Bibliotekar preporučuje – Poezija Augustina Tina Ujevića

Nadovezujući se na Matoša, koji mu je u mnogo čemu bio učitelj, Ujević se brzo razvio u potpuno originalnog književnog stvaraoca – pjesnika, kritičara, esejistu, feljtonistu. Dobar znalac stranih jezika, snažnog senzibiliteta i prefinjenog ukusa, on je vršio strog izbor iz strane književnosti i prevodio Prusta, Remboa, Poa… Predavao se boemskom životu, ali je i u tim trenucima uspio da sačuva živu pjesničku radoznalost. Ako je raj velika biblioteka, kao što ga je zamislio Borhes, onda se među brižnim čitaocima u njemu nalazi Tin Ujević, krunisani kralj skadarlijskih boema, enciklopedijskog znanja, samotnjak u gomili svijeta, razočarani idealista, Jugosloven, evropejac, mistik, posvećenik ljudske duše. Kad je Tin stigao u Beograd sa kožnom torbom punom knjiga i rukopisa uputio se u čuvenu kafanu “Moskva”, gdje je sjeo za sto pjesnika i boema Drainca. Ovo Tinovo i Drainčevo prijateljstvo u kafanama “Kod tri šešira” i “Bums kelera”, u velikom siromaštvu ovjekovječeno je u anegdotama, poput one u kojoj kelner pita Drainca šta želi da poruči, a ovaj mu kaže “ništa”. Kad je kelner isto to pitao i Tina, on je odgovorio “isto to, samo s čašom vode, strašno sam žedan”.

“Govorio je neumorno, razvijajući teze po svojoj volji, ređajući arabeske događaja, mozaike likova, simfoniju zbivanja. Slušao sam ga kao nikoga do tada. Prvi put sam se zadivio zlatousnosti čovjeka”, govorio je Drainac.

Za života su mu izašla djela: “Lelek sebra”, “Kolajna”, “Dva glavna bogumila”, “Nedjelja maloljetnih”, “Auto na korzu”, “Ojađeno zvono”, “Ljudi za vratima gostionice”, “Skalpel kaosa” i “Žedan kamen na studencu”.

NOTTURNO

Noćas se moje čelo žari,

noćas se moje vjeđe pote;

i moje misli san ozari,

umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,

Ona je zublja u dnu noći;

Plačimo, plačimo u tišini,

Umrimo, umrimo u samoći.

ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;

u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,

spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,

i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,

tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,

da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,

ni dima bola u maglama.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković