Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – Poezija Miroslava Antića

mikaa
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 27.12.2020. u 07:15

"Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija.

U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama… Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.

Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije…

 

Imam i neke nagrade i priznanja. Dve „Nevenove“. Jednu za životno delo u poeziji za decu. „Goranovu nagradu“. „Nagradu Sterijinog pozorišta“. „Zlatnu arenu za filmski scenario“. „Nagradu oslobođenja Vojvodine“. „Sedmojulsku nagradu Srbije“. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list „Ritam“ ili uređivao Zmajev „Neven“…

Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi „In Memoriam“. I u svim ostalim svojim pesmama.” 

Preminuo je u junu 1986. godine nakon duže bolesti. U tom trenutku već je bio obolio od raka vilice i hirurzi su mu odstranili dio jezika.

Činjenicu da više ne može da govori pjesnik je teško podnio. Mnogo je pio i, skoro fanatično, slikao. Mora da je znao da mu se zemaljski život bliži kraju jer se pobrinuo da ga uredi i završi svoje poslove na ovom svijetu.

Iste noći kada je umro, u ruke Dude iz komšiluka stiglo je pismo pisano Mikinim urednim rukopisom. Poslednja želja pjesnika bila je samo jedna – da ga poštede suvišnih konvencija.

Poslednju želju napisao je na ceduljici uoči smrti: “Kad me budu iznosili, neka pročitaju Besmrtnu pesmu”.                                                     

Besmrtna pesma

 

Ako ti jave: umro sam,

a bio sam ti drag,

onda će u tebi

odjednom nešto posiveti.

Na trepavici magla.

Na usni pepeljast trag.

 

Da li si uopšte ponekad

mislio šta znači živeti?

 

Ako ti jave: umro sam

evo šta će biti.

 

Hiljadu šarenih riba

lepršaće mi kroz oko.

 

I zemlja će me skriti.

I korov će me skriti.

A ja ću za to vreme

leteti visoko…

Visoko.

 

Zar misliš da moja ruka,

koleno,

ili glava

može da bude sutra

koren breze

il’ trava?

 

Ako ti jave: umro sam,

ne veruj

to ne umem.

 

Na ovu zemlju sam svratio

da ti namignem malo.

Da za mnom ostane nešto

kao lepršav trag.

I zato: ne budi tužan.

Toliko mi je stalo

da ostanem u tebi

budalast i čudno drag.

 

Noću,

kad gledaš u nebo,

i ti namigni meni.

Neka to bude tajna.

Uprkos danima sivim

kad vidiš neku kometu

da nebo zarumeni,

upamti: to ja još uvek

šašav letim, i živim.”

 

Uspavanka

 

Svet ovaj, u stvari, i nije

 

tako rđav i zao,

mada poneko plače,

i samuje,

i brine.

 

Možda je suton s krova

sasvim slučajno pao.

 

Možda bi i noć da svane,

možda bi i noć da sine.

 

Volim da svako valja

i verujem beskrajno:

svanuća postoje zato

da čovek lakše diše.

 

I sklapam oči.

I sanjam

potajno

to vrelo

to sjajno

jutro od vetra i vlati

što se nad krošnjama njiše.

 

A sigurno je važno

i od svega najpreče:

za svaki obraz na svetu

po jedan poljubac skrojiti.

 

I kad se umoriš gorko,

i trne u tebi veče,

divno je svoj jastuk nadom

zaliti i obojiti.

 

I važno je ovo,

važnije od najprečeg:

 

kad se toliko lepote

u sebi čuva i ima,

umeti,

da niko ne sazna,

bar komadić tog nečeg

umotati u snove

i dosanjati svima.

 

Tako će vek tvoj biti

manje samotan,

zao,

sa manje briga,

ružnoće,

i plača,

i straha

i tuge.

 

I svaki put kad budeš

komadić sebe dao

i svoje snove svetu

po vetrovima slao,

 

ličiće jutro na tebe

više nego na druge.    

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković 

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci