Bibliotekar preporučuje – “Crveno i crno”

Stendal je rođen u Grenoblu 23. januara 1783. godine. Imao je teško djetinjstvo. Kasnije je uspio da proputuje Njemačkom, ali je bio više vezan za Italiju gdje je postao konzul. Većinu svojih djela je napisao u Italiji i objavio pod pseudonimom Stendal. Njegov roman “Crveno i crno” zasnovan je na istinitom događaju objavljenom u novinskoj hronici. Najpoznatija Stendalova djela su romani Crveno i crno, Parmski kartuzijanski manastir i Rasprava o ljubavi. Majka mu umire kada je imao sedam godina. Taj događaj ne samo da je odredio njegovo djetinjstvo, već je odredio njegov kasniji život.

Otac mu je bio „pobožni građanin koji je mislio samo na zaradu“. Vaspitao ga je djed Anri Ganjon, ljekar koga se Stendal sjeća kao „ljubaznog i zabavnog“. Djed mu je bio obrazovan i posvećivao mu je pažnju, čitao mu je i uticao na to da zavoli književnost. Vrlo rano Stendal čita Molijera, Voltera, Horacija… Sa 13 godina upisuje se u Centralnu školu u Grenoblu, počinje da se druži sa vršnjacima, stiče prijatelje i izuzetno je uspješan u matematici. Zahvaljujući baš matematici, dobija stipendiju i sa 16 godina upisuje Politehničku školu u Parizu. Zapošljava se u Ministarstvu rata. Kada se Napoleon proglasio carem, 1804. godine imenovao je Stendala za prvog konzula u Italiji.

Dvije godine kasnije vraća se u Pariz i kao oficir Napoleonove armije i prati neposredno, na bojnom polju Bonopartine vojne uspjehe u Njemačkoj, ukidanje Svetog Rimskog carstva, stvaranje Rajanske konfederacije. U autobiografiji kaže da je tim događajem, oficirskim pozivom „bio potpuno opijen, lud od sreće i radosti.“ U Italiji je napisao: Život Hajdnov, Istoriju slikarstva u Italiji i putopis Rim, Napulj, Firenca. Pod sumnjom da šuruje sa karbonarima, tajnim grupama koje su se borile protiv restauracije monarhije i koje su se raširile po Apeninskom poluostrvu Stendal je protjeran iz Italije. Vraća se u Pariz, grad u kome je napisao neka od najvažnijih djela: studiju Rasin i Šekspir, Život Rosinijev i svoje kapitalno djelo Crveno i crno. Pred kraj života, vraća se u Pariz 1841. godine pošto je prethodno ostao bez položaja, prilično bolestan. Piše pod pseudonimima: Luiz Aleksandar, Bombe, Anastas de Sarpijer. Umro je u proljeće 1842. godine. Posthumno su objavljena mnogobrojna njegova djela, među kojima još jedan roman, Lisjan Leven.

“Crveno i crno” jedan je od najvećih romana svjetske književnosti. Tananim uobličavanjem karaktera i pronicljivom psihološkom analizom skrivenih pobuda i osjećanja koja ih pokreću, Stendal je dao sintetički prikaz društvenih odnosa svog doba. Žilijen Sorel jedan je od najupečatljivijih likova svjetske književnosti, i u tom smislu ravan je Odiseju, Hamletu, Don Kihotu…

Odlomak

Žilijen se čudio samom sebi: onih sedmica koje je proveo potpuno sam u Verijeru, u praznoj kući gospodina De Renala, osjećao se veoma srećno. Odvratnost i mračne misli obuzele bi ga samo prilikom svečanih ručkova, a u ostalo vrijeme, sam u čitavoj kući, mogao je da čita, piše,razmišlja i niko mu nije smetao. Njegovu fantastičnu maštu nije stalno kvarila gorka neophodnost da pogađa namjere neke niske duše i ublažava je razumnim lukavstvima ili licemjernim riječima.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković