Bibliotekar preporučuje – „Evgenija Grande“

Njegovo veliko književno djelo čini skoro skoro stotinu romana i drama pod zajedničkim nazivom „Ljudska komedija“, koja predstavlja široku panoramu francuskog života u godinama nakon pada Napoleona Bonaparte 1815.

Zbog opisa razvoja od predmodernog ka modernom društvu, objektivnosti prikaza i oštrog zapažanja detalja, Balzak se smatra jednim od osnivača realizma u evropskoj književnosti.

Poznat je po svojim složenim likovima i oslikavanju njihovih moralnih osobina.

Balzakova samovoljna priroda stvarala je nevolje tokom njegovog života i osujećivala njegove ambicije da uspije u poslovnom svijetu.  Prije i tokom svoje karijere pisca, pokušavao je da bude izdavač, štampar, biznismen, kritičar i političar. Nije uspio u svim ovim naporima. Nakon trogodišnjih studija prava i uporednih studija književnosti na Sorboni, Balzak se uselio u svoju čuvenu mansardu u ulici Ledigjer, opisanu u njegovim romanima. Odbivši da nastavi studije prava, odlučio je da se posveti pisanju. „Ljudska komedija“ odražava njegove poteškoće iz stvarnog života i sadrži scene iz njegovog sopstvenog iskustva.

Balzak je tokom svog života patio od zdravstvenih problema, vjerovatno zbog svog intenzivnog  pisanja. Njegov odnos sa porodicom često je bio opterećen finansijskim i ličnim dramama. Godine 1850. oženio se groficom Evlinom Hanskom. Preminuo je pet mjeseci kasnije.

U prvom  izdanju romana iz 1834, u kratkom predgovoru za „Evgeniju Grande“, koji je tada još postojao, Balzak podvlači kako u provinciji ima zanimljivih ličnosti koje su dostojne ozbiljnog proučavanja, ali „najjače oštrine njihova karaktera, njihovi najstrasniji zanosi bivaju uništeni stalnom jednoličnošću običaja“. Marija Daminoa sa kojom je imao kćer je umnogome inspirisala Balzaka u građenju lika svoje junakinje.

Domaćinstvo Grande, vođeno škrtošću samog Grandea, napustiće rutinu iznenadnim dolaskom rođaka Šarla iz Pariza, koji je nedavno ostao bez roditelja i bez novca. Evgenijino emocionalno buđenje, podstaknuto ljubavlju prema rođaku, dovodi je u sukob sa njenim ocem čije će se lukavstvo i finansijski uspjeh poklopiti sa njenom odlučnošću da se pobuni.

Dirljiva priča, koja se odvija u pozadini provincijskog ugnjetavanja, istovremeno je potresni prikaz privatnog života i reprezentativni tekst tog doba.

Odlomak

„I tako je sve dotle težila sreći gubeći svoju snagu, a ne dobijajući u naknadu ništa. U duševnom životu, kao i u tjelesnom, postoji udisanje i disanje: duši je potrebno da uvlači osjećanja druge duše, da ih prisvoji, kako bi ih vratila bogatije. Bez ove lijepe pojave srcu nema života; njemu u tom slučaju nedostaje vazduh i ono pati i vene. Evgenija je počela da pati. Za nju bogatstvo nije bilo ni moć ni utjeha; ona je mogla opstati samo pomoću ljubavi, pomoću religije, pomoću svoje vjere u budućnost. Ljubav joj je objašnjavala vječnost. Njeno srce i jevanđelje ukazivali su joj dva svijeta. Ona je dan i noć provodila sva predana ovim dvjema beskonačnim mislima, koje su za nju bile možda samo jedna jedina misao. Povlačila se u samu sebe, zaljubljena i misleći da je voljena. Bilo je sadam godina kako je njena strast sve ostalo bacila u zasjenak. Njeno blago nisu bili milioni, čiji su se prihodi gomilali, već Šarlov kovčežić, one dvije slike koje su joj visile iznad postelje, nakit koji je otkupila od svog oca i koji je s ponosom poređala na pamuk u jednoj fioci u ormanu, naprstak njene strine kojim se služila njena mati i koji je svakog dana s pobožnošću uzimala da bi vezla vez koji nikad nije dovršila, koji je otpočela samo zato da bi natakla na prst ovaj zlatni predmet pun uspomena. Nije bilo vjerovatno da bi se gospođica Grande udala dok je bila u žalosti. Njena istinska pobožnost bila je svima poznata.“ 

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković