Bibliotekar preporučuje – “Idiot”

Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz prema modernizmu, jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje nekom vrstom uzora načina pisanja.

Sa aspekta književne tehnike njegovi su romani još uvijek bliski realizmu zbog obuhvata cjeline, načina karakterizacije i dominirajuće naracije, dok dramatični dijalozi, filozofske rasprave i polifonija čine od njega preteču modernizma. Utemeljitelj je psihološkog romana.Po mnogima je i preteča egzistencijalizma.

“Idiot”

Od svih lijepih ljudi u hrišćanskoj književnosti “Don Kihot” je najpotpuniji. Ali on je lijep samo zato što je istovremeno i smiješan.

Dostojevski je u pismu Apolonu Majkovu (pjesniku i prijatelju) napisao da je njegova ideja sa “Idiotom” bila da stvori „pozitivno lijepog čoveka“. U drugom pismu svojoj sestričini – Sofiji Ivanovoj – on dalje piše:

“Glavna ideja romana je prikazati pozitivno lijepog čovjeka. Na svijetu nema ničeg težeg, a posebno sada.

Svi pisci, ne samo naši, već i svi evropski pisci, koji su samo pokušali da prikažu pozitivno lijepog, su uvijek odustali. Jer zadatak je nemjerljiv. Lijepo je ideal, ali ovaj ideal, bilo naš ili civilizovane Evrope, još uvijek je daleko od razrade. Postoji samo jedna savršeno lijepa osoba – Hristos – tako da izgled ove neizmjerno beskrajno lijepe osobe je, naravno, već beskrajno čudo “.

Zbog toga je mislio da neće uspjeti da napiše ovaj roman. Njegova glavna ideja bila je da prikaže tog „pozitivno lijepog čovjeka“ – tj. nekoga poput Hrista – u Miškinu. Zapravo on nije idiot. Zna šta radi, ali ne priznaje ni da je iskorišćen. Ne zato što je idiot: jednostavno ga nije briga i odlučuje da vjeruje u ljude. Cijela poenta ovog romana je postavljanje pitanja: Šta ako je Hristos bio samo čovjek? Ideja je da se pokaže svetački „idiot“ koji se sukobljava sa društvom koje ne cijeni osobine slične Hristu. Šta da Hristos nije ovaploćeni Bog, već jednostavno „moralni genije“ – pozitivno lijep covjek.

U “Idiotu” je Dostojevski prikazao podvojenost unutar same Rusije. Miškin, idiot i istovremeno čovek velike inteligencije, razlikuje se od ruskog društva. Iako svi malo-više prepoznaju dobru prirodu u njemu, svi nijesu u stanju da ga razumiju i na kraju ga vide kao neprijatelja. Miškin je, s druge strane, u stanju da razumije druge, saosjeća sa njima i kroz njih vidi način na koji oni sami ne mogu. Idiot Miškin posebno ima sposobnost razumijevanja i brige o drugim socijalno nesrecnim, odbačenim, iskočenim iz šine ili ludi ljudi, kao što su Nastasja, Rogožin i Hipolit. Zauzvrat ti ljudi, posebno Rogožin, ima više sposobnosti od ostatka društva da ga razumije.

„Idiot“ je jedan od autorovih najkarakterističnijih junaka, onaj koji mu je najviše poslužio da svoje shvatanje Rusije predstavi na metaforičan i prilično direktan način. Ovaj „idiot“ je naravno sve samo ne idiot, naprotiv, prilično je inteligentan,  jednostavan i sa čvrstim mišljenjima i percepcijama. Pored toga,  skroman je, iskren, razborit, duboko religiozan, sposoban da vidi dobro u ljudima, uvijek spreman da ponudi ljubav i brigu, čak i ako to znači ići protiv sopstvenih interesa i donositi teške odluke koje mu mogu nanijeti bol. Naravno, u cinično – kako autor shvata – doba, kada se odvija naša priča, ti darovi nisu posebno cijenjeni i kao rezultat toga, svi se prema njemu ponašaju s podsmijehom, nazivajući ga idiotom. Pisac ga suočava sa ljudima koji su kompromitovani, lukavi, zli, pokvareni, agresivni, predali se svojim strastima, pristalice ekstremnih političkih uvjerenja i uopšte ljudi koji su na suprotnom kraju našeg junaka. Kako se on kreće u društvu, svi oni, pošto su ga bolje upoznali, počinju da ga različito vide. Za druge ova nevinost postaje privlačna, ali s tim što je tu osjećaj sažaljenja jer vide njegovu nespojivost sa svime što je potrebno za opstanak na ovom svijetu. Za druge je izvor iritacije jer njegove percepcije izgledaju vrlo staromodno, mada ne uspijevaju,vjeruju da se njegova nevinost ne krije u nekom obliku licemerja pristalice ekstremnih političkih uvjerenja i generalno ljudi koji su na suprotnom kraju našeg heroja.

Odlomak

“Zar je zbilja moguće biti nesrećan? 0, šta su moji jadi i moje nevolje, ako sam sposoban da budem srećan? Vjerujte, ja ne razumijem kako je moguće da neko prolazi pored drveta i da se ne osjeti srećnim što ga vidi? Da razgovara sa čovjekom i da ne bude srećan sto ga voli? 0, ja samo ne umijem da iskažem, ali na svakom koraku ima toliko mnogo stvari, tako divnih, da i onaj u najvećoj mijeri zastranio čovjek mora uvidjeti kako je lijep ovaj svijet.

Pogledajte dijete, pogledajte zoru, pogledajte travku kako raste, pogledajte oči koje vas gledaju i vole.”

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković