „Commentary“, i „Partisan Review“.

Neka od njenih najznačajnih knjiga su: „O fotografiji“, „Sida i njene metafore“, „Kao svijest upregnuta u tijelo“, „Ako knjige nestanu“.

Takođe je pisala o temama kao što su pozorište i film i ličnostima kao reditelj Robert Breson i slikar Frensis Bejkon. Pored kritike i romana, pisala je scenarije i uređivala odabrana djela Rolana Barta i Antonina Artoa.

Njena djela prevedana su na preko trideset jezika.
Sontag je u Švedskoj snimila filmove “Duet za ljudoždere” i “Brat Karl”, režirala je pozorišne komade, među kojima i Beketovog „Čekajući Godoa“ u okupiranom Sarajevu 1992.

Godine 1978. novinar i urednik časopisa Rolling Stone Džonatan Kot, intervjuisao je Suzan Sontag, prvo u Parizu, a zatim u Njujorku. Samo jedna trećina njihovog dvanaestočasovnog razgovora dospjela je u štampu oktobra 1979. godine. Tri decenije kasnije, nakon smrti Sontagove, Kot je objavio cijeli transkript tog dugog i izuzetnog intervjua u formatu knjige, dopunjene Kotovim predgovorom  i sjećanjima.

Pitanja Džonatana Kota zasnovana su na tri knjige Sontagove objavljene u drugoj polovini 1970-ih: zbirci eseja „O fotografiji“, knjizi „Bolest kao metafora“, i zbirci osam kratkih priča „Ja i tako dalje“. U svojim odgovorima Kotu, Sontag se dotiče više tema, uključujući njenu borbu sa rakom i stavove prema smrti; muziku The Doors-a, Boba Dilana i Pati Smit; ideje Ničea i Prusta; i razlike između Njujorka i Los Anđelesa.

Međutim, ličnost Sontagove je živo prisutna u intervjuu, uključujući njenu vjeru u ljudsku kulturu i istoriju i ljubav prema čitanju, njenu ozbiljnost i strastvenu narav, njenu autonomnost i nezavisnost, žudnju za istinom.

Razmišljanja i zapažanja Suzan Sontag otkrivaju strastvenu angažovanost i širinu njene kritičke inteligencije i radoznalosti u trenutku kada je bila na vrhuncu svojih moći. Ovi sati razgovora otkrivaju „zaluđenog estetu“ i „opsesivnu moralistkinju“, kako je sebe opisivala.

Odlomak

„Kao što sam ranije kazala, zadatak pisca je da obrati pažnju na svijet, ali očigledno mislim da je zadatak pisca, tu mislim i na sebe, da bude u agresivnom i kontradiktornom odnosu prema lažima svih vrsta…, da podvučem, znajući savršeno dobro da je to beskrajan zadatak, jer nikada nećete okončati laž, lažnu svjesnost i sistem tumačenja. Ali u svakoj generaciji nužno je da postoje ljudi koji će napadati te stvari, a to me izuzetno zabrinjava jer u većini mjesta u svijetu jedina kritika društva dolazi od same države. Uvjerena sam da bi uvijek trebalo da postoje slobodni ljudi koji, koliko god da su ekstremni idealisti, moraju da pokušaju da „odsijeku“ još nekoliko glava, trudeći se da unište halucinacije, laži i demagogiju, i da stvari učine komplikovanijim, jer postoji neizbježni pokret ka pojednostavljenju stvari. Za mene bi najstrašnija stvar bila da osjetim da bih mogla da se složim s onim što sam već rekla ili napisala – to bi već učinilo da se osjećam vrlo neugodno jer bi značilo da sam prestala da razmišljam.“

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković