Bibliotekar preporučuje – Poezija Fridriha Helderlina

U gradu Dekendorfu u internatu bogoslovije, između svoje četrnaeste i šesnaeste godine, piše prvu pjesmu. Između svoje osamnaeste i dvadeset i treće godine, između 1788. i 1793, Helderlin je u Tibingenu gdje studira teologiju. Tokom naredne dvije godine, 1794-95, on boravi u gradovima Valtershauzen i Jena. Za taj period vezuju se počeci njegovog javnog književnog rada, poznanstvo sa Šilerom, pokušaj da se izdržava kao kućni učitelj. Takođe, u tom periodu Helderlin objavljuje nekoliko fragmenata iz prvog dijela romana “Hiperion”. Između 1796. i 1798. Helderlin je u Frankfurtu gdje radi kao kućni učitelj kod porodice Gontar kada doživljava i sentimentalnu vezu sa Sizet Gontar, suprugom bankara u čijoj je službi. U tom periodu objavljen je prvi dio njegovog romana “Hiperion”. Godine 1798. dolazi do prekida sa porodicom Gontar, Helderlin napušta Frankfurt i odlazi  u Homburg gdje ostaje do 1800. godine. Za te dvije godine piše “Empedokla” i “Filozofske fragmente”. Od 1800. Helderlin prelazi u Štutgard. Prevodi Pindara i piše neke od svojih najlepših pjesama: “Arhipelag” i “Hljeb i vino”. Između 1802. i 1804. godine Helderlin prolazi kroz period velike duševne krize. U međuvremenu, radi na prevodima Sofokla i piše himne. Od 1804. godine pjesnik je opet u Homburgu gdje radi kao dvorski bibliotekar. Ne prestaje da stvara o čemu svjedoče pjesnički fragmenti iz tog vremena. Tokom čitave 1806. godine pjesnik je u duševnoj bolnici. Naredne godine, 1807, napušta bolnicu i biva povjeren na čuvanje porodici stolara Cimera u Tibingenu. Tu će provesti narednih 36 godina svog života, sve do smrti, 7. juna 1843.

Helderlinov pjesnički izraz, u karakterističnim lirskim vrstama kao sto su elegija, himma i oda, bio je u oštroj suprotnosti sa svim sklonostima romantičarskog pokreta. Razvijajući poseban, opor i vrlo zahtijevan pjesnicki idiom, rijetko je svoju poetiku prilagodio potrebama intimne lirske ispovijesti. U središtu njegova stvaralaštva su pjesme u kojima je subjektivnost polazište za duboko misaono ili ekstatično prizivanje etičkih, vjerskih i estetskih vrijednosti. Grčki sklad tijela i duha kod njega nije klasicistički stereotip, vec snažno doživljena žudnja modernog Evropljanina postrevolucionarnog razdoblja. Ideal antičkoga sklada, koji bi mogao biti i cilj budućnosti, on slavi u raspjevanim himnama, dok se u elegijama refleksivnost i slikovitost stapaju u sjeti zbog gubitaka koji prate čovjekov hod kroz istoriju. Pjesnik se u elegijama i odama, ne žrtvujuci stvaralacku osobenost, podvrgnuo disciplini antičkih metričkih formi. Nije krio da je takvo obnavljanje tradicije smatrao oblikom otpora protiv nekih razornih znakova savremene kulture. Neke od vrhunskih pjesama (npr. “Hljeb i vino”, “Svetkovina” mira, “U spomen”) prožete su osjećajem tjeskobe zbog nespokojne sadašnjice ali i radošću zbog vjere u snagu mita  i snagu pjesničke riječi, koja je izvor svega.

“Hljeb i vino”

“Naime, kad prije nekog vremena, za nas davno,
uznesoše se gore svi koji usrećiše život,
kad odvrati otac od ljudi svoje lice,
i s pravom žalovanje kad započne na zemlji,
kad mirno genije jedan na kraju se javi, s nebeskom
utjehom, objavi dana svršetak i nestade,
u znak da on tu bješe jednom i da će doći
opet, ostavi hor nebeski darove neke,
da ljudski, kao nekad, radujemo se njima,
jer je za radost s duhom preveliko postalo veće
među ljudima, i još, još nedostaju jaki
za najvišu radost, no tiho živi još poneka hvala.
Hljeb je zemlje plod, al svjetlošću blagosloveni,
a od gromovnog boga ishodi radost vina.
Zato se u njih sjećamo nebesnika, sto nekad
bjehu tu i u pravo vrijeme će da se vrate,
zato ozbiljnom pjesmom slave boga vina pjevači
i ne zvuči kô pusti izum pohvala drevnog.”     

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković